Objavljeno u Nacionalu br. 746, 2010-03-02

Autor: Nacionalova redakcija

Kazališna sukobljavanja

'S Vama ne treba polemizirati, Vas treba raskrinkati'

Intendantica HNK Zagreb, dr. sc. Ana Lederer, odgovara na pismo objavljeno u Nacionalu br. 744 u kojem ju je teatrologinja i dugogodišnja intendantica dviju nacionalnih kazališnih kuća, Mani Gotovac, optužila da u HNK Zagreb guši svaku kreativnost te da se ondje igraju loše predstave koje nitko u svijetu nije pozvao u gostovanje

Ana LedererAna LedererGospođo Gotovac,
mjesecima, evo, pratim Vaše "mahnitanje" na račun mog znanstvenog i kazališnog rada, mog programa, mojih suradnika i, napokon, moje obitelji. Kao teatrolog godinama pažljivo pratim Vašu uistinu jedinstvenu pojavu u teatru, a posebno u našem medijskom prostoru. Priznajem, uvijek ste se izdvajali iznimnim talentom za privlačenje nevjerojatne pozornosti na sebe, pa Vam čak i danas, kao sedamdesetogodišnjoj umirovljenici mediji naprosto ne mogu odoljeti. Oduvijek ste bili odveć bučni i agresivni, zapravo na rubu dobroga ukusa, zbog čega su Vam vjerojatno Vaši suvremenici smišljali sve te nadimke koje nepre- stano ističete. No ukusi su različiti, kao i karakteri, stilovi ponašanja i komuniciranja... Razlikujemo se i po svjetonazorima, naobrazbi, intelektualnim i umjetničko-estetskim stavovima, senzibilitetima, pa napokon i po kazališnim programima i kriterijima. Preciznije rečeno: nas dvije se razlikujemo po svemu, ali na žalost ne možemo ozbiljno razgovarati, jer Vaš je način meni jednostavno neprihvatljiv.


S Vama ne treba polemizirati, Vas bi trebalo raskrinkavati. Dogodilo se, naime, da šira i u kazalište neupućena javnost sada već vjeruje da ste Vi neki autoritet i intendantska kazališna biografija s jakim umjetničkim pokrićem. Tragikomičan je stoga i taj Vaš nadmeni ton kojim docirate, ali najviše od svega, upravo nepodnošljivo iritira što ste se javnosti uspjeli prodati kao ugledna teatrologinja i intelektualka, vječno se skivajući iza citiranja tuđih knjiga i rječnika. Bilo bi dovoljno postaviti Vam samo jedno retoričko pitanje: jeste li zbilja zaboravili da sam upravo ja kao mlada urednica u novom OKU još davne 1990. objavila analizu studentice Ranka Marinkovića koja je pokazala kako ste u svojoj knjizi doslovno prepisivali rečenice velikoga teatrologa Jana Kotta i objavili kao svoj tekst?

Kad ukucamo Vaše ime u bazu Nacionalne i sveučilišne knjižnice, pojavljuje se samo 19 jedinica, a to je za Vaše godine i ugled jako malo. Objavili ste 2 knjige kritika i žanrovski različitih zapisa o predstavama, dakle nešto sekundarne teatrološke literature; bili ste novinarka, urednica i kritičarka, ali teatrologinja nikako. Niste napisali ni jednu relevantnu teatrologijsku knjigu ili vodili neki projekt, radili na Sveučilištu... Početkom devedesetih, započinje Vaše vrijeme: Teatar &td, HNK u Splitu, pa u Rijeci. Što ste zapravo ostavili iza sebe kao intendantica, u kazališnom je miljeu dobro poznato, opsjenarstvo vlastitih zasluga tu Vam teže prolazi. Od malih sam se nogu od svog pokojnog oca Petra Šarčevića, na kojeg se, vidim, volite referirati, naslušala o Vašem "mahnitanju" na račun njegovih kao i brojnih drugih predstava koje su obilježile drugu polovinu prošloga stoljeća. Upravo su Vas neki veći, mudriji i pametniji od mene držali rodo- načelnicom osebujnog kritičkoga smjera koji želi ukinuti svaku mogućnost drugačijeg mišljenja o kazalištu. Ovime, dakle, ne polemiziram već demantiram neke u nizu nevjerojatnih neistina i zlonamjernih konstrukcija, koje ste - površni kakvi već jeste - napisali u tekstu pod naslovom "9 pitanja Ani Lederer".

1. O BOŠKU VIOLIĆU

Kako mislite da sam kao intendantica kazališta u kojem se odvijala dodjela Nagrade hrvatskog glumišta bilo koga i na bilo koji način trebala u nečemu sprječavati? Kakve ja imam veze s protokolom Nagrade ili Ministarstva kulture? Sigurno je i da ste me pitanjem "znam li ja uopće tko je Boško Violić" željeli poniziti, ali bojim se da ste neznanjem ponizili samu sebe. Neugodno mi je što ste me prisilili da moram ovdje spominjati nešto što biste trebali znati - imala sam čast i privilegij pisati pogovore i predstavljati obje Violićeve knjige.

2. O KREŠI DOLENČIĆU

Zašto konstruirate da je Krešo Dolenčić tekst u Globusu pod naslovom "Ne mahnitajmo, Mani" napisao kao izraz nekakvoga straha preda mnom? Upravo suprotno, tekst je izraz protesta prema Vama, jer ste se u jednom od svojih obračuna sa mnom vrlo nekorektno poslužili njegovim imenom. Zašto bi se on mene trebao bojati? Angažiran je kao redatelj u drugom kazalištu, a svoju punu afirmaciju u zagrebačkom HNK doživio je upravo za vrijeme moga mandata (u Drami "Opera za tri groša" i "Građanin plemić", u Operi "Seviljski brijač" i "Razgovori Karmelićanki", a dogovaramo režiju "Šišmiša" u obljetničkoj sezoni).

3. O IRENI PASARIĆ

O ravnateljici Baleta Ireni Pasarić, nacionalnoj prvakinji, velikoj baletnoj umjetnici koja je u svojoj iznimnoj plesačkoj karijeri osvojila najveće svjetske pozornice, pišete kako "svojim jadnim kič - ukusom žestoko podupire uspon i razvoj malograđanštine kod našeg gledateljstva". Neugodno mi je zbog Vas, što ste i pomislili, a kamoli napisali tako uvredljivu rečenicu o našoj umjetnici. Ne znam na koje ste to “kič-predstave” mislili, a kojima duplerice posvećuje Dance Euro- pe? Možda na “Labuđe jezero” ili na praizvedbu “Dame s kamelijama” ili Vàmosevu “Coppéliju na Montmartreu”? Možda mislite na Šparemblekove “Pjesme ljubavi i smrti”, na Zurovčev “Dance macabre”, na koreografije Lea Mujića, Nacha Duata i Vasca Wellenkampa? Ili je po Vama kič Clugovih “ 4 razloga”... ili ste samo po običaju površno i neodgovorno, a da ih vjerojatno niste ni gledali, željeli vrijeđati.

4. O GLUMCIMA

Većinu dramskih predstava oči- to niste gledali, jer ne znam na temelju čega ste izjavili kako sam iz svoga programa isključila “po- svećene” glumce. Božidar Boban i nakon umirovljenja igrao je u Straussovu “Parku”, nedavno u “Bjesovima”. Dragan Despot igrao je Robespierra u “Dantono- voj smrti”, a Milan Pleština jedan je od stupova repertoara: samo u mom mandatu igrao je Imotskog kadiju, Popivu, Prospera, Lacroixa u “Dantonovoj smrti”, Janeza u “Kraljevu” i Stavrogina u “Bje- sovima”. A što je s kreacijama Alme Price - Hasanaginica, Christine u O'Neillovoj “Elektri”, Nina Tomblin u “Konjima”, St. Just u “Dantonu”, gospođa Jourdain u “Plemiću”, Lebjatkina u “Bjesovima”.

5. O PUBLICI, O BUDŽETU I O 'ZABRANAMA'

Važno mi je što naše predstave publika tako masovno gleda. Mislite li doista da je prihvaćanje publike nešto što demantira umjetničke dosege neke predstave? Kažete da je lako napuniti HNK svaku večer, pa zašto je onda splitski HNK bio tako bolno prazan dok ste mu Vi bili na čelu? I zašto ste u Rijeci podilazili publici iskorištavajući slavu jedne estradne zvijezde? Kao bivša dvostruka intendantica morali biste znati da je 100 milijuna kuna ukupni budžet koliko država i Grad izdvajaju za HNK. Da je od tog novca samo 11,6 milijuna namijenjeno programu s 11 premijera, a ostalo ide na plaće i materijalne troškove, na koje intendant nema utjecaj. Zasigurno znate da od tih milijuna žive 502 obitelji, a oko tisuću vanjskih suradnika ostvaruje godišnje neka kontinuirana primanja. Trošimo točno onoliko koliko vlasnici izdvajaju za naše kazalište. Nije istina da zapošljavam bez natječaja i (za razliku od vas) ne otkazujem bez objašnjenja, očito ne poznajete Zakon o kazalištima. Nikome nisam zabranila ulaz u kazalište, niti bi mi takvo što palo na pamet. Ne sudjelujete u radu na predstavama i ne zalazite u kazališni bife, a da biste mogli govoriti o atmosferi u našem kazalištu.

6. O OZRENU PROHIĆU

Slažem se, naravno, da se u teatru ne može Držićem i Krležom baviti jedino Ozren Prohić. Zabrinula bih se za sebe kad bih nešto takvo uopće pomislila, druge će se sezone, npr., Krležom baviti Vito Taufer. A što ako Prohić uspije dokazati svoju nevinost? Što ako Prohić NE ode u zatvor? Vidite, ja mislim da ne postoji način na koji biste se mogli ispričati njemu, njegovim roditeljima, meni... zbog svoje okrutne, bešćutne opaske koju ste uz njegovo ime izvoljeli javno izreći.

7. O GOSTOVANJIMA

Da ste pratili naš rad, onda biste znali kada i gdje smo gostovali: Beč, Budimpešta, Ludwigshafen, Modena, Skopje, Miškolc, Ljubljana... A u New Yorku smo prvi put sudjelovali na kongresu ISPE, zajedno s delegacijom Lada, Zagrebačke filharmonije i Dubrovačkih ljetnih igara, jer kao članovi Organizacijskog odbora sudjelujemo u organizaciji kongresa u Zagrebu, od 3. do 6. lipnja.

8. O OSTAVCI

Dosta dobro poznajem povijest, osobito kazališnu. Ne sjećam se da je ikada neki intendant podnio ostavku na zahtjev neke umirovljenice, pa zasad ni ja ne mislim udovoljiti Vašoj želji. Mandat sam dobila na temelju svoje biografije i svog programa, kao izvanstranačka osoba, prema složenoj proceduri koju propisuje Zakon o kazalištima. Ne vjerujem da ste zaboravili kakve ste procedure prolazili kad ste dobivali svoje mandate u Splitu i Rijeci. Ili ih Vi niste morali prolaziti?

9. O MANI GOTOVAC

Prema Vašim kriterijima, osim što sam nezamislivo grozna intendantica, sasvim je sigurno da sam i javno jedna vrlo dosadna osoba: ne dolazim na posao al- koholizirana, ne zabavljam se po haenkaovskim vilama, ne pričam javno o svom seksualnom životu, i, jao, nisam celebrity! Mislim da intendant i ne treba biti celebrity. Pa ne znam što biste još “kompromitirajućeg”, “uznemirujućeg” i “provokativnog” mogli iskopati iz mog dosadnog života čime biste ispunili još koju novinsku stranicu? Što me, iskreno rečeno, i ne zanima. Jer osoba koju Vi u svojim istupima opisujete uopće nisam ja. Vi ionako ne pišete o meni – cijeli svoj život mislite i pišete jedino, samo i isključivo o Sebi.

Ana Lederer

Vezane vijesti

Obračun zbog novog ministra kulture: Kosor se 'naljutila' na Mani Gotovac

Obračun zbog novog ministra kulture: Kosor se 'naljutila' na Mani Gotovac

Premijerka Jadranka Kosor je u srijedu, na sjednici Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru uoči potvrđivanja novih ministara, sasula paljbu po liku i djelu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika