AUTOR 'Gospodarske platforme Hrvatske' je dekan Ekonomskog fakulteta Branko Grčić (u sredini), a značajnu ulogu u izradi je imao i Slavko Linić (prvi desno)Socijaldemokratska partija Hrvatske nalazi se u završnoj fazi izrade “Gospodarske platforme Hrvatske”, ključnog programskog dokumenta s kojim glavna oporbena stranka namjerava nastupiti na idućim parlamentarnim izborima. U svojoj biti, “Gospodarska platforma” za SDP predstavlja strateško repozicioniranje prema liberalizmu i u velikoj mjeri napuštanje tradicionalne socijaldemokratske politike. Iako nova “Gospodarska platforma” još nije formalno usvojena, o njoj se raspravljalo u vrhu socijaldemokratske partije, i promjena orijentacije ima podršku najvećeg broja vodećih SDP-ovaca.

Autor tog izuzetno važnog dokumenta je Branko Grčić, saborski zastupnik i dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu, a značajnu ulogu u izradi imali su Slavko Linić i još neki istaknutiji članovi. Konačno usvajanje ovog dokumenta označit će i u formalnom pogledu snažan SDP-ov zaokret prema kapitalu i barem djelomični odmak od dugogodišnje ljevičarske potpore socijalnim skupinama kao što su umirovljenici, radnici i osobe s najnižim primanjima.

Grčićeva strategija sastoji se od tri najvažnije točke: prvo, SDP namjerava reformirati javni sektor i smanjiti državne subvencije; drugo, provest će se porezna reforma kojoj je cilj snažno rasteretiti gospodarstvo i potaknuti proizvodnju i investicije; i treće, promjena fiskalne politike kako bi se dobit vratila poduzećima. Time bi se novostvoreni kapital zadržao u tvrtkama u kojima je ostvaren, ali i u Hrvatskoj, gdje bi se iznova reinvestirao. U razgovoru za Nacional, Branko Grčić je podsjetio na nedavnu izjavu Hermana van Rompuya, prvog predsjednika Europske unije, koji je nedavno izjavio da EU, ako želi zadržati dostignute standarde u socijalnoj politici, mora ubrzati gospodarski oporavak i povećati stope rasta gospodarstva u budućnosti. Drugim riječima, nema snažne socijalne države bez snažnog gospodarstva. Najveći dosezi socijaldemokracije i ostvareni su upravo u zemljama s najjačim gospodarstvom, poput Švedske.

“Možda možemo kazati da je ovo liberalni program, ali riječ je o jedinom mogućem odgovoru u sadašnjoj situaciji u Hrvatskoj. Aktualna vlada vodi kvazisocijalnu politiku i štiti neefikasni javni sektor, a tako dalje ne ide. Želimo li ne potonuti, najprije moramo ojačati gospodarstvo, pa onda za tri-četiri godine možemo voditi socijaldemokratsku politiku. Siromašno društvo ne može biti socijaldemokratsko jer i jedna Švedska je najprije postala bogata država, a tek tada je mogla početi voditi politiku socijaldemokracije”, smatra Grčić.

Na određeni način hrvatski socijaldemokrati se okreću politici koju zagovaraju britanski laburisti i njemački SPD-ovci, a to je tržišnosocijalno društvo, čiju bazu predstavlja zdrava ekonomija. Teza je da Hrvatska jednostavno više nije u stanju izdržati postojeći javni sektor, isplate plaća ogromnom broju zaposlenih u državnom sektoru, veliki broj umirovljenika plus brojne socijalne skupine koje primaju različite vrste potpora. Dokument koji je izradio Grčić ne predviđa drastično rezanje sredstava za ove kategorije stanovništva, ali ističe se da je potrebno uvesti red. To znači i onemogućavanje ranijih odlazaka u mirovinu i potpunu reformaciju glomazne i skupe, a neefikasne, državne uprave.

Ako se to ne napravi, Hrvatska će se naći u bezizlaznoj situaciji. Kao jedan od najvećih problema u “Gospodarskoj platformi” navodi se enormna ekspanzija umirovljeničke populacije u zadnjih 15-ak godina, čime se na pogrešan način pokušalo rješavati ekonomske i socijalne probleme. Rezultat je da mirovinski fondovi pucaju po šavovima, da se više od trećine izdataka crpi nenamjenski iz drugih poreznih prihoda, a najgore je što je preveliki broj umirovljenika rezultirao neodrživo niskim mirovinama, od kojih najveći dio uopće ne može živjeti. Isto tako, politika socijalnih naknada ekspandirala je do više od 4% BDP-a, a najsiromašnijima ide najmanji dio tog novca, otprilike desetak posto. Poanta je nove politike SDP-a da ispravljanje ovih deformacija, održivost važnih sustava kao što su mirovine, socijala, zdravstvo i obrazovanje, nije moguće postići bez jačanja gospodarstva.

Autor strategije – a u slučaju izborne pobjede Grčić će vjerojatno zauzeti važno mjesto u budućoj izvršnoj vlasti – uvjeren je da će za promjenu situacije u državi trebati približno četiri godine. Međutim, dodaje i da će novi način razmišljanja u vođenju države kod najvećeg dijela stanovništva otvoriti optimizam. U SDP-u polaze od pretpostavke prema kojoj kriza hrvatskog gospodarstva nije isključivo posljedica recesije, nego i loše ekonomske politike HDZ-ove vlade. Kao dokaz iznose brojčane podatke o 42 milijarde eura vanjskog duga i velikom trgovačkom deficitu, zbog čega je Hrvatska ekonomski ranjiva. Kritizira se i gašenje industrije, orijentacija na trgovinu i uvoz iz inozemstva te kreditna politika banaka koje su u stranom vlasništvu. Danas je zaposleno približno 900.000 osoba koje rade i stvaraju novu vrijednost u gospodarstvu, a preko 1,5 milijuna građana zaposleni su u upravi i javnim službama, umirovljenici ili primatelji socijalne pomoći. Odnos broja zaposlenih i umirovljenika iznosi svega 1,3 i nikad nije bio niži, dok je u EU minimum održanja sustava iznad 2,1.

O tome što se događalo nakon 1990. govori podatak da je na početku tranzicije u Hrvatskoj bilo 1,9 milijuna radnika i svega 450.000 umirovljenika. Postoji i ogroman broj “mladih” umirovljenika, gotovo 80.000 onih između 35 i 50 godina, a samo 16 posto od ukupnog broja je onih koji su u mirovinu otišli s punim radnim stažom, upozoravaju stratezi u SDP-u. Tu je i pogrešna socijalna politika koja udaljava radno aktivne ljude od tržišta rada. Od 100 stanovnika u radnoj dobi zaposleno je samo 56, a od 100-tinjak tisuća primatelja socijalne pomoći, preko 40 posto ih je radno sposobnih. Samo 15-ak posto ukupnih izdataka za socijalu usmjereno je prema najugroženijim socijalnim slučajevima, zbog čega se može govoriti o lošem targetiranju socijalnih naknada. “Takve javne izdatke teško bi mogle podnijeti i puno bogatije zemlje, a posljedica su porezi u Hrvatskoj, koji su među najvišima u Europi“, smatra Grčić.

U takvim okolnostima SDP predlaže duboke strukturne reforme i fiskalne prilagodbe, koje se svode na smanjenje poreza u gospodarstvu, ali i običnim građanima. Na taj način ostvarila bi se dvostruka korist – gospodarstvo bi dobilo više sredstava koja bi se ulagala u nove poslove, a građanima bi također ostalo više novca koji će koristiti za osobnu potrošnju i tako stimulirati ekonomski rast. SDP-ovci tvrde da se treba usmjeriti prema postupnom fiskalnom rasterećenju cijena rada, osobito kroz smanjenje socijalnih doprinosa te parafiskalnih nameta koji gospodarstvo i stanovništvo godišnje opterećuju s više od 12 milijardi kuna. Te mjere bit će doprinos smanjenju troškova koje imaju poduzetnici, čime će se povećati profitabilnost. Ta su opterećenja jedna od temeljnih zapreka za privlačenje stranih, osobito greenfield ulaganja u Hrvatsku, koja bi, po uzoru na slične zemlje srednje i istočne Europe, mogla značajno pridonijeti izvozu i poboljšanju stanja u platnoj bilanci. Grčić i SDP se zalažu i za fiskalne poticaje kojima bi poduzeća reinvestirala dobit ili, kao alternativno rješenje, uvođenje diferencirane stope oporezivanja dobiti. Tu je i nova industrijska politika. Osim sređivanja stanja u brodogradnji i željeznicama te skidanja značajnog tereta s državnog proračuna, Hrvatska mora imati jasnu politiku prema razvoju suvremenih industrijskih sektora poput biotehnologije i nanotehnologije, ali i prema budućnosti tradicionalnih industrija kao što su prehrambena i metalna industrija i proizvodnja električne opreme.

“Gospodarska platforma” uvelike će promijeniti imidž SDP-a kao stranke koja se prvenstveno obraćala radnicima i uglavnom bila na distanci od poslovne zajednice. Iako je u vladi Ivice Račana bilo nekoliko osoba koje su došle iz privatnog sektora (poput doministra financija Damira Kuštraka koji je član Uprave Agrokora), SDP i poslodavci su imali rezerviran odnos. U posljednjih nekoliko godina situacija se počela mijenjati, a sve se ubrzalo nakon što se Ljubo Jurčić, bivši glavni ekonomski strateg SDP-a, počeo distancirati od Zorana Milanovića i socijaldemokrata. Jurčić je de facto zagovornik tradicionalnog ljevičarskog koncepta u ekonomiji, koji podrazumijeva obranu radnih mjesta u brodogradnji, crnoj i tekstilnoj industriji, dok Milanović smatra da je to zastarjeli koncept. Sada se kao ekonomski strateg SDP-a etablirao Branko Grčić, pripadnik nove mlađe generacije hrvatskih političara.