Objavljeno u Nacionalu br. 746, 2010-03-02

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Tajna sefa na Pantovčaku

'Upravo smo uspjeli otvoriti zadnji Tuđmanov sef', rekao je Josipović gospodarskim savjetnicima i dao im stanku od 15 minuta. Mračna utroba čelične kutije bila je do vrha ispunjena fasciklima, bilježnicama i rokovnicima

Renato BaretićRenato BaretićKapljica znoja brzo je skliznula s čela, između obrva, i onda se, kao da ju je odjednom obuzeo panični strah, naglo zaustavila na vrhu nosa majstora Lojzeka. Tu se zaljuljala i otkinula s kože tek nakon nekoliko sekundi, baš u trenutku kad je pogrbljenom majstoru puklo četvrto svrdlo zaredom. “Pu!!!”, pljune Lojzek usuho, pa otare čelo i krene ispod glasa svrdlu skidati sve svece. Nije ni čuo kad su se rastvorila široka drvena vrata: - Gospodine Alojz, bude to skoro? Imam goste, pa... - Bude, gazd..., gospon predsjednik, bude. Al vite, ovi današnji boreri, to... - Alojz, imam preko sjednicu gospodarskog savjeta - prekine ga dr. Josipović - a vi ovdje bušite i nikad tome kraja. Meni osobno nimalo ne smeta, dapače, imali ste nekoliko odličnih sinkopa, čak i jednu gotovo savršenu kadencu, nemojte misliti da nisam čuo, ali ovoj tamo gospodi to je ipak samo zujanje i buka... Možda biste ipak trebali uzeti malu stanku. Uto mu se iza leđa netko diskretno nakašlje.


Predsjednik se osvrne. - O! Reci, Saša. - Predsjedniče, dečki su doveli Sajlu. - Koga? - Sajlu, iz Lepoglave - objasni savjetnik za sigurnost i pokaže palcem preko ramena: u predvorju je, u društvu dvojice pravosudnih policajaca, stajao mršavi krakati mladić upadljivo uredno počešljane kose. - Iz Splita inače, sedamnaest provala mu je dokazano - nastavi savjetnik - vele da je najbolji za brave danas u Hrvatskoj, pa eto... - Okej, pustite ga da radi, ali pustite i mene. Ti budi uz njega, a i ovaj stari nek ostane, za svaki slučaj. I nemoj da mi sad netko ulazi, ovi me tamo čekaju, imam pametnijeg posla nego natezat se s fušerima i kriminalcima. Predsjednik se okrene na peti, pa pođe u konferencijsku dvoranu. Tamo su, za ogromnim stolom, njegovi gospodarski savjetnici izgledali kao razred bez učitelja. Trojica najbližih njegovome mjestu međusobno su ispruženim kažiprstima uspoređivali grafikone koje su donijeli od kuće; četvrti je tipkao poruku u mobitel; peti je na brzinu zaklopio laptop... Sve tako redom do dna stola, gdje su dvojica zaneseno razmjenjivala zgode iz mladosti, ne primjećujući da se ostali umiruju: - A ja njemu “Razumem, druže potporučniče, ali nisam mislio baš na vašu majku”, ej, a frajer me gleda i... - zazvonilo je utihlom dvoranom. - Khm!!! - glasno se nakašlje predsjednik, sjedajući za stol. - Ispričavam se zbog ove stanke, ali sad napokon možemo normalno raditi. Dakle, rekli smo, brodogradilišta...

Ako prodamo samo jedno ili dva, onda... Uto se odškrinu vrata i kroz pedalj širok prorez proviri nasmiješeno lice savjetnika za sigurnost. - Reci, Saša... - zareži predsjednik, rezignirano otpuhnuvši. - A evo, Sajla gotov! - odvrati savjetnik. - Molim?!? Gospodo, imamo stanku od petnaest minuta, zadnju danas, obećavam. Upravo smo uspjeli otvoriti zadnji Tuđmanov sef, moram tamo načas - proglasi dr. Josipović, ustajući od stola. U susjednoj sobi, onoj za odmor, dočekali su ga nanovo ulisičeni Sajla, dva pravosudna policajca i Alojz koji je nekako rezignirano spremao alat u torbu. Iza njih sramežljivo su zijevala debela vrata napokon otključanog sefa. - Mladiću, svaka vam čast! Saša, zabilježi ga obavezno za pomilovanje, moramo se nekako odužiti čovjeku. - Nema potrebe, izlazi za dva mjeseca, a onda odma ide svirat klavir još godinu dana u Italiju. - Au... Ništa onda. Hvala vam, i doviđenja. Sretno! A sad vas sve skupa molim da me ostavite nasamo na pet minuta. Kad se soba za odmor ispraznila, predsjednik je uzeo jastučić s kauča, stavio ga na pod ispred sefa, pa sjeo. Mračna utroba čelične kutije bila je, na dvije etaže, do vrha ispunjena fasciklima, bilježnicama i rokovnicima. Nasumce iz snopa uzme jedan plavi fascikl, težak, s natpisom “Sve o Gojku Š. (XIV)”. U njemu je, međutim, bila tek monografija “Cultural Heritage of Lybia”.

Šta je sad ovo, pomisli dr. Josipović, pa s vrha uzme bilježnicu sa Snoopyjem na naslovnici: “Topnički dnevnik 23”. Oho, tu smo! Ali unutra je bila ispunjena samo prva stranica, na kojoj je pisalo: “Pali! Bum!!! Fijuuu! Zvizzz! Bummm!!!” i tako desetak puta. Sve ostale stranice - prazne. A u luksuznom Podravkinu rokovniku iz 1998. nije pisalo ni toliko. Ni slovca! Predsjednik se uznemiri. Bilježnice stanu letjeti na sve strane: Ptica Trkačica s natpisom “Moja tajna imovina” (unutra tek riječi “obitelj i zdravlje najveće su bogatstvo!”) zgužvala se od udarca o zid; u kožnom rokovniku Plive za 1997. bila je tek slika Berislava Rončevića, izrezana iz novina, zalijepljena selotejpom i uokvirena nevješto nacrtanim cvjetićima; iz fascikla s logotipom HDZ-a i natpisom “Nevenkine poslovne veze” ispala je samo turistička brošura “Cuba - Paradise Island”... Kad je sve povadio i porazbacao, u dnu donje police, prislonjena uza stražnju stijenku sefa, ukazala se predsjedniku stara šapka visokog oficira JNA, s petokrakom na srebrnim zrakama. S unutarnje strane oboda izblijedjelim je slovima pisalo “Туђман”, a na podstavu je bio zalijepljen žuti papirić s porukom: “Pa šta ti stvarno vjeruješ da ja u deset godina ovo nisam uspio otvorit? E jesi naivan! Pozdravi mi Sašu i Sajlu!”. Umjesto potpisa nacrtan je “smajlić” s debelim obrvama. Nema tog člana gospodarskog savjeta koji u konferencijskoj dvorani nije premro od straha kad se golemim zdanjem zaorilo: “Saša!!! Saaašaaaaa!!!”...

P. S. Baš kako sam u prošloj kolumni i predvidio, javio mi se Drago Pilsel, predsjednikov savjetnik, i objasnio mi da kao klinac na sinagogu nije bacio Molotovljev koktel, nego kamen. Ispričavam se.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika