Zoran FerićTigera Woodsa žena je napala golf palicom. A javno se ispričao on. Stječe se dojam da je Tiger Woods prikovan na stup srama jednostavno zato što je bogat i slavan i zato što je muško. Slavni sportaši širom svijeta masovno se ispričavaju za svoje ponašanje kad ih tabloidi uhvate u bračnoj nevjeri. Sponzori, očito, ne vole "muške svinje" koje iskorištavaju svoju slavu i novac da bi više jebali.

To je, kažu, nemoralno, a oni moraju biti uzor mladima. S nogometašima, tenisačima, košarkašima, ili igračima golfa poistovjećuju se tinejdžeri širom svijeta i modusi u kojima se pojavljuju u javnosti svakako imaju golem utjecaj na odgoj budućih generacija. To je nedvojbeno. Dvojbeno ja pak to što i u nas i u čitavoj ovoj civilizaciji kiča mlade više odgajaju mediji nego škola i roditelji. Štoviše, i škola i obitelj potpuno su nemoćni usporedimo li ih s trendovima koje nameće medijski kreirana stvarnost. No smijemo li zato što se nečiji život pretvorio u medijski kreiranu bajku i što kao bajka utječe na mlade, zanemariti očitu stvar: slobodu pojedinog ljudskog bića? Teško je to možda danas shvatiti, ali i najbolji igrač golfa na svijetu ima ljudska prava kao i svaka druga osoba.

Međutim, tržište, koje je odjednom zavladalo svim aspektima naših života, vrlo je konzervativno i ono uvijek ide na ruku licemjerju nekakve konzervativne većine koja isto tako vara svoje žene ili muževe, ali nikada neće zbog toga završiti u novinama. Opći moral sponzora usklađuje se sa stavovima onih blaženih anonimaca koji masturbiraju na slike žena s kojima je Tiger spavao, i onih ustreptalih anonimki koje se hrane romantičnom pričom o uspješnom crncu i lijepoj Šveđanki, a tu i tamo se, kad se ukaže prilika, puknu s poslovnim partnerima svojih muževa. Poslije toga se pak pod frizerskom haubom zgražaju nad odvratnim muškim svinjama iz vrhunskog sporta. U ovoj priči, međutim, možemo razumjeti i Tigera i Elin. Njega zato što je varao, a nju zato što mu je, saznavši to, htjela razbiti glavu. Ono što nikako nije normalno jest ta maloumna javna isprika, kao da Americi i čitavome svijetu kaže: "Oprostite mi što ste mislili da sam drugačiji."

Tiger Woods se svjetskoj javnosti upravo ispričao zato što je čovjek. I zato što ima prepoznatljive ljudske potrebe koje dijeli s milijardama drugih muškaraca i žena širom globusa. Međutim, slika koja je o njemu stvorena u javnosti, slika koju je, dakako, i sam kreirao, ne podnosi njegovu ljudskost. Naime, ugovor s javnošću je kao i ugovor s đavlom: čovjek može biti najpažljiviji na svijetu, a da ipak popuši. Čovjek trenira i trenira, udara lopticu, gađa rupe po zelenim terenima širom svijeta, a onda se nekako zaigra pa počne i nesvjesno vlastitu sliku usklađivati s onom koja se od njega očekuje. I onda se jednoga jutra probudi bogat i slavan i shvati apsurdnu činjenicu: "Bože, sad bi odjednom postalo strašno nemoralno da varam ženu."

A rupe ga i dalje privlače. I što mu preostaje nego da laže. Laže Bogu na vjenčanju, laže ženi, laže djeci, laže ljubavnicama, laže medijima, laže čak i sebi kad ozbiljno povjeruje u riječi svoje isprike: "Oprostite, žao mi je, sve sam vas iznevjerio." Laže i laže, a onda postane klaun. Doduše, bogat i slavan, ali ipak klaun čija je isprika shvaćena kao ljigavljenje zbog sponzorskih ugovora i financijske težine brakorazvodne parnice. Oni pak koji iznose ovakvu priču u interesu javnosti i međunarodnoga sporta trebali bi možda shvatiti da je interes javnosti ne znati koga je jebao Tiger Woods.

Onda bi javnost bila snošljivija i bolja. I manje licemjerna. Neki pošteni ljudi bore se za prava drugih još od prosvjetiteljstva i Francuske revolucije i postigli su dosta: demokraciju, ukidanje ropstva, prava žena, kazneni progon nasilja nad ženama i djecom, rasnu jednakost, homoseksualne brakove. Slučaj Tigera Woodsa jasno pokazuje da bismo se danas trebali boriti i za elementarna ljudska prava poznatih i slavnih.

Tiger Woods ima pravo varati svoju ženu, a ona mu jedina to ima pravo spočitavati. Ali ako javna osoba prevari ženu i to se dozna u javnosti, on ju je ozbiljno osramotio, što, naravno, nema pravo. Pada mi na pamet Zagrepčanin koji je u jednoj radijskoj emisiji nehotice priznao svoj preljub pa je javnu sramotu koju je nanio supruzi pokušao oprati jumbo-plakatima s isprikom. Simpatije javnosti bile su na njegovoj strani. Tiger Woods se tome, međutim, ne može nadati jer su svima koji su slušali ili pročitali riječi njegove isprike pred očima oni milijuni dolara koje bi izgubio od sponzorskih ugovora i kompletna ta financijska šteta. Pa čak i da se uistinu gorko pokajao, što mogu zamisliti, malo je ljudi koji će mu povjerovati. Intimna drama dvoje ljudi pretvorila se u javni cirkus. Pa ako je istina da supruga Elin doista nije znala za njegova šaranja, to je gadna spoznaja.

To više što joj je tako ukrao prošlost i zagadio dio života. A krađa intimne prošlosti težak je zločin. Još se sjećam kako mi je mama govorila da mi ono što znam i ono što proživim nitko ne može uzeti. Neko sam vrijeme zaista bio uvjeren da je to istina. Sve dok mi prvi put netko nije ukrao prošlost i sve ono lijepo što sam doživio pretvorio u hrpicu popišanog pepela. Prošlost nam se može uzeti vrlo lako i obično nam je uzimaju oni koji su nam bili najdraži. Najveću duševnu bol zadaju nam voljene osobe. Ni smrt bližnjih, ni bankrot, ni gubitak posla ne mogu se u procjeni duševne boli mjeriti s takvim gubitkom koji je redovito povezan i s nekim oblikom javne izloženosti. Udara i na srce i na ego, svadi nas sa svijetom i krade lijepe trenutke. Nažalost, ti koji varaju imaju na to pravo zato što su slobodni ljudi. Čak i kad smo s njima u braku. Svaki linč amorfne gomile, kao i iznuđene javne isprike, autentičnu ljudsku tragediju pretvaraju u slinavi kič.