Mislav ŠimatovićZanemari li se da je Vladi trebalo više od godine i pol da počne rješavati ekonomske probleme, model spašavanja posrnulog gospodarstva, prošlog četvrtka usvojen u Banskim dvorima, prvi je pozitivan unutarnjopolitički potez HDZ-ove vlade u posttuđmanovskom razdoblju. Iako su potaknute nemogućnošću punjenja državne blagajne i rastućom opasnošću od paralize parazitskog sustava servisiranja birača, a samim time i spašavanjem vlastite političke egzistencije, Vladine mjere dugo su očekivani zaokret u politici ogrezloj u opstanku na grbači tuđega rada. Zvuči pomalo nestvarno za politički establišment koji je svojim upornim ignoriranjem globalne gospodarske krize pokopao tisuće poduzetničkih ambicija i na prosjački štap doveo 300.000 sada već bivših radnika.

IAKO JE MODEL PO KOJEM ĆE SE U GOSPODARSTVO, kako se nada ministar financija Ivan Šuker, upumpati oko 10 milijardi kuna samo kap u moru, ostaje nada da se radi o početku transformacije vladajuće garniture u korisnu i efikasnu vladu. Prema najavama iz najvećih političkih stranaka, na pomolu je sklapanje neformalnog saveza za izvlačenje države iz krize, što može čak značiti i početak razvoja višeg stupnja demokracije u Hrvatskoj. Toga su svjesni u SDP-u, pa prvi put u posljednjih šest godina opozicija ne prigovara Vladinu prijedlogu, nego iz najjače oporbene stranke stižu podrška i ponuda suradnje. Prošlotjedno uzajamno uvažavanje ministra Ivana Šukera i SDP-ova stratega Slavka Linića na HTV-u, dosad neviđeno u komunikaciji dvojice vječno suprotstavljenih političara, osjećajnijim gledateljima iskamčilo je pokoju suzu. Linić je mogao politikantski iskoristiti priliku i prigovoriti Šukeru da je davanje državnih jamstava privatnim tvrtkama izravno uplitanje države u gospodarske tokove, da se time krše postulati tržišne ekonomije te da najavljeno Vladino osnivanje fondova za gospodarsku suradnju nije ništa drugo doli povratak u socijalistički mrak. Međutim, Linić to nije učinio, a svojim odmjerenim ponašanjem dao je naslutiti da bi Vladina inicijativa za spašavanje ekonomije mogla biti poticaj za formiranje konsenzusa kakav nije viđen od Vlade nacionalnog jedinstva početkom 90-ih. Agresora je, čini se, zamijenila gospodarska kriza.

ZA TAKVO ŠTO POGODAN JE POLITIČKI TRENUTAK jer su i HDZ i SDP, uzdrmani velikim unutarstranačkim previranjima, osjetljiviji na vanjske udarce nego prije šest mjeseci. U HDZ-u znaju da bi ih bolne reforme državne uprave i pravosuđa, koje slijede, bez podrške oporbe sigurno stajale vlasti. U SDP-u su pak svjesni da ne bi dugo zadržali vlast kad bi naslijedili državu u kaosu, jer bi sami morali provoditi nepopularne rezove. Osim toga, bilo bi kontraproduktivno napadati Vladu u trenutku kad premijerka Jadranka Kosor uživa veliku podršku javnosti zbog borbe protiv korupcije, uspješnog rješavanja spora sa Slovenijom i nemilosrdnog obračuna s općenito omraženim prethodnikom i njegovom hobotnicom. Stoga su potpuno irelevantne špekulacije komu će savez za krizu, kako ga zovu u SDP-u, više koristiti, a komu štetiti. Stanje u državi je katastrofalno i suradnja svih političkih opcija nužna je za spas gospodarstva, a time i društva. Još se samo čeka da čelnici vodećih stranaka nadiđu osobne animozitete i dogovore dugo najavljivani sastanak. Za Hrvatsku bi puno značilo da počnu raditi ono zbog čega su birani. Paket protiv recesije sastoji se od tri modela potpora koje će se putem banaka i HBOR-a davati tvrtkama u problemima. Osnovat će se i fondovi rizičnog kapitala u koje će država za svaku kunu privatnog kapitala također uložiti kunu. Važno je primijetiti da je napokon usklađeno djelovanje monetarne i izvršne vlasti, što će, prema najavama, gospodarstvu osloboditi oko 4 milijarde kuna pohranjenih u bankama. I na ovom primjeru Jadranka Kosor je pokazala da je bolji i efikasniji premijer od svog prethodnika, koji je stvarao opsjenu okupljajući stručnjake raznih profila u već zaboravljeno Ekonomsko vijeće, čije su ponekad izvrsne ideje bile u službi stvaranja privida premijerove brige za gospodarstvo. Za razliku od Sanaderova Vijeća, ekonomski tim Jadranke Kosor na čelu s Borislavom Škegrom i Ivanom Lovrinčevićem postigao je već nakon dva mjeseca prvi pozitivan rezultat. Ostaje pitanje kriterija po kojima će se novac dijeliti i nada da će kredite i jamstva dobivati tvrtke s kvalitetnim projektima, a ne prezadužene korporacije, koje bi kad-tad snašla Pevecova sudbina. Jer model spasa samo je načelno predstavljen kao ideja koju tek treba operacionalizirati u praksi, s jasno definiranim, nedvosmislenim kriterijima i neovisnim i objektivnim komisijama koje će znati komu je novac zaista potreban.

NADAMO SE DA JE U KRIVU LJUBO JURČIĆ KAD KAŽE da će se Vladin paket mjera svesti na financiranje gubitaka. Kad država nešto dijeli, uvijek postoji opasnost od zlouporabe i korupcije, a svaka dobra ideja lako klizne u sferu kriminala, koja je tako svojstvena hrvatskoj gospodarskoj praksi. Sjetimo se samo kuponske privatizacije s kraja 90-ih, ideje koja je zamišljena da pomogne ratnim stradalnicima, a u praksi se pretvorila u bezdušnu pljačku istih tih stradalnika. I to po zakonu. Hoće li kredite za obrtna sredstva i razvoj proizvodnih projekata, po sistemu kakav je sad zamišljen u Vladi, dobivati podobni gopodarstvenici, čija je najjača referencija predizborna donacija političkom porovitelju, doznat će se uskoro. Možda već nakon raspleta slučaja IGH, čiji je šef Jure Radić zatražio ogromna državna jamstva za realizaciju posla u Crnoj Gori.