Objavljeno u Nacionalu br. 741, 2010-01-26

Autor: Nina Ožegović

Glazbena baština Ive Josipovića

Muzičke bravure novog predsjednika

Novoizabrani predsjednik Ivo Josipović napisao je više od 50 skladbi i osvojio dva Porina, njegove skladbe izvodili su brojni glazbenici, no široj je javnosti njegov glazbeni opus uglavnom slabo poznat

SKLADATELJ
I PREDSJEDNIK
Ivo Josipović rijedak
je primjer skladatelja
među državnicima, ali i
jedan od najizvođenijih
suvremenijih hrvatskih
skladatelja u Hrvatskoj i u inozemstvuSKLADATELJ I PREDSJEDNIK Ivo Josipović rijedak je primjer skladatelja među državnicima, ali i jedan od najizvođenijih suvremenijih hrvatskih skladatelja u Hrvatskoj i u inozemstvuIvu Josipovića šira javnost najmanje poznaje kao skladatelja, no nakon izborne pobjede strani mediji najviše su bili zaintrigirani upravo tim podatkom, da je novi hrvatski predsjednik i uspješan skladatelj. Naime, u novijoj povijesti samo je nekolicini glazbenika uspjelo popeti se na državničke funkcije. Poljski skladatelj i pijanist Ignacy Jan Paderewski bio je prvi poljski premijer nakon Prvog svjetskog rata, a profesor na Muzičkoj akademiji Vytautas Landsbergis prvi postsovjetski predsjednik Litve. A kad se proširila vijest da Josipović planira zajedno s akademikom Nedjeljkom Fabriom kao libretistom napisati i svoju prvu operu, vjerojatno o Johnu Lennonu, iako razmišljaju i o lakšoj varijanti - komičnoj operi, mnogi su se zainteresirali za avangardne skladbe novog predsjednika.


Josipović je napisao više od 50 skladbi i dobio dva Porina, a njegove se kompozicije mogu čuti i na internetu. Iako ga u kulturnim krugovima Zagreba smatraju avangardnim skladateljem, prati ga glas umjetnika čije skladbe koncertna publika dobro prihvaća jer korespondiraju s duhom vremena. Sam Josipović jednom je za Nacional izjavio da ne misli da je Mozart jer kad bi to mislio, "sve bi ostavio i samo skladao, ali kako zna da nije Mozart, radi sve ono što ga ispunjava zadovoljstvom". Upućeni tvrde da vlada skladateljskom vještinom i da ima dobre veze u muzičkim krugovima svijeta, što se i potvrdilo nakon izbora, kada su mu čestitke stizale iz skladateljskih udruga raznih zemalja.

Po tvrdnjama Jagode Martinčević, nekadašnje glazbene kritičarke Vjesnika i bivše HDZ-ove zastupnice, Josipović je jedan od najizvođenijih suvremenih hrvatskih skladatelja u Hrvatskoj i inozemstvu. Njegov "Epikurov vrt" praizveo je Budimpeštanski simfonijski orkestar Mađarskog radija i televizije u Novom Sadu, a skladbu "Enypnion" za harfu prvi je put svirala harfistica Branka Janjanin u Velikoj Britaniji. Skladbu "Samba da camera" izvodio je Orkestar Camerata Lysy Menuhin iz Švicarske, a neke druge kompozicije izveli su Moskovski simfonijski orkestar i Litvanski komorni orkestar, dok su se ostale izvodile i na raznim festivalima suvremene glazbe.

Iako su hrvatski glazbenici poput pijanista Pavice Gvozdić i Maksima Mrvice snimili neke Josipovićeve skladbe na svoj CD tako da se danas mogu naći na 20-ak nosača zvuka, koji uglavnom imaju male tiraže - oko tisuću primjeraka, teško se mogu naći u zagrebačkim trgovinama. Jedino se u Aquariusu prodaje novije kompilacijsko izdanje pijanistice Katarine Krpan "¾" iz 2005. godine na kojem je snimljena skladba "Diabolezza". Ta mlada pijanistica upravo snima novi CD na kojem će biti sve Josipovićeve skladbe napisane za instrumente s tipkama - za klavir i čembalo. Otkrila nam je da će na tom CD-u zajedno s Josipovićem zasvirati njegovu noviju skladbu "Un posso sempio".

Jagoda Martinčević prati Josipovićev skladateljski rad od njegovih početaka. Svaka praizvedba njegovih skladbi imala je dobar odjek, kaže, a on se brzo iskristalizirao kao autor velike osobnosti zauzevši vodeću poziciju među suvremenim hrvatskim skladateljima. Na pitanje kako su kritičari reagirali na praizvedbe njegovih skladbi, odgovorila je da se ne sjeća da je ikad dobio neku negativnu kritiku.

DIRIGENT Mladen Tarbuk prije 15-ak godina snimio je nekoliko Josipovićevih
kompozicijaDIRIGENT Mladen Tarbuk prije 15-ak godina snimio je nekoliko Josipovićevih kompozicija"Kad se pojavio s prvom skladbom, bio je veliko iznenađenje", kaže Jagoda Martinčević. "Danas svi ističu njegovu efektnu skladbu 'Drmeš za Pendereckog' jer se nije očekivalo da mladi autor piše za tamburaški orkestar, no mislim da je važniji preludij za klavir 'Igra staklenih perli', praizveden još 1986. u HGZ-u, kojim je Josipović upozorio na sebe kao neuobičajenog autora. Mi muzikolozi nazvali smo to 'nova jednostavnost'. Kasnije skladbe to su potvrdile, osobito one s efektnim naslovima kao što su 'Epikurov vrt', 'Dernek", 'Hiljadu lotosa', 'Samba da camera' te 'Diabolezza'. Iz toga se vidi da ima široki rakurs - piše komorne skladbe, ali i za simfonijske orkestre te mješovite zborove." Po njezinu mišljenju on nije tipični avangardni skladatelj i nikada nije na Muzičkom biennalu klavire polijevao vodom. "On ima suvremeni muzički rječnik, skladbama daje duhovite nazive, a iz kompozicija izvire zaigranost, inteligencija i naobrazba", zaključila je Jagoda Martinčević.

Maja Stanetti, glazbena kritičarka Večernjeg lista, išla je s današnjim predsjednikom Ivom Josipovićem u srednju muzičku školu "Pavao Markovac", pa se prisjetila zajedničkih druženja: "Bili smo muzički fanatici! Razgovarali smo o muzici i slušali ploče, koje smo nabavljali na najrazličitije načine, ali nitko od nas nije mislio da će se profesionalno baviti glazbom, sve dok nas prema studiju na Muzičkoj akademiji nije usmjerio sjajan profesor Branimir Lazarin. Josipović je išao na težak prijamni ispit iz kompozicije i s lakoćom ga položio."

Josipović je već za vrijeme studija na Muzičkoj akademiji napisao dvije skladbe, a zatim u vojsci i dvije orkestralne kompozicije "Epikurov vrt" i "Samba da camera", koje su kasnije postale njegova najizvođenija djela.

Maja Stanetti kaže da se mnogi iznenade kada čuju Josipovićeve skladbe. Iako je diplomirao u klasi profesora i skladatelja Stanka Horvata, koji je odgojio generacije hrvatskih skladatelja, odmaknuo se od svog učitelja i krenuo svojim putem. "Njegove skladbe su u skladu s duhom vremena - kratke i komunikativne, a on je rano pokazao sklonost plesnoj muzici, čak i farsi", objasnila je Maja Stanetti.
Ida Gamulin, pijanistica i profesorica na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, praizvela je Josipovićevu skladbu "Jubilus" na Osorskim glazbenim večerima još 1992. i od tada je redovno izvodi na svojim solističkim koncertima u Hrvatskoj i u inozemstvu, primjerice, svirala ju je u Pragu i Londonu. Budući da je publika uvijek odlično reagirala na njegove kompozicije, izvest će je i na svom slavljeničkom koncertu u studenome ove godine u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje će obilježiti jubilej - 25. godišnjicu umjetničkog djelovanja.

PIJANISTICA IDA
GAMULIN i violinist
Goran Končar izvodili su
Josipovićeve skladbe,
osim u Hrvatskoj, i u
Engleskoj, Češkoj i RusijiPIJANISTICA IDA GAMULIN i violinist Goran Končar izvodili su Josipovićeve skladbe, osim u Hrvatskoj, i u Engleskoj, Češkoj i Rusiji"Skladba 'Jubilus' ima čvrstu i jasnu strukturu i efektan kraj, a nastala je na temelju stare božićne pjesme 'Narodi nam se kralj nebeski'. Tema se pojavljuje fragmentarno i gotovo neprepoznatljivo, a tek nakon bravuroznog vrhunca u slavljeničkoj zvonjavi božićnih zvona, izranja u titravim tremolima piana u cijelosti. Publika voli tu skladbu i rado je sviram."

Otkrila nam je da tu Josipovićevu skladbu svira iz njegovih rukom pisanih nota, koje joj je dao davnih godina. "Njegov notni rukopis nije baš kaligrafija, ali je sve jasno i precizno", rekla je te dodala da se bolje osjeća kada svira "iz rukopisa" nego po kompjutorski ispisanim notama, jer se tako bolje vidi što je bitno, a što nebitno pa je lakše svirati.

Njezin suprug violinist i član Zagrebačkog kvarteta Goran Končar rekao je da su u zadnjih 20 godina izveli gotovo sve Josipovićeve skladbe, u Hrvatskoj i svijetu, koje su imale uspjeh kod publike. Prošle su godine na otvorenju velikog Proljetnog festivala u Moskvi izveli i Josipovićevu skladbu "Ars diaboli". "Kako je to kompozicija ugođajnog karaktera, publici se dopala, no prijam kod slušatelja jako ovisi i o interpretaciji", objasnio je Končar dodavši da su Josipovićeve skladbe kao što je "Quarteto rusticano" izvodili i na proslavi godišnjice kvarteta. Končar je Josipovićev opus ocijenio respektabilnim, ustvrdivši da bi mu bilo draže da smo ga o Josipoviću kao skladatelju pitali prije tri godine, kada nije bio predsjednik. "Sada se isprepleću umjetnost i politika, što može iskriviti sliku", zaključio je Končar.

Dirigent Mladen Tarbuk je na početku svoje suradnje sa Simfonijskim orkestrom HRT-a prije petnaestak godina snimio nekoliko Josipovićevih kompozicija, a među njima i "Sambu da camera", jednu od njegovih najizvođenijih i najnagrađivanijih skladbi. Ta snimka kasnije je objavljena na Josipovićevu autorskom CD-u, a 1999. je nagrađena Porinom kao najbolja skladba za veći ansambl ili orkestar.

"Josipovićev stil pokušava razmaknuti uske granice elitnog intelektualizma koje je tzv. ozbiljnoj glazbi nametnula avangarda druge polovine 20. stoljeća", kaže Tarbuk. "Pritom ne pada u zamku trivijalizacije skladateljskih postupaka, nego pokušava stvoriti stilsku simbiozu disparatnih stilova. Tako u 'Sambi da camera' vrtoglavi rast ponavljanja poznatih latinoameričkih ritamskih uzoraka, okrunjen na kraju povikom cijelog ansambla: 'samba!', prekidaju amorfna treperenja zvuka. A u 'Drmešu za Pendereckoga' suprotstavlja avangardna suzvučja hrvatskim folklornim uzorcima."

Tarbuk smatra da je žalosno što Josipovć kao skladatelj nije ranije skrenuo pozornost šire javnosti, nego tek sada kada je postao predsjednik pa je poručio: "Nikome ne bi naškodilo da, umjesto raznih zavijanja i urlanja kojima nam mediji ispiru mozak, za promjenu poslušaju - Josipovića."

Vezane vijesti

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Glavna poruka konferencije "Facing Tomorrow 2012" je pogled u budućnost, a sudionicima konferencije koja se pod pokroviteljstvom izraelskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika