Objavljeno u Nacionalu br. 744, 2010-02-16

Autor: Plamenko Cvitić

CARINA - leglo kriminala

Barišićeve carinske afere pod istragom

ZA MANDATA Mladena Barišića bez carinske kontrole je preko granice prolazila roba poput mobitela, šećera i čokolade; istražuje se tko je to dopustio i kome je to išlo u korist

BEZ MILOSTI ZA BARIŠIĆA Premijerka Jadranka Kosor
namjerava nanovo otvoriti i istražiti sve afere koje se
povezuju s Barišićem, a koje su dosad bile zataškavane, zbog
čega bi on uskoro mogao biti razriješen s funkcije čelnog
čovjeka hrvatske carineBEZ MILOSTI ZA BARIŠIĆA Premijerka Jadranka Kosor namjerava nanovo otvoriti i istražiti sve afere koje se povezuju s Barišićem, a koje su dosad bile zataškavane, zbog čega bi on uskoro mogao biti razriješen s funkcije čelnog čovjeka hrvatske carineNakon što je krajem siječnja razriješen sa svih stranačkih funkcija u HDZ-u, Mladen Barišić, bliski prijatelj i suradnik bivšeg hrvatskog premijera, uskoro bi mogao biti razriješen i s funkcije čelnog čovjeka hrvatske carine. Na to upućuje namjera hrvatske premijerke Jadranke Kosor da se nanovo otvore i istraže sve afere i sumnjivi slučajevi koji se povezuju s Barišićem, a koji su, iz posve jasnih razloga, dosad bili zaustavljani i zataškavani. Njega se godinama izravno sumnjičilo za sumnjiva postupanja u velikim slučajevima šverca kave, šećera, tekstila, čokolade, mobilnih uređaja i tehničke opreme, ali i sumnjiva pogodovanja vezana uz šverc cigareta na Balkanu.

Prvi takav slučaj datira još iz 2004., kad je Barišić odlukom Ive Sanadera došao na najvažniju funkciju - ravnatelja Carinske uprave. Tadašnja Protuobavještajna agencija kojom je ravnao Joško Podbevšek upravo je u to vrijeme istraživala slučaj velikog uvoza tehničke robe, a Barišića se sumnjičilo da je nekim odlukama, kao šef zagrebačke carine, izravno išao na ruku poznatom zagrebačkom poduzetniku (podaci poznati redakciji Nacionala). Ipak, Barišić je već tada imao snažnu podršku državnog vrha, odnosno tadašnjeg ustoličenog premijera Ive Sanadera, pa je istraga zaustavljena bez jasnih rezultata, a epilog je nakon smjene Joška Podbevšeka bio gotovo bizaran: Barišićeva kći Adriana zaposlila se kao tajnica u POA-i, a sam Barišić jedno je vrijeme figurirao kao mogući nasljednik Joška Podbevšeka.


Prijateljstvo i bliskost s Ivom Sanaderom Mladenu Barišiću služili su kao snažna zaštita, a o razini uzajamnog povjerenja svjedoče i navodi da je Sanader čak u dva navrata Barišića namjeravao imenovati ministrom unutarnjih poslova. Osim sumnjivih uvoza tehničke robe, uz Barišića se vezuje i zataškani slučaj velikog šverca čokolade iz veljače 2004. Tada je policija pratila i pokraj graničnog prijelaza Bregana zaplijenila šleper s 20 tona neocarinjene čokolade, na čemu je netko mogao zaraditi 15.000 eura. Nacionalovi izvori ističu da je neposredno prije tog slučaja na sličan način u Hrvatsku ušlo 60 šlepera čokolade bez carinjenja, čime se koruptivni iznos penje do 900.000 eura. Cijeli slučaj, dakako, zataškan je bez objašnjenja, baš kao i slučaj iz prosinca 2003., kad je otkriven pokušaj švercanja 1700 mobilnih uređaja, za što je Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu proslijeđena prijava koja nikad nije procesuirana. Slični slučajevi šverca koji nikad nisu razjašnjeni zbivali su se tijekom cijelog mandata Mladena Barišića na čelnoj funkciji u hrvatskoj carini. Tako je u veljači 2007. preko graničnog prijelaza Bregana bez carinskog nadzora prošao šleper s 25 tona tekstila koji je policija, na temelju dojave, dočekala na naplatnim kućicama i zaplijenila. Prema nekim izvorima, taj je šleper bio samo prvi u nizu, no iz nekog razloga vozaču prvog šlepera policajci nisu oduzeli mobitel, pa je brzo obavio jedan telefonski poziv nakon kojeg se drugi šleper na cesti okrenuo i vratio u Sloveniju. Slučaj je zataškan čim je ustanovljeno da je naručeni tekstil iz inozemstva u vlasništvu poznatog zagrebačkog poduzetnika (podaci poznati redakciji Nacionala) koji njeguje prijateljski odnos s Mladenom Barišićem, a često ih se može vidjeti kako zajedno objeduju u zagrebačkom restoranu Baltazar.

Slični slučajevi krupnog šverca godinama su evidentirani i za sumnjive uvoze nafte, šećera i kave, a svima je zajedničko to što su osumnjičeni vlasnici robe bili u iznimno prijateljskim odnosima s ravnateljem Carinske uprave Mladenom Barišićem. Kad bi iz nekog razloga poneki šleper sa švercanom robom i “pao”, opet je postojao niz mogućnosti za saniranje štete; tako je u nekoliko navrata carina zaplijenila švercanu robu, a potom bi je direktnom pogodbom uz obročnu otplatu prodala potpuno anonimnim tvrtkama. Tako je prije nekoliko godina 160 tona kave prodano nepoznatoj a danas nepostojećoj tvrtki iz Splita. Ime šefa carine povezuje se i s vrlo slabim nadzorom domaće duhanske industrije; iako je u prošlosti bilo ozbiljnih sumnji u izvoz cigareta iz Tvornice duhana Rovinj, Carinska uprava nikad nije pokazala namjeru da snažnije kontrolira rad TDRa. Tako je nakon preseljenja tvornice iz Rovinja u Kanfanar još početkom 2007. carina formalno osnovala Carinski odjeljak Kanfanar, koji je trebao biti smješten u TDR-ovoj tvornici. Međutim, carinski službenik Denis Milevoj, koji je imenovan za voditelja tog odjeljka, gotovo pune dvije godine bio je na čelu fantomske ispostave koja de facto - nije ni postojala. U iskazu koji su Milevoj i njegovi suradnici u listopadu 2008. dali na disciplinskom sudu u Carinarnici Pula detaljno su objasnili svu bizarnost svog posla: umjesto da unutar tvornice carina ima svoje prostorije, carinski nadzor im nije nikako ili je vrlo slabo omogućen, pa tvornicu u Kanfanaru nadziru iz carinske ispostave u Rovinju, a tijekom boravka u tvornici vrijeme provode s radnicima i skladištarima jer carina ondje nema svoj ured. Nekontrolirana moć koju je Barišić imao kao šef carine prelazila je i na njemu bliske pročelnike koji su na terenu imali diskrecijska prava, odnosno otvorenu mogućnost da na štetu državnog proračuna pogoduju određenim tvrtkama i pojedincima. U tom kontekstu najzorniji je primjer šefice šibenske carinarnice Semire Škugor, Barišićeve prijateljice iz djetinjstva i osobe od velikog povjerenja. Ona je još u rujnu 2007. šibenskoj tvrtki Omega Nova, koja se bavila uvozom sanitarija i keramičkih pločica, išla na ruku tako da nije na vrijeme zahtijevala plaćanje carinskog duga od 300.000 kuna, a bez jasnog razloga zaustavila je i naplatu duga putem dvaju bankovnih jamstava.

BARIŠIĆ MU UNIŠTIO TVRTKU Tršćanski poduzetnik Ezzio Stančić traži objašnjenje za
najmanje 5 milijuna eura štete koju mu je Barišić prouzročio odbivši da mu izda certifikat o šećeru
proizvedenom u OsijekuBARIŠIĆ MU UNIŠTIO TVRTKU Tršćanski poduzetnik Ezzio Stančić traži objašnjenje za najmanje 5 milijuna eura štete koju mu je Barišić prouzročio odbivši da mu izda certifikat o šećeru proizvedenom u OsijekuU međuvremenu, Omega Nova je zbog drugih neplaćanja dospjela u blokadu čime je naplata carinskog duga postala praktički nemoguća, a potom je, navodno po izravnom nalogu Semire Škugor, neocarinjena roba tvrtke Omega Nova, vrijedna najmanje 60 tisuća eura, premještena iz carinskog skladišta čime je propuštena prilika da se tom robom namiri barem dio duga prema državnom proračunu. Osim u Šibeniku, na sličan način pojedine su tvrtke mogle izvlačiti korist svuda gdje su, iz političkih ili čisto financijskih razloga, visokorangirani djelatnici Carine bili spremni “zažmiriti”: tvrtka bi uvezla robu preko granice, carina bi prolongirala plaćanje carinskih nameta, u međuvremenu bi tvrtka robu prodala i izvukla dobit s računa, a tek potom bi carina tobože pokušala naplatiti dugovanja, što bi bilo nemoguće pa bi tvrtka završila u blokadi. Koji mjesec kasnije vlasnik tvrtke ili netko od njegove rodbine otvorio bi sasvim novo poduzeće koje bi bez ikakvih problema nastavilo uvoz po sličnom modelu i tako bi se biznis vrtio u krug, a najveću štetu imao je državni proračun koji od svakog takvog uvoza nije dobio ni lipe. Tako su istovremeno veliku štetu imali i pošteni poduzetnici koji su se morali boriti s konkurencijom koja je imala podršku korumpiranih carinika; ovi prvi su u startu morali biti skuplji jer su u cijene njihove robe bila ugrađena i carinska davanja, dok su ovi drugi mogli biti jeftiniji jer su znali da putem svojih veza carinska davanja - nikad neće platiti. Iako su informacije o takvim aranžmanima u šibenskoj carinarnici bile poznate godinama, a konkretan slučaj vezan uz Omegu Novu policiji je prijavljen još u siječnju 2008., sve se zataškavalo jer je na čelnom mjestu u Carinskoj upravi bio Mladen Barišić, bliski prijatelj tada najmoćnijeg čovjeka u državi - Ive Sanadera.

Ozbiljna istraga takvog kriminala i korupcije morala se čekati sve do prije nekoliko dana, kad je šibenska policija napokon podnijela kaznenu prijavu protiv 51-godišnje Semire Škugor, a postoje indicije da će u sljedećih nekoliko tjedana slični postupci biti pokrenuti protiv još nekoliko carinskih pročelnika koji su imali Barišićevu dugogodišnju zaštitu. Prema Nacionalovim izvorima, Mladen Barišić još je početkom siječnja dobio jasnu poruku hrvatske premijerke da ga ona više ne želi na čelnoj funkciji carine, a osim bliskosti s bivšim premijerom Sanaderom upozoren je na niz čvrstih razloga zbog kojih je postao nepoželjan i zbog kojih bi u konačnici mogao i kazneno odgovarati. On se, međutim, na sve to oglušio i najavio da ne namjerava sam odstupiti, a pri svom stavu ostao je i nakon što ga je vrh HDZ-a smijenio sa simbolički vrlo značajne funkcije rizničara stranke. U međuvremenu policija i istražitelji pokrenuli su i otvorili istrage svih korupcijskih slučajeva koji se vezuju uz njegovo ime, pa je sve izglednije da će Mladen Barišić s funkcije ravnatelja carine otići vrlo nečasno. A kako ističu Nacionalovi izvori, njegova smjena mogla bi biti izvedena uskoro.

Barišić će biti svjedok u sudskom sporu koji je pokrenula talijanska tvrtka zbog šećera

Ravnatelj Carinske uprave Mladen Barišić kroz nekoliko tjedana trebao bi se pojaviti na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kako bi u svojstvu svjedoka objasnio na temelju čega je jednim potezom pera uništio talijansku tvrtku Agrimpex iz Trsta. Barišić će se u tom predmetu pojaviti kao svjedok, iako ga Ezzio Stančić, direktor Agrimpexa, smatra objektivno odgovornim za najmanje 5 milijuna eura štete koju je zasad iz nepoznatih razloga prouzročio njegovoj tvrtki. Tvrtka Agrimpex tužila je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu Carinsku upravu tražeći da joj država nadoknadi dio pretrpljene štete u sporu koji su procijenili na 36,8 milijuna kuna. Agrimpex je upao u probleme zato što je vjerovao hrvatskoj državi. U tužbi stoji da je Stančićeva tvrtka tijekom 2001. i 2002. u EU uvozila šećer koji se proizvodio u šećerani IPK Tvornica šećera Osijek. Uvoz tog šećera bio je oslobođen plaćanja carine po nekoliko osnova, među ostalim i na osnovi bilateralnog sporazuma između Hrvatske i EU o trgovini i s tim povezanim aspektima, koji predviđaju da je takav uvoz šećera pokriven Potvrdom o prometu robe EUR 1 ili nekom potvrdom o podrijetlu robe u obliku fakture.

Međutim, u lipnju 2002. u Službenom listu EU objavljeno je izvješće Komisije Europske zajednice uvoznicima šećera u kojem je navedeno kako postoje sumnje da neke zemlje izvoznice šećera zloporabe povlaštene sporazume, a među tim se zemljama našla i Hrvatska. EU je počela sumnjati da Hrvatska izvozi i šećer koji nije proizveden u Hrvatskoj, te koji nije adekvatnog sirovinskog sastava. U cijeli se slučaj uključio i OLAF, Ured za sprečavanje prijevara Europske komisije, a sve se javnosti predstavilo kao tzv. šećerna ili slatka afera. Zbog tog slučaja talijanska carina počela je intenzivno provjeravati robu koja se uvozila iz Hrvatske, među ostalim i šećer koji je iz Hrvatske uvozio Agrimpex. Nije se provjeravala samo roba, odnosno šećer, nego i vjerodostojnost potvrda EUR 1 koje je izdavao Središnji ured Carinske uprave. Stančić tvrdi kako je Carinska uprava prvo potvrdila vjerodostojnost potvrda EUR 1 i vratila ih talijanskoj carini. Na temelju toga tvrtki Agrimpex vraćena je gotovina koju su dali kao polog za vjerodostojnost svog poslovanja, a oslobođene su i neke bankovne garancije koje su morali priložiti u istu svrhu. Predstavnici Agrimpexa ispričali su Nacionalu kako je prateća dokumentacija za šećer imala neke tehničke manjkavosti, do kojih je došlo zbog pogrešnih uputa koje je Carinska uprava davala šećeranama. Te su se pogreške mogle vrlo jednostavno ispraviti i objasniti. Međutim, kako su istražitelji OLAF-a nastavili istraživati i neke druge sumnjive poslove u Grčkoj, pojavile su se sumnje da je IPK Tvornica šećera u Osijeku u Grčku izvozila sumnjivi šećer koji nije bio hrvatskog podrijetla. Usporedo s time, nastavila se i istraga vezana za šećer koji je iz Hrvatske u Italiju uvozio Agrimpex.

Tada je na scenu stupio Mladen Barišić. On je 25. svibnja 2004. poslao talijanskoj carini dopis u kojem je naveo kako Carinska uprava povlači potvrde EUR 1, a koje se tiču šećera koji se izvozi iz IPK Tvornice šećera Osijek jer je ustanovljeno da taj šećer nije hrvatskog podrijetla. Taj je dopis Barišić poslao Mariju Andrei Guaianu, tadašnjem generalnom šefu talijanske carine. Dopis je financijski posve uništio Agrimpex, jer je na temelju njega talijanska carina obvezala Agrimpex da plati carinu za sav šećer koji su uvezli od IPK Tvornice šećera Osijek u iznosu od 5,1 milijun eura, te još toliko na ime kazne. Direktor Agrimpexa Stančić potom je krenuo u pravnu bitku kako bi dokazao da je postao nevina žrtva Mladena Barišića. Krenuli su u pravnu bitku pred talijanskim pravosuđem, u čemu su zasad djelomično uspjeli, tako da su im kazne smanjene. Stančić je izjavio za Nacional da je talijanska carina kasnije nedvojbeno dokumentirano potvrdila kako je šećer koji su oni uvozili iz Hrvatske bio takvog sastava da se na njega doista nije morala platiti carina. Kao dokazni materijal koji bi im trebao ići u korist u tužbi protiv Carinske uprave dostavili su i pravomoćnu sudsku presudu kojom su čelnici osječke šećerane oslobođeni optužbi Državnog odvjetništva da su izvozili šećer koji nije bio hrvatskog podrijetla.

Međutim, do danas od Barišića nisu dobili suvisao odgovor na pitanje zašto je poništio popratnu dokumentaciju i potvrde EUR 1 za šećer koji se mogao legalno izvesti iz Hrvatske. Na to i na još neka pitanja Barišić bi u ožujku trebao odgovarati pred sudom, kao svjedok. Završi li postupak u korist Agrimpexa, pokazat će se da je Barišić objektivno odgovoran za svu štetu koju će hrvatski porezni obveznici na ime naknade štete morati platiti Agrimpexu, a riječ je o najmanje 5 milijuna eura.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

registracija
27/8/09

Lujo1, 17.02.10. 10:16

Zakaj ove seljačine na slici u društvu dame drže ruke u džepovima?


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika