Objavljeno u Nacionalu br. 743, 2010-02-09

Autor: Janusz Bugajski

Obama pred novim ratom

Amerikanci su podijeljeni oko ocjene prve godine Baracka Obame u Bijeloj kući, najviše zato što duboka recesija traje i dalje. No Obami najveća prijetnja stiže iz novog utočišta Al Qaede, Jemena, gdje bi se vojna intervencija mogla pretvoriti u novi Afganistan

Janusz BugajskiJanusz BugajskiPo isteku prve godine svoga mandata Barack Obama izložen je sve većim kritikama političkih analitičara u Washingtonu. Istovremeno, blijedi mu popularnost unutar SAD-a zbog nesigurnog gospodarskog stanja. Budući da si je zadao opsežne zadaće na Bliskom istoku, u Afganistanu, Pakistanu, Iranu, Rusiji i na drugim žarištima, Obami kritičari zamjeraju nedostatak fokusiranosti te smatraju da predsjednik ne bi smio stvarati dojam da može riješiti sve svjetske probleme samo zato što je to popularno, a da za to pruža tek geste dobre volje i drži vješte govore.

Na svakom od tih kriznih područja rezultati se tek trebaju očitovati. Zasad se nije ostvarila ni obnova sporazuma s Rusijom o kontroli naoružanja za koju se administracija nadala da će biti postignuta u prosincu. Neki promatrači sumnjaju da je Obamin tim toliko željan sporazuma s Moskvom da će ona od Washingtona tražiti razne strateške ustupke ne dajući ništa zauzvrat. Nadalje, dok rat u Afganistanu eskalira, Pakistan postaje sve nestabilniji, izraelsko-palestinski sukob ne približava se rješenju, a Iran nastavlja razvijati nuklearne potencijale. Razumljivo, Teheran je zavidan na poštovanju koje Washington pokazuje prema drugim nukleranim diktaturama, poput Rusije i Kine. Zbog toga bi Saudijska Arabija, Turska i drugi susjedi, koji se plaše teheranske nuklearne ucjene, mogli potaknuti vlastite programe naoružavanja. U slučaju Izraela jedini oblik efikasne obrane mogao bi biti preventivni udar na moguća iranska nuklearna postrojenja. No ni izraelski napad na Iran vjerojatno neće spriječiti njegov nuklearni razvoj, ali zato može izazvati još opasniji i nepredvidljiviji niz događaja na Bliskom istoku koji će uvući Washington u sukob. Obama bi tako bio suočen s mogućim regionalnim ratom prema kojem bi iračke i afganistanske operacije bile sitnica. Usred golemog porasta troškova za američku obranu i sve većeg nacionalnog duga još jedan veliki rat bacio bi SAD u još dublju recesiju s globalnim štetnim posljedicama.
Obamini kritičari također ističu da ga traženje konsenzusa za odluke ne čini vođom te da bi se moglo shvatiti kao nedostatak uvjerenja ili odlučnosti da se provedu određene odluke. Istovremeno se pokazuju proturječja u službenim obraćanjima autokratskim državama. Dok Obamina Bijela kuća govori da želi surađivati sa svim vladama, bez obzira na njihova politička usmjerenja, istovremno kritizira Bushovu administraciju zbog preslabog angažiranja na poticanju demokracije. Umjesto da bude jasan i izravan, takav pristup zbunjuje podjednako i saveznike i protivnike.
Na Božić 2009. počeo je još jedan nepredviđeni sukob za Ameriku. Pokušaj nigerijskog islamista da uništi američki avion koji je letio za Detroit usmjerio je pozornost Washingtona na Jemen. Dok se američke trupe, zajedno sa saveznicima iz NATO-a, bore s talibanima u Afganistanu, Al Qaeda je mudro preselila svoje operacije. Jemen trenutačno pruža glavno utočište za treninaranje, opremanje, financiranje i operativno instruiranje terorista. A sumnja se da postoje veze između jemenskih i somalskih militanata koji mogu Somaliju pretvoriti u još jednu bazu za islamiste i protuzapadne teroriste, a ne samo za gusare.
Jemen ima sve uvjete da postane još jedan dugotrajni Obamin rat. Ako središnja vlast više ne može držati zemlju na okupu i uništiti logore za obuku terorista, Washington ne bi mogao ne intervenirati kako bi zaštitio živote i interese Amerikanaca i Europljana. Ali Amerika zna što znači biti uvučen u domaće sukobe, a Jemen bi mogao postati Obamin drugi Afganistan - protugerilski i protuteroristički rat u udaljenim planinama zemlje koja jedva funkcionira. Takav rat na Arapskom poluotoku samo će privući brojne militantne Arape i potaknuti vjerski zanos u borbi protiv "američkog Sotone".
Rat u Jemenu može napregnuti američke ljudske i materijalne mogućnosti do točke pucanja ne pruže li NATO-saveznici znatniju podršku. Ne bude li američka intervencija odgovor na neki veliki i krvavi teroristički napada na teritoriju SAD-a, rat u Jemenu neće dobiti podršku ni unutar zemlje, ni izvan nje. Obama bi se tako sve više u islamskom svijetu mogao percipirati kao drugi Bush, a američki ugled bi se srozao kao i ekonomija.
Prema anketama, Amerikanci su podijeljeni u ocjeni prve Obamine godine na vlasti: 48 posto smatra da je neuspješan, a 47 da je uspješan. Većina anketiranih ocjenjuje administraciju prema mjerilima unutarnje politike, a napose prema ekonomskom stanju, za koje novi predsjednik više ne može okrivljavati prethodnika. Recesija je duboka i duga unatoč vladinim paketima pomoći bankama i pojedinim privrednim granama, a Amerikanci su osobno osjetili ekonomsku stagnaciju ili pad i za to smtraju odgovornom vladu. Iako većina Amerikanaca nije usredotočena na sigurnosna pitanja, terorističke prijetnje ili vanjsku politiku, dođe li do većeg terorističkog napada na američkom tlu, preispitat će se povjerenje u Obaminu sposobnost da bude odlučni vođa. U tom bi slučaju, nakon početnog davanja podrške šefu države, na površinu izbile optužbe o nesposobnosti da se napad spriječi.
Rano je da se ocjenjuje Obamin uspjeh ili neuspjeh. Vjerojatno nijedan predsjednik u povijesti nije bio suočen s toliko raznih domaćih i međunarodnih problema istovremno. No sve je jasnije da Obama treba velik uspjeh koji bi mu donio popularnost i utišao kritičare, dokazao njegovu uspješnost i vratio američki međunarodni prestiž.

Vezane vijesti

Kad Rusija postane Libija

Kad Rusija postane Libija

Utjecaji društvene revolucije na Bliskom istoku prije ili poslije doseći će granice autoritarnog pojasa oko bivšeg Sovjetskog Saveza. No kao i u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika