CAPTIVE DE CARTIER Jedan od najzapaženijih novih modela, čije je zaštitno lice Monica Bellucci, prodaje se u tri veličine, na snimci je model XL, u promjeru 50 milimetara, optočen dijamantima i s cijenom 60 tisuća eura; model promjera 35 mm stoji 35 tisuća euraNaizgled sve je bilo isto kao prije. Mnoštvo satova blistalo je u vitrinama, najljepši komadi nakita puni dijamanata i dragog kamenja sjajili su na vitkim manekenkama. Ipak, tko god malo zaroni ispod površine luksuza pokazanog na Sajmu visokog urarstva u Ženevi koji je upravo održan po dvadeseti put, vidi jako izmijenjenu sliku tog tržišta. Recesija i kriza koje su pogodile svijet drastično su smanjile profite i najpropulzivnijim tvrtkama, a one manje bore se za opstanak. Nakon velikog buma sredinom dvijetisućitih u Europi i Sjedinjenim Državama, najskuplji proizvodi na svijetu - vrhunski satovi, nakit, odjeća i dodaci - takozvana brendirana roba, krajem 2009. godine doživjela je gadne gubitke i prisilila menadžere i vlasnike kompanija na drukčiju strategiju i način poslovanja. Na Sajmu visokog urarstva u Ženevi, zatvorenoj manifestaciji na koju mogu doći samo pozvani, gotovo sve tvrtke koje predstavljaju svoje nove proizvode za kupce i novinare iz cijeloga svijeta objedinjene su u međunarodnoj kompaniji Richemont. Na čelu joj je Jan Rupert, uspješni južnoafrički biznismen koji je uz svoju kompaniju na razne načine vezao petnaestak vrhunskih svjetskih marki satova i nakita. To su Piaget, Vacheron Constantin, Cartier, IWC, Jaeger-LeCoultre, Audemars Piguet, Panerai, A. Lange & Söhne, Roger Dubuis, Parmigiani, Van Cleef & Arpels, Jean Richard, Girard Perregaux, Baume & Mercier, Montblanc, Dunhill, Ralph Lauren te dvije uzete prošle godine Richard Mille i Greubel Forsey. Ta skupina proizvođača najsofisticiranijih i najskupljih satnih mehanizama i nakita ostvarivala je milijunske profite u tisućama dućana i butika raspoređenih širom svijeta.

O tome što se posljednjih mjeseci događa na tržištu luksuza razgovarala sam s Čedom Komljenovićem, nekadašnjim fotografom svjetskih zvijezda, kojega poznaju pod imenom Monty Shadow, a koji je već godinama u Richemontu koordinator svih brandova. Komljenović, kojega nazivaju i guruom luksuza, o svom sadašnjem položaju kaže:

"Bavim se vizijom i strategijom u Richemontu i odgovaram samo jednom čovjeku - mr. Rupertu. Svi drugi moraju me slušati. Šefovima Montblanca sam rekao da griješe kada su počeli svaštarati i proizvoditi nakit, primjerice. Oni su htjeli parirati Cartieru i napraviti nakit s dijamantima. Tko će to kupiti, kada ima Cartier, VanCleef & Arpels i druge izvanredne marke čuvene po senzacionalnom nakitu? Montblanc nema tu snagu. U zadnje tri godine otvorili su 183 butika i napravili gubitak od oko 180 milijuna eura. To nije velika tragedija, ali činjenica je da su spavali i nisu napravili nikakve inovacije u onome u čemu su najbolji a to je pisaći pribor." Da više nema izleta u nepoznato i eksperimentiranja, postalo je pravilo tržišta luksuza ne samo Montblanca, koji je pretrpio gubitke. Luksuz je promijenio definiciju, nije mu dovoljno pokriće poznata marka. Luksuz je danas, kako tvrdi Čedo Komljenović, spoj kvalitete i kulture. "Sve drugo je prijevara. Zašto bi netko sada kupio krevet koji stoji četiri tisuće eura zato što ima marku Armani? Otići će u Ikeu i iste četiri daske platiti 400 eura. Ljudi više ne nasjedaju prodavanju marke. Neki su u 30-40 godina uložili ogromnu lovu u svoju marku i imaju pravo tražiti da im se to vrati, ali to nije uvijek kvaliteta. A ljudi danas, kad plaćaju visoku cijenu, žele vrhunsku kvalitetu, umijeće. To imaju brandovi Richemont grupe i zato i dalje, unatoč recesiji i katastrofi koju su prouzročili Amerikanci, nisu doživjeli krah - zato što su satovi jednog Jaegera-LeCoultrea, na primjer, najbolji na svijetu. Ali tu se radi bez prestanka, nema spavanja na lovorikama, konkurencija vas pojede ako nema stalnih inovacija, novih materijala i tehnologije. I Vacheron Constantin je brand koji odlično posluje. Ostvaruju veliki profit jer imaju takvu kvalitetu da sve prodaju. Po profitu su se približili Cartieru koji je bio i ostao u svemu prvi. Cartier Richemontu donosi imeđu 800 milijuna do milijarde eura na godinu. Vacheron ima profit od 400 milijuna eura, ali drastično manje ljudi. Samo 160, u odnosu na Cartier gdje ih je 6000." Cartier ima 45 dućana u Kini, a to je zemlja koja je i za luksuznu robu postala najveće tržište. Da je cijela Azija gladna svega onoga što si u Europi i Americi mnogi više ne mogu priuštiti, čula sam na više mjesta u Ženevi. Daniela Chana, direktora za Aziju koji je potvrdio koliko su u Aziji gladni za satovima, nakitom i automobilima te kako su Kina i Indija postale najveća tržišta, srela sam ispred Cartierova salona na sajmu. "Kod nas posao odlično ide. Vidite uostalom koliko je ovdje novinara iz Kine i Japana koji u tamošnjim medijima pišu o svim novostima na tržištu luksuza." Jedan od rijetkih Švicaraca u menadžmentu Richemonta je Albert Kaufmann. Tu je već tridesetak godina i na pitanje koliko je recesija pogodila Richemont, spremno je odgovorio:

VAN CLEEFOVE DJEVOJKE pokazale su kupcima i novinarima kolekciju nakita"Jučer smo objavili u Financial Timesu - pad je oko 9 posto prošle godine. Rekordna godina po profitu bila je 2008., a kada je propala kompanija Lehman Brothers, sve je išlo po zlu. Iako je u Sjedinjenim Državama i dalje stanje jako teško, mislim da se Europa pomalo oporavlja, a dok ne krene bolje, naša su najbolja tržišta u Aziji." Sajam visokog urarstva, Salon International de la Haute Horlogerie (SIHH), u dvadeset je godina revolucionirao urarstvo, ponajprije švicarsko, koje je upravo zahvaljujući tom sajmu ušlo u svijet luksuza. Taj sajam postao je pojam po svojoj organizaciji i imidžu i uz njega se vežu najuglednija imena europskog biznisa i financija. Smješten je u golemoj hali Expo blizu ženevskog aerodroma te zamišljen kao udobna dnevna oaza za novinare i kupce kojima se u posebnim odajama pojedinih tvrtki predstavljaju najnoviji proizvodi. Na raspolaganju im je od jutra do večeri raskošna ponuda jela i pića. Direktor jedne od najprestižnijih tvrtki satova IWC Schaffhausen George Kern, godinama na njezinu čelu, poznat je i po tome što u Ženevi svake godine priređuje najzanimljiviji party.
Okuplja slavne glumce i sportaše, redom ljubitelje i naravno promotore IWC-ja. Kern je Nijemac koji je i u teškim vremenima uspio održati poslovanje na zavidnom nivou. "Da, svijet se promijenio, naša se generacija promijenila. Sve je počelo kad se dogodio 11. rujna. Terorizam, krize, sve to pogađa i mijenja ljude koji streme sigurnosti i pravim vrijednostima. Mi to svi osjećamo. Sada ljudi više ne kupuju luksuzne proizvode tako spontano. Na njihovu odluku hoće li nešto kupiti utječe cijeli niz stvari - dizajn, kvaliteta, servis, iskustvo. Je li to stvarna vrijednost - pitanje je koje si danas postavlja i najbogatiji kupac. Nema eksperimenta i to je velika promjena."

IWC je prava muška marka satova - odlična kvaliteta, čist dizajn i jednostavnost. Naći ćete ga na rukama vrhunskih menadžera, sportaša, ukratko macho frajera. Kako je kompanija prošla najveću krizu?
"Opasnost je prošla, ali danas tek vidim da je najopasnije doba bilo prije tri, četiri godine, kada je tržište doslovce cvalo. Tada je trebalo najviše paziti da se ne napravi pogreška, da se ne uleti u vlak koji ne ide u dobrom pravcu za IWC. Imali smo toliko mudrosti tada, to nas je spasilo u krizi da ne odstupamo od svoje strategije, a to je vrhunski dizajn, tehnička savršenost, možda malo i njemački štih. Nikad nismo ni pomislili napustiti Schaffhausen, naše selo i imidž prirode i jednostavnosti. To ljudi vole i to nam danas pomaže. Mi smo uvijek bili solidni i čvrsto na zemlji i zato se nismo našli u čudu poput nekih drugih brandova koji su u gadnim teškoćama. Mi smo bili cool. IWC je uvijek cool."

GURU LUKSUZA Čedo Komljenović (desno), s Albertom Kaufmannom, jednim od direktora u RichemontuHladne glave nisu bili mnogi proizvođači poznatih svjetskih marki koji su očito mislili da ništa neće omesti njihovu ekspanziju. Arogancija, utrka za zaradom i nerealne procjene neke su dovele do ruba. To su automobili koje nitko ne vozi ili satovi koje nitko ne nosi. Tisuće ljudi ostale su bez posla. George Kern kaže da je ponosan što u IWC-ju nitko nije otpušten prošle godine. Ne boji se ni budućnosti. "Upravo zahvaljujući stavu koji sam prije spomenuo, IWC je krizu dobro prošao i nije pretjerano patio. I idemo promišljeno dalje. Imamo odličan proizvod, odličnu kvalitetu, odlične reklame i odlične zabave. Sve je ekstra. Znamo što hoćemo i imamo strast i volju da postignemo najviše. Znamo da opasnost vreba, ali ne bojim se nikoga i ničega. Kad bih se bojao, ne bih trebao biti na ovome položaju, nego bih otišao doma i legao u krevet. Baš sam ženi nekidan rekao da nikad ne bih mogao pokazati slabost. U Schaffhausenu stotine familija ovisi o nama u IWC-ju. Ja sam kapetan, držim se navigacije i stojim na mostu."