Objavljeno u Nacionalu br. 744, 2010-02-16

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Građani protiv poduzetnika

Građani mrze tajkune i kapitalizam zato što u Hrvatskoj i nema kapitalizma. Umjesto slobodnog tržišta imamo partijski kontroliranu razmjenu tuđih sredstava između podobnih poduzetnika i miljenika politike

Zoran FerićZoran FerićVaršavska je ulica u noći s četvrtka na petak podsjećala na varšavski geto 1943. Na djelu je bilo čišćenje gradskog prostora od ljudi, da bi se drugi gradski prostor mogao očistiti od štakora. Specijalna policija krenula je u veliku akciju uklanjanja aktivista Zelene akcije i Prava na grad, koji su danonoćnim dežuranjem sprečavali početak radova za prilaz podzemnoj garaži u sklopu velikog Horvatinčićeva projekta Cvjetni prolaz. Iako je u varšavskom getu to čišćenje bilo kudikamo krvavije i brutalnije, ni slike aktivista koje specijalci unose u marice ne mogu nas ostaviti ravnodušnima. Ma koliko usporedba s nacističkim čišćenjem geta bila pretjerana, samo ona može biti odgovor na tekstove u kojima aktiviste i prosvjednike uspoređuju s akterima balvan-revolucije i maloumnim komunjarama koji ne znaju da žive u kapitalizmu. Štoviše, već se dugo, osim u čisto privatnoj režiji, nije na našim ulicama vidjelo takvo nasilje. Učinilo nam se, možda malo previše optimistično, da su velike policijske akcije protiv građana koji prosvjeduju daleko za nama. Sad smo to opet jasno vidjeli. Akcija je bila pretjerana u istoj mjeri u kojoj je, recimo, pretjerano bilo Dešu Mlikotin Tomić hapsiti jakim policijskim snagama kao da se očekuje oružani otpor. Javnost se, međutim, oko tog događaja temeljito podijelila pa je uklanjanje i hapšenje aktivista u proteklom tjednu postalo prvorazredno javno pitanje. Zbog jame za garažu aktivisti, poduzetnici, novinari i političari ukopali su se u rovovskom ratu.


PRISTAŠE PROJEKTA CVJETNI PROLAZ i njegovi protivnici nepomirljivo stoje na svojim pozicijama, a između njih je brisani prostor i ničija zemlja. Pretjerana policijska sila tako je u javnosti, efikasnije nego akcije prosvjednika, podgrijala i sam problem: zloupotrebu javnog prostora za interes privatnoga kapitala. Nakon ove policijske akcije teško je ostati ravnodušan i reći: to nije moj problem. Sila koju provodi policija, pa čak i ovako umekšana, bez šmrkova i pendreka, uvijek je u normalnom ljudskom biću znak za alarm. U prvom redu, to je znak da je krupni kapital koji stoji iza te akcije prilično nestrpljiv, da gradske strukture nemaju vremena za duge pregovore i taktiziranja jer bi u njima mogli i izgubiti. Broj građana koji podržavaju prosvjednike u svakim bi trenutku mogao dostići kritičnu masu, a onda vrlo skup projekt propada. Upravo iz ovako izvedene akcije mogu se iščitati ta nestrpljivost i strah od vlastitih građana. Ako se i ne slažemo s argumentima prosvjednika, zbog ovakve policijske akcija još se manje slažemo s argumentima onih koji su je poduzeli.

DRUGI FRONT TOG ROVOVSKOG RATA su mediji. O Cvjetnom prolazu napisano je mnoštvo tekstova i većina autora koji se zalažu za projekt aktiviste Zelene akcije i Prava na grad žele prokazati kao mlade neradnike kojima je svejedno protiv čega prosvjeduju i koji ne razumiju da žive u kapitalizmu. Pritom se spominje da u Hrvatskoj sve više raste antipoduzetnička klima, a tajkuni i veliki investitori su najomraženiji ljudi. To je točno, ali je točno i to da za takve reakcije itekako ima razloga. Građani mrze tajkune i kapitalizam jer u Hrvatskoj zapravo i nema kapitalizma. Ono što u ovoj zemlji nalikuje na slobodno kretanje kapitala i tržište zapravo je partijski kontrolirana razmjena tuđih sredstava između podobnih poduzetnika i miljenika politike. Prvotnu akumulaciju kapitala uvjetovala je ovdje partitokracija, korupcija i rođačka sloga, što se odlično vidi upravo u ovom trenutku kad se tom vrstom biznismena pune zatvori. Aktivisti Zelene akcije i Prava na grad to jasno vide kao i svatko normalan u ovoj zemlji. Oni jedino, za razliku od nas drugih, imaju potrebu nešto i učiniti. Druga teza koja se stalno provlači kroz novinske tekstove jest da će se gradnjom prolaza, trgovina i garaža život koji je odlepršao u predgrađa zbog velikih trgovačkih centara vratiti u centar grada. Vratit će ga, valjda, automobili. Situaciju da je jedan gradski trg potpuno podređen automobilima i nespretnoj regulaciji prometa već imamo na Kvaternikovu trgu. Ne samo da se život na Kvatrić nije vratio, nego je odande pobjegao glavom bez obzira. Prazna ploha toga trga privlači samo pijance i duševne bolesnike. Osim toga, još od Univerizjade, kad su uvedene prve veće pješačke zone, pješaci i biciklisti polako i mukotrpno osvajaju ovaj grad. U pješačkim zonama je ugodno živjeti. A najugodnije je živjeti u pješačkoj zoni do koje možeš doći automobilom, a onda se iz garaže liftom popeti ravno u stan. Cijena kvadrata u takvoj nekretnini vrtoglavo raste i tu treba tražiti razlog zašto se kopa garaža, a ne u potrebi da se oživi Donji grad.

NAJPOZNATIJA JE PAK TEZA U PRILOG GRADNJI CVJETNOG PROLAZA ČIŠĆENJE "štakornjaka" i oplemenjivanje devastiranih prostora. S tim se potpuno slažem. Ali u tim najvrednijim gradskim prostorima trebalo bi graditi javne građevine, kazališta, galerije, restorane, sve ono što privlači ljude i otvara grad. Elitna stambena naselja ga zatvaraju jer buka i velik broj prolaznika ne odgovaraju stanarima takvih kvartova. Izgradnja elitnih stambenih naselja u tim prostorima je bezobrazna privatizacija javnoga, čak ako gradska vlast i ne pogoduje jednom poduzetniku. Unutarnja dvorišta su bogatstvo koje bi ovaj grad trebao sačuvati da postane ljepši, kulturniji i bolji. Ako i treba graditi stambeno naselje, neka izgleda kao Hundertwasserova kuća u Beču. Nešto tako otkačeno i zanimljivo da, iako stambena zgrada, postaje objekt od širokog javnog interesa. Neka to budu kuće koje će raditi vrhunski svjetski arhitekti nakon javnog natječaja i javne rasprave, koje ćemo pokazivati na razglednicama i u monografijama grada. Zbog takvog naselja nitko se neće u Varšavskoj vezivati za stabla. Još uvijek možemo s našim starim dvorištima ne učiniti ono što smo učinili s našom obalom: napučili je ružnim i kičastim apartmanskim zgradama kojima na ravnom krovu još viri armatura za sljedeće katove.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

registracija
11/1/10

fluid, 22.02.10. 02:12

Zašto Vi Zorane niste dobili nikakvu nagradu od predsjednika Mesića?Vjerovatno stanujete predaleko od Pantovčaka.Ili Vas put ne vodi svaki malo,onuda!?Za mene ste jedan od najpozitivnijih osoba koje Hrvatska ima no izgleda da vas ljudi doživljavaju kao beletristu a ne vrlo,vrlo točnog komentatora naših zbivanja.Kao i Srećko Jurdana,dajete smisao ovoj močvari tj.razgolitite sve što se skinuti može ali...Kritična masa još je premala.No nemojte stati.Možda ipak jednom!?Moje poštovanje za Vaš rad i doprinos lijepoj našoj.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika