Srećko JurdanaU prvom službenom susretu nakon rituala inauguracije Ivo Josipović i Jadranka Kosor zadovoljno su izjavili da su "utvrdili kanale međusobnoga komuniciranja", što je publika nesumnjivo dočekala s olakšanjem, znajući da - na današnjem stupnju tehnologije - nije jednostavno uspostaviti vezu između tako alijeniranih lokacija kao što su Pantovčak i Markov trg. Dođe li, unatoč utvrđenim kanalima, do nekih problema, autor ove kolumne predlaže rješenje koje se stručno zove telefon, možda i satelitski. Sama inauguracija zapamtit će se, među ostalim, po reviji pokrivala za glavu, prezentiranih u rasponu od širokih šeretskih šešira pojedinih nazočnih pjevača koji su sudjelovali u Josipovićevoj kampanji, preko mladalački ležerne polo-kape Franje Gregurića, polulovačkog šešira Vladimira Šeksa, sve do egzotičnoga plavo-zelenoga tuljca koji je - u kombinaciji s istobojnom tunikom - nosio gost iz Afrike.

Konvencionalni solilokvij

Protokol je Milana Bandića smjestio na stolicu do Mladena Bajića, u čemu bi profesionalni semiotičari mogli tražiti nekakva skrivena značenja, što autoru ovdje ne pada na pamet. Na planu protokola bilo je, međutim, i značajnih "otvorenih pitanja" o ulasku na poprište ceremonije. Predsjednica Ustavnoga suda Jasna Omejec - statusna voditeljica priredbe - nonšalantno je zaboravila ponijeti pozivnicu ili akreditaciju, i policija je stanovito vrijeme nije htjela pustiti kroz ogradu, dok se na kraju iz gornjih sfera nije pojavio neki deus ex machina koji je uspio osloboditi prolaz. Da nije, možda bi se predsjednička kampanja morala ponoviti. Gospođa Omejec obrecnula se na stražare s primjetnom ljutnjom, poručujući im na sretnome završetku scene da je ona ta koja odlučuje tko ulazi, a tko ne. Iritira je spoznaja da u lovištu demokracije nekakvu riječ može imati i čuvar.

Ivu Sanadera, jednog od uzvanika, skupina građana ispratila je s trga uvredljivim povicima, što je udarac njegovoj novoj tajnoj strategiji da se - nakon kulminacije svih afera - pokuša medijski prikazati kao "žrtva zavjere". Bračni par Mesić djelovao je na ceremoniji ponešto neraspoloženo - vrijeme je bilo oblačno. "Doživotni bivši predsjednik" zaboravio je možda još nekoliko stvari spomenuti u nebrojenim intervjuima koje je dao u povodu svog odlaska s Pantovčaka, no predstava je za njega gotova: pažnja javnosti nepovratno se preusmjerila na lik Ive Josipovića i njegov nastupni govor. Novi predsjednik sam ga je navodno pisao mjesec dana, i nejasno je zapravo čemu toliki trud, jer radi se po definiciji o konvencionalnome solilokviju koji pouzdano ne će promijeniti svijet. Nešto je predsjednik morao reći, no što god da je rekao, čeka ga provjera u praksi. Mnogi hrvatski medijski mudrozbori posvetili su raskošno literarno vrijeme analiziranju Josipovićeva umjereno uzbudljivog govora, i tome se - andrićevski rečeno - nema što ni dodati ni oduzeti.

Netransparentna špijunska novela

U sferi gospodina Josipovića dramski su ponešto zanimljivija njegova savjetnička imenovanja, kod kojih je do izražaja došao i njegov avangardni duh. Savjetnike je predstavio pomoću laptopa na uskom govorničkom postolju, što upućuje na neraskidivu bliskost s informatikom, održava sveučilišnu tradiciju šalabahtera, a može se shvatiti i kao revitalizacija parole "tehnika narodu". Šef Odjela za analitiku - je li to novi naziv za press-clipping? - postao je novinski pisac (i nesuđeni svećenik) Drago Pilsel, čime je njegova neformalna pojava na lijevom krilu nacije dočekala kancelarijsku formalizaciju. Spominju ga i kao budućeg tvorca Josipovićevih govora, što ima razinu vjerodostojnosti, s obzirom na to da je gospodin Pilsel s gospodinom Josipovićem po stilističkoj žovijalnosti prilično komplementaran.

Zrinka Vrabec-Mojzeš - poznata žena-Glas, može i She-Voice - usponom na Pantovčak (odnosi s javnošću) uspjela se junački izvući iz financijskoga i organizacijskoga kaosa koji je zahvatio Radio 101. Na položaju šefice Josipovićeva kabineta iznikla je Danica Juričić-Spasović, devedesetih jedna od - pikturalno promatrano - zanimljivijih pojava na novinarskoj sceni, koja je svoj izvorni talent zadržala do danas. Pojedini mediji - Novi list itd. - počeli su zadnjih dana predsjedniku nešto predbacivati oko Saše Perkovića, starog-novog savjetnika za sigurnost koji mu je tijekom kampanje, u dogovoru s Mesićem, navodno dostavljao podatke iz nekakvog tajnog cirkularnog pamfleta proizvedenog u radionici njegovih protivnika. Nejasno je u čemu je ovdje problem, jer Perković je po funkciji zadužen za neutraliziranje paraobavještajnih interesnih operacija na višim razinama. Ako bilo kakav problem postoji, može se eventualno odnositi samo na selektivnu dostavu informacija o "dokumentu" - Josipoviću i nekim kandidatima, a ne i svima ostalima - no cijeloj toj netransparentnoj špijunskoj noveli ne bi se trebala pridavati velika javna važnost.

Mobilizacija poslodavaca i ekonomskih mislilaca

U povodu ponovnog imenovanja gospodina Perkovića može se primijetiti da istaknuti ljudi iz obavještajne sfere u pravilu zadržavaju kontinuitet u poslu bez obzira na promjene vlasti, zbog velike potražnje za njihovim vještinama. Specijalnu oluju u dušama koje okružuju Jadranku Kosor izazvalo je, međutim, Josipovićevo promptno formiranje savjeta za ekonomiju, u koji je ubacio spektar poznatih stručnjaka i businessmana, nedvosmisleno obznanjujući da njegov ured namjerava preuzeti aktivnu ulogu u državnom gospodarstvu. Osobe u tom savjetu - Borisa Cotu s Ekonomskog fakulteta, Ivicu Mudrinića, Damira Kuštraka iz Udruge poslodavaca, Emila Tedeschija itd. - teško je zamisliti kao sporadične suflente koji će predsjedniku tu i tamo nabaciti poneku misao, i ostati na tome.

Vlada ih je odmah, vjerojatno ne bez razloga, počela doživljavati kao snažnu konkurenciju ili prijetnju autonomiji svoje ekonomske politike. Jadranka Kosor otvoreno je izjavila da nikakvo paralelno ministarstvo ekonomije ne dolazi u obzir. Jasno je da nitko ne voli miješanje u proces odlučivanja, no situacija gospođi Kosor ne govori u prilog. Josipovićeva savjetnička intervencija zapravo je logična posljedica stanja u kojem se nalazi država. Pokazalo se da su za izlazak iz teške krize ideje Vlade nedovoljne. Mobilizacijom poslodavaca i ekonomskih mislilaca Josipović je odlučio proširiti kapacitet bunara iz kojeg ideje dolaze, čime je Vladu već na početku mandata podvrgnuo implicitnom pritisku da pojača inventivnost. Korisna je ta konkurencija, iako će znatno pojačati frekvenciju i napon struje na "utvrđenim kanalima komuniciranja" između predsjednika i premijerke.