Objavljeno u Nacionalu br. 743, 2010-02-09

Autor: Zoran Ferić

Cijena silovanja

Roditelji adolescenata koji su u Italiji silovali 12-godišnju djevojčicu moraju joj platiti 450.000 eura jer su promašili u odgoju sinova. U društvu koje najviše cijeni novac, upravo novčani izdatak može najefikasnije spriječiti odgojnu zapuštenost

Zoran FerićZoran FerićU bogatijim i sretnijim zemljama obitelj se planira. Žene i muškarci dogovaraju se koliko će djece i kada imati. Mališani koji se tako rađaju željena su djeca, roditelji za njih urede sobu prije nego dođu na svijet, spreme kolica, hranilicu, kinderbet, hodalicu i pelene. Kad prvi put zaplaču, a brzojavi s cvjetnim motivima i lijepim željama zatrpaju stol u blagovaonici, ta djeca predstavljaju budućnost u najljepšem obliku. A onda sve nekako krene krivo. Upravo o tome, kako sve krene krivo, intenzivno sam razmišljao prije nekoliko mjeseci kad me jedan razjareni adolescent pivskom bocom umalo umlatio u tramvaju.


Upravo je završila utakmica i Dinamo je izgubio. Iz Maksimira su dolazile kolone ljudi. Supruga i ja ušli smo u tramvaj na Kvatriču, a iza nas ušla su i dva mladića s plavim navijačkim šalovima i pivskim bocama u rukama. Čim su se popeli u tramvaj, počeli su udarati po staklima, psovati i vrijeđati putnike. Svi smo, međutim, šutjeli u strahu, iako je vani bilo puno policijskih Landrovera, a na svakom uglu stajale su patrole od po tri ili četiri policajca. Mi se unutra nismo osjećali sigurno. I u meni se, vjerojatno kao i u drugim putnicima, skupljao strah i bijes. Dva agresivna mlada majmuna držala su u strahu pedesetak putnika. U jednom trenutku viši i jači počeo je najružnijim riječima vrijeđati moju suprugu. Kad je ispružio ruku da je uhvati za dojku, morao sam reagirati. Učinio sam to čak vrlo civilizirano, ali on je skočio i pokušao me udariti bocom u glavu. Njegov je pokret bio instinktivan, reakcija mlade zvijeri, a i lice je imalo životinjsku grimasu. Bio me spreman nasmrt izmlatiti u tom tramvaju. Supruga je vrisnula i taj ga je zvuk na trenutak zaustavio. Vozač je zaustavio tramvaj i otvorio vrata da ljudi mogu izići. Hvala bogu, nije me umlatio, sve se ipak mirno sredilo. Često mi je pred očima njegova živinska grimasa, nevjerojatan bijes koji sam mogao pročitati u tim očima. Po svoj je prilici željeno dijete, roditelji i rođaci su se veselili kad je došao na svijet, tata se napio s prijateljima slaveći njegov dolazak. I ta mi se slika nikako ne slaže s onom paklenom grimasom bića koje je spremno ubiti zbog pristojnog upozorenja. Mislim da bi bilo ljekovito da su i njegovi roditelji vidjeli to lice. Bi li se njegova majka, gledajući slinu koja prska iz pijanih laloka dok psuje, upitala: "Gdje sam pogriješila? Kad je sve to pošlo krivo?" Odgojne greške roditelja u jednom trenutku dolaze na naplatu kao zelenaški kredit koji je dugo mirovao, a onda moraš vratiti sve odjednom: i glavnicu i kamate. Mnogi roditelji svoju lekciju nauče na najteži način, kad im dijete završi u zatvoru ili u grobu. Stoga je nužno da država konkretnim mjerama pomogne roditeljima i podsjeti ih na njihovu obavezu da odgoje djecu. Naravno, iluzija je da problem adolescentskog nasilja na ulicama roditelji mogu riješiti sami, ali valjalo bi možda početi od njih.

presedan u Italiji prilično JE instruktivAN. Roditelji adolescenata koji su silovali 12-godišnju djevojčicu moraju joj platiti 450.000 eura zato što su „promašili" u odgoju svojih sinova. Nisu im prenijeli neke univerzalne vrijednosti nužne za normalan suživot, a tu roditeljsku odgovornost definira i ustav. U društvu koje najviše cijeni novac upravo novčani izdatak može najefikasnije spriječiti odgojnu zapuštenost. Adolescentsko nasilje na ulicama naših gradova jasno svjedoči o tome da se roditeljska odgovornost negdje izgubila. Kod nas općenito ne postoji razvijena svijest o društvenoj odgovornosti, što se jasno vidi u visokoj politici i biznisu. Međutim, nedostatak te svijesti i kod roditelja vidljiv je svake subote navečer u masovnim tučnjavama i u sve opasnijem nasilju.
Presuda iz Italije efikasna JE odgojna mjera za roditelje i kad bi se češće primjenjivala i kod nas, ulice i škole bile bi nam sigurnije. Poruka neodgovornim roditeljima bila bi jasna: "Neodgovornost u odgoju puno košta!" Ljudi koji žive u zabludi da više vole svoju djecu nego svoj novac suočili bi se s konkretnom štetom. Kad dečko šakom kresne staricu u glavu, neka njegov otac doživotno plaća gospođi tri tjedna toplica godišnje, operaciju čeljusti i rehabilitaciju. A kad djevojčice nanesu tešku duševnu bol svojoj školskoj kolegici, neka odšteta bude po cjeniku po kojemu je Tuđmanova politička krema naplaćivala svoju duševnu bol vlasnicima medija.

Tim bi se novcem kod nas napunila tri proračuna i još bi ostalo za vojne kamione i bojenje tunela. Da se od svake tinejdžerske tučnjave u državnu blagajnu slije stotinjak eura, kolika bi to svota bila! Jer i država bi morala od takvih roditelja naplaćivati odštetu za dodatni rad pravosuđa, socijalnih ustanova i policije. Uskoro bi se u tom segmentu mogao uvesti i neki red i cjenik. Recimo, uvredljivi SMS razrednoj kolegici, 100 eura državi i 100 eura oštećenoj djevojčici. Razbijanje prozora u tramvaju nakon utakmice, 100 eura državi i po 50 svakom putniku za pretrpljeni strah. Ako pak siluju maloljetni, osim nekoliko godina u za to predviđenoj ustanovi, neka roditelji kupe barem dvosobni stan silovanoj djevojčici. Tek će se onda vidjeti koliko zapravo košta tuđa bol. Jer stresovima načetom zaposlenom čovjeku tuđa bol je apstraktna, on ne zna što bi s njom jer nema vremena zamisliti kako je to kad nešto boli. Osim toga, ne postoji novčana jedinica u kojoj bi se to izrazilo. U Italiji je odšteta za silovanje djevojčice otprilike onolika koliko jedan bolje plaćeni čovjek može zaraditi tokom čitavog života. Tek kad tako nešto postane praksa, moći ćemo zamisliti i ovakvu sliku. Nedjeljno jutro, proljeće. Dvoje mladih leže u krevetu. Ona vadi toplomjer iz usta, nešto kratko zapiše, a onda se toplo nasmiješi svom muškarcu. Trenutak kasnije oni strasno vode ljubav, prave svoje prvo dijete i ona na vrhuncu, dršćući, šapće svom muškarcu na uho: "Dragi, moramo paziti da mali nekoga ne siluje. To je 450.000 eura."


Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika