BROSNAN JE prošlog tjedna na festivalu u Berlinu predstavio film bez redatelja Polanskog, koji se nalazi u kućnom pritvoru u Švicarskoj. 'Svi smo tužni što ga nema i njegov izostanak odražava se na cijeli Berlinale. Sada je najvažnije podići film na noge i predstaviti ga svijetu', kaže BrosnanIako će u svibnju ove godine Pierce Brosnan proslaviti 57. rođendan, još uvijek izgleda kao da bi sutra mogao ponovo glumiti Jamesa Bonda, filmskog agenta koji ga je proslavio. Visok, elegantan, u odijelu s bijelom košuljom, Pierce Brosnan šetao je hotelom Adlon Kempinski u Berlinu gdje se našao kako bi predstavio svoj novi film “The Ghost Writer”. Riječ je o filmu koji je prošle godine režirao Roman Polanski, a kada je dovršavao montažu, u rujnu, Polanski je uhićen zbog sumnje da je 1977. u Los Angelesu seksualno iskoristio 13-godišnju djevojku.

Polanski je trenutačno u kućnom pritvoru u Švicarskoj a taj slučaj pomogao je promociji filma koji je premijeru imao prošlog tjedna na filmskom festivalu u Berlinu prilikom čega je Brosnan dao ekskluzivan intervju za Nacional, koji je sponzorirala Erste banka. U tom filmu Brosnan glumi Adama Langa, bivšeg britanskog premijera koji pronalazi novog “ghostwritera” (Ewan McGregor), pisca iz sjene svojih memoara nakon što je prethodni pisac poginuo pod čudnim okolnostima. Lang se ujedno nađe pod optužbama za zločine u ratu u Iraku tako da “ghostwriter” mora ne samo napisati memoare nego i otkriti kako je umro njegov prethodnik i jesu li optužbe protiv Langa dio veće zavjere.

NACIONAL: Koliko je Roman Polanski za vas bio značajan redatelj prije snimanja filma “Ghost Writer”?

- Roman Polanski je redatelj čije sam filmove oduvijek obožavao, oni su dio mog glumačkog života. Imao sam 17 godina kada sam prvi put gledao “Rosemarynu bebu”, film koji je snažno utjecao na tinejdžera poput mene. Za mene je to bilo kritično vrijeme jer sam polako shvaćao da ću se baviti glumom. Možete zamisliti kako je film koji prikazuje raj i pakao, ponešto čistilišta, djelovao na mene, irskog katolika. Zatim je došao ludi vampirski film, pa “Macbeth”, pa “Kineska četvrt”. Veliki, briljantan, kaleidoskopski film s Jackom Nicholsonom na jednom od vrhunaca njegove karijere. Sve to vam pokazuje kakav je utjecaj Polanski imao na mene. Na snimanju “Ghost Writera” postali smo dobri prijatelji a u konačnici smo napravili film na koji smo ponosni. Svi smo tužni što ga nema u Berlinu i njegov izostanak odražava se na cijeli Berlinale. Sada je najvažnije podići ovaj film na noge i predstaviti ga cijelom svijetu. '

NACIONAL: Očito je da je lik bivšeg premijera Adama Langa kojega glumite u filmu nastao prema Tonyju Blairu. Jeste li ikada vjerovali u Tonyja Blaira i njegovu politiku?

- Nisam o njemu razmišljao jer sam već bio dugo živio u Americi kada je on postao britanski premijer tako da se nisam bavio njime i njegovom politikom. Tijekom snimanja filma svi smo mi racionalno shvaćali da je lik britanskog premijera nastao na temelju Tonyja Blaira. Robert Harris, pisac knjige na temelju koje je snimljen ovaj film, prijatelj je Tonyja Blaira iako mi se čini da se sada može reći da su bili prijatelji, ne vjerujem da su jedan drugom čestitali lanjski Božić. Postojala je samo jedna osoba na koju sam mogao misliti tražeći inspiraciju, a to je Tony Blair. Način na koji je opisan u knjizi vodio je prema jednome, a to je Tony Blair. No Polanski nije želio da glumim Blaira, govorio mi je “nemoj ga glumiti, nemoj misliti na njega”. A onda su mi poslali sedam fotografija Tonyja Blaira sa sedam različitih izraza lica tijekom susreta s raznim svjetskim političarima. Zatim su me fotografirali da vide kako na meni stoje ti njegovi izrazi lica. Dakle, znao sam kuda Polanski smjera. On je stvorio lik Adama Langa, bivšeg britanskog premijera, ali jasno je na što je ciljao.

NACIONAL: Jeste li se, kao državljanin Amerike, bavili politikom Georgea W. Busha?

- Ja nisam političko stvorenje. Postao sam američki državljanin jer sam u Americi živio, ostvario karijeru, i onda, jednog dana, sve se promijenilo. Ostao sam šokiran, supruga i ja pitali smo se kako je moguće da je taj čovjek, George W. Bush, došao na vlast. Sramota je što se tada dogodilo u Americi, grozno je što smo se osjećali bespomoćno u zemlji koju sam prihvatio kao svoju a ona me prihvatila kao svojeg.

NACIONAL: Biste li vi ikada dopustili “ghostwriteru” da uđe u vaš život kako bi napisao vaše memoare? Je li bilo takvih ponuda?

- Ne, postoje ljudi koji su napisali knjige o meni i zaradili novac na tome. Ako bih odlučio napisati memoare, napravio bih to sam. Nuđeno mi je da to napravim, počeo sam nešto nabacivati na papir, neka sjećanja iz djetinjstva, neke vrhunce, prisjećam se Irske, Londona, nekih životnih putova. Radim to u prvom redu zbog svoje djece kako bi saznala što im je otac radio i kako je živio.

NACIONAL: Memoari će biti bogati sadržajem, prvo ste se proslavili kao James Bond a nakon toga ste pokazali da možete glumiti i uloge koje nemaju veze s njim. Je li filmska industrija shvatila da možete glumiti raznolike uloge ili ste vi sami odlučili da nakon Bonda glumite što više takvih uloga?

- Posrijedi je i jedno i drugo. Školovao sam se za glumca i pri tome vjerovao da mogu odglumiti jako mnogo uloga. Različitim tehnikama podučavali su me veliki učitelji glume kao što su Yat Malmgren i Christopher Fettes. Zatim sam se preselio u Ameriku, ostavio kazališnu glumu iza sebe, dobio ulogu u seriji “Remington Steel”, a zatim dobio ulogu Jamesa Bonda. Je li to bio lak put do uspjeha? Relativno lak. Nakon Bonda sam shvatio da je vrijeme da nešto i odglumim.

NACIONAL: Jeste li se nakon 2002. i posljednje uloge Bonda u filmu “Umri drugi dan” bojali da će vam James Bond obilježiti karijeru tako da ćete teško dobivati nove uloge?

BERLINSKI DOČEK Brosnan okružen obožavateljima koji traže autogram u Berlinu prije premijere filma 'The Ghost Writer'- Postojao je strah da ću biti obilježen. No u meni je postojala strast da se odmaknem od imidža Bonda. Volim Bonda, ali došlo je vrijeme da ga zatučem kako bih ga se oslobodio. Najzahvalniji sam na svijetu zbog te uloge i svega što mi je taj lik omogućio kao glumcu, ponosan sam na vrijeme provedeno u njegovoj koži. Postoji mali klub muškaraca čiji su članovi glumili Bonda. Mislim da sam taj zadatak dobro obavio, a zatim sam zatvorio vrata iza sebe, zatvorio to poglavlje mog života. Nakon toga sam se morao hrvati sam sa sobom jer mi je ta osoba, James Bond, još uvijek neko vrijeme zvonila u ušima. Tražio sam posao, bojao se, zabavljao se, sve kako bih se odmaknuo od Bonda.

NACIONAL: Sve što govorite pokazuje koliko ste strastveno posvećeni poslu, ali je poznato da ste još strastvenije posvećeni obitelji.

- Obitelj je bitna u mom životu, moja supruga i djeca zapravo me održavaju na životu. Doživio sam veliku tragediju, moja prva supruga Cassandra Harris preminula je 1991., a onda sam doživio i veliku sreću kada sam upoznao Keely Shaye Smith, predivnu ženu koja mi je dala snage da nastavim filmsku karijeru. Ona i ja smo se susreli u vrijeme kada je dolazilo do promjena u mojoj karijeri jer sam 1994. dobio ulogu Jamesa Bonda te sam joj rekao “drži se čvrsto jer ćemo sada poletjeti”. Ona je bila uz mene, a ja sam upravo takvu osobu trebao, i još uvijek je trebam. Lijepo je biti glumac, filmska zvijezda, biti slavljen, ali sve je to iluzija. Prijateljstvo, ljubav, jednostavan život, to je ono što želim i trebam.

NACIONAL: Kakav ste otac?

- Kako vrijeme prolazi, tako sam sve bolji otac. Prema svojoj djeci Charlotte i Christopher ponašao sam se kao da sam im brat, sjajan prijatelj. Sada sam drukčiji, bolji, treba vremena da bi se postalo otac, jednako kao što treba vremena da postanete muško, glumac, da živite život. Zahvalan sam na tom vremenu. Dobar otac postao sam onog trenutka kada sam naučio kako trebam slušati svoju djecu, kako razmišljati na način na koji oni razmišljaju, kada sam shvatio da ih trebam zaštititi, biti dio njihovih snova. Kada ste mladi, onda vas ego nosi tako brzo i žestoko da i ne primjećujete da propuštate neke životne užitke sa svojom djecom.

NACIONAL: Jeste li takve savjete davali mladoj zvijezdi Robertu Pattinsonu s kojim glumite u sljedećem filmu “Remember Me” koji će svjetsku premijeru imati za manje od mjesec dana?

- Pattinson je upravo kročio u veliku kuću slave i mislim da ga je to snažno pogodilo posred lica. On je prekrasan mladić, šarmantan i inteligentan i na snimanju filma imao sam očinske osjećaje spram njega. Brinuo sam se za njega, doći će do problema, uvijek dolazi kada ste konstantno izloženi medijima. Ja nisam imao takvih problema u njegovim godinama, tada nije postojao internet, zabavljali smo se, a najveći uspjeh bila mi je naslovnica nekog TV vodiča.

NACIONAL: Jeste li ikada poželjeli postati redatelj?

- Razmišljao sam o tome punih pet minuta prošle godine. U ruke mi je dospio scenarij koji je bio vrlo jednostavan ali dobar, toliko da sam rekao “evo ga, sve je tu, i scenarij, i izazov, i strah od neuspjeha”. Bila je to ljubavna priča o gubitniku koji je prestar da bi ušao u vezu s mladom djevojkom u koju se zaljubio i shvaća da bi trebao biti u vezi s njezinom majkom. Ali kada sam pomislio kako ću time biti odgovoran za sve ljude koji rade na filmu, da će me svakodnevno nešto pitati, da ću morati ugađati glumcima kao što su redatelji ugađali meni, odustao sam.

NACIONAL: Dakle, radilo se o filmu s pričom o muškarcu u krizi srednjih godina?

- Da, stalno me pitaju za tu krizu srednjih godina. Uopće se ne obazirem na godine i još uvijek imam snažnu želju da sve što radim napravim što bolje. To je želja za stalnim napretkom koja postoji u meni.

NACIONAL: Zašto živite u Malibuu?

- Odrastao sam u srcu Irske, u mjestašcu Navan. To mjesto je za mene uvijek bilo misteriozno. Sjećam se da smo trebali dugo putovati da bismo došli do mora u nekom starom automobilu. A kada bismo došli do mora, osjećao sam, tada kao dječak, nešto nevjerojatno. Kada sam se preselio u Kaliforniju, Los Angeles mi kao grad nije značio mnogo te sam se odlučio preseliti na obalu, na plažu, u Malibu, to je moj dom.

NACIONAL: Iako kažete da niste zainteresirani za politiku, svojom brigom za okoliš, kontrolu naoružanja te zalaganjem za istospolne brakove ulazite u političke sukobe.

- Uključen sam u politiku samim time što se brinem za okoliš, za prašume, za čistu vodu, za šume u sjevernoj Kaliforniji. Sve je to politika. Međutim, nikada se osobno ne bih kandidirao za neku političku funkciju, ne bih bio dobar u tome. Moja znanja i mogućnosti bolje je iskoristiti tako da pomažem ljudima koji imaju dobro srce i dobre namjere i koji žele napraviti nešto dobro za okoliš.