PROVOKACIJA TZIPI LIVNI Bivša izraelska ministrica vanjskih poslova spremna je pustiti da je Britanci uhite zbog navodnih zločina protiv Palestinaca kako bi izazvala međunarodni skandal oko uhićenjaBivša izraelska ministrica vanjskih poslova, sadašnji vođa izraelske opozicije Tzipi Livni, dovela je britanskog premijera Gordona Browna u vrlo neugodnu situaciju zaprijetivši da će doputovati u London kako bi je - uhitili. Ona smatra da je nedopustivo ponašanje britanskih sudaca, koji po privatnim kaznenim prijavama za ratne zločine protiv izraelskih političara i generala mogu dati uhititi na londonskom aerodromu svakog tako prijavljenog izraelskog građanina i izvesti ga pred sud. Ona takav sustav u britanskom pravosuđu za izraelske državljane smatra ponižavajućim i spremna se žrtvovati da se s tim prekine.

Prošlog prosinca, kada je namjeravala putovati u London na neku konferenciju, doznala je da je protiv nje neka nevladina grupa podigla kaznenu prijavu zbog njene krivnje za ratne zločine u izraelskoj operaciji u Gazi 2008., kad je bila ministrica vanjskih poslova. Upozorena je neformalno da bi mogla po slijetanju na londonski aerodrom Heathrow biti uhićena. Zbog toga je odustala od putovanja. Izraelska vlada ponovo je od britanske zatražila da se takvi slučajevi onemoguće, ali se britanska vlada u predizbornom razdoblju odbija time baviti. Tzipi Livni je zato obznanila da će otputovati u London smjesta kako bi je uhitili, pa da rasprava o tome u britanskim političkim i vladinim krugovima ipak počne, jer bi njeno uhićenje sigurno izazvalo međunarodni skandal i snažan pritisak na britansku vladu i iz britanskih politički krugova, i iz Izraela, i iz inozemstva, posebno iz SAD-a, da se takva praksa prekine.

Kao što se zna, britansko pravosuđe u konkretnim pravnim slučajevima djeluje potpuno neovisno o izvršnoj vlasti, pa ako bi Tzipi Livni bila uhićena i predana sudu, britanska vlada ne bi mogla utjecati na ponašanje suda. No sudovi rade prema zakonima, a Tzipi Livni je željela obznanom svoje namjere natjerati britansku vladu da promijeni zakon. U Britaniji građani mogu sami podizati kaznene prijave za razna kaznena djela, pa i za ratne zločine u stranim zemljama s kojima Britanija nema nikakve veze jer ni počinitelji ni žrtve nisu britanski državljani. Dosad su neki pojedinci, posebno razne nevladine grupe, koje su se deklarirale kao borci za ljudska prava, podizali u Britaniji takve kaznene prijave povezane sa stradanjima posvuda u svijetu. Sudska praksa pokazala je da su britanski suci skloni postupati po takvim privatnim kaznenim prijavama, tvrdeći da ih na to potiče najčešće težina samog kaznenog djela.
No i u britanskoj vladi zaključili su da suci idu predaleko, jer vrlo često zanemaruju druge činjenice iz tih prijava, a to su najčešće vrlo slabi dokazi da je prijavljena osoba doista sudjelovala u nekom ratnom zločinu. Znatan broj takvih kaznenih prijava podignut je upravo protiv izraelskih političara i časnika, ali i američkih političara, na primjer protiv bivšeg američkog ministra vanjskih poslova Colina Powella zbog Iraka. Britanski suci tako se ponašaju i kad je riječ o zahtjevima za uhićenjem i izručenjem inozemnih državljana koje podnose i neke strane zemlje. Tako je ovih dana u Londonu uhićen bosanski političar Ejup Ganić zbog sudjelovanja u napadu bošnjačkih snaga na kolonu vozila Jugoslavenske armije u Sarajevu 1992., i to na temelju zahtjeva srbijanskih vlasti.

Ejup Ganić je prije nekoliko dana doputovao u London kako bi prisustvovao svečanosti na kojoj su sudjelovali i studenti njegova privatnog sveučilišta u Sarajevu, a uhićen je 1. ožujka po tjeralici koju su objavile vlasti Srbije zbog jednog događaja iz 1992. s početka rata u Bosni i Hercegovini. Srbijansko državno tužiteljstvo je zbog tog događaja - sukoba do kojeg je došlo u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. svibnja 1992. - podiglo optužnice protiv 19 osoba bošnjačke nacionalnosti optuživši ih za ratni zločin, iako se događaj koji se zbio teško može tako ocijeniti jer je riječ bila o ratnom incidentu u kojem je, doduše, bilo mnogo mrtvih.

U vrijeme tog incidenta danas 63-godišnji Ejup Ganić, rođen u Sandžaku, obrazovan u SAD-u na Massachusetts Institute of Technology, gdje je postao ugledni stručnjak tehničkih znanosti i zahvaljujući svom znanstvenom radu i imućan čovjek, bio je jedan od vodećih ljudi bošnjačkog vodstva. Iz SAD-a se unatoč uspješnoj karijeri vratio u Sarajevo da pomogne bošnjačkom vodstvu u krizi koja je buknula, te je - kad se dotadašnja zajednička država Jugoslavije počela raspadati - u politiku ušao kao član predsjedništva Stranke reformskih snaga BiH. Izabran je 1990. u Predsjedništvo BiH, a njegovu kandidaturu je podržala glavna bošnjačka stranka SDA. Na početku rata u Bosni 1992. bio je predsjednik Kriznog štaba BiH. Na samom početku rata u BiH velike napetosti izbijale su oko vojarni jugoslavenske vojske na područjima gdje su Bošnjaci bili u većini. Tako su i vojarne u Sarajevu bile opkoljene, pa su se vodili pregovori kako da se iz njih povuče vojska. Postrojbama jugoslavenske vojske u Sarajevu zapovijedao je general pukovnik Milutin Kukanjac, koji je prvo pokušao sa svojim postrojbama ovladati središtem Sarajeva, a kad u tome nije uspio, izazvao je opasan incident.

EJUP GANIĆ U SAD-u obrazovan bošnjački političar bio je 1992. šef Kriznog štaba Bosne i HercegovineOn je 2. svibnja 1992. naredio uhićenje Alije Izetbegovića, njegove kćeri Sabine i grupe suradnika i pratilaca, koji su upravo sletjeli na sarajevski aerodrom iz Lisabona, gdje su bili na konferenciji o BiH te išli u opkoljeno Sarajevo preko područja koje je bilo pod kontrolom Jugoslavenske armije. U tim trenucima vodile su se borbe oko nekih vojarni jugoslavenske vojske, pa je Kukanjac uzeo Izetbegovića za taoca, kako bi isposlovao prekid borbi i izvlačenje jugoslavenskih vojnika iz Sarajeva sa svim naoružanjem.
Uhićenje Izetbegovića, koji je prebačen u jednu vojarnu jugoslavenske vojske, izazvalo je u bošnjačkim krugovima veliku zabrinutost, ali i ogorčenje u cijelom svijetu. Nakon pregovora u kojima su sudjelovali i pripadnici mirovnih snaga UN-a stacioniranih u Sarajevu bilo je dogovoreno da će Izetbegović biti oslobođen, ali da će potom biti živi jamac povlačenja dijela komandnog kadra iz jedne vojarne jugoslavenske vojske u središtu grada, te će ići u koloni vozila, zajedno s Kukanjcem. Na čelu je u oklopnom vozilu bio zapovjednik mirovnih snaga UN-a, kanadski general Lewis MacKenzie, a u drugom iza njih Kukanjac i Izetbegović.

No kad je razvučena kolona od 40 vozila i oko 300 vojnika prolazila kroz središte grada, u uskoj Dobrovoljačkoj ulici napadnuto je njeno začelje. Došlo je do okršaja u kojem su bošnjački borci iz zasjede pucali po vojnim vozilima punim vojnika. Tko je započeo okršaj, te tko je s bošnjačke strane u tome sudjelovao, nije potpuno razjašnjeno. Po srpskoj verziji događaja bila je to svjesno isplanirana akcija bošnjačkih snaga, koju je naredio i kojom je upravljao Ganić. Da je bilo tako, srpska strana dokazuje i tada snimljenim telefonskim razgovorom. Nakon pucnjave general MacKenzie pokušavao je dogovoriti primirje, pa je omogućeno Izetbegoviću da telefonira Ganiću još dok je napad trajao da mu kaže da akciju prekine. Izetbegović je tada rekao Ganiću: "Izdaj naredbu da se obustavi vatra!" Na to mu je Ganić odgovorio: "Slušaj, Alija, tvoje naredbe sada su nevažeće jer ih ti izdaješ pod pritiskom. Ja sada preuzimam komandu!" Po srpskoj verziji događaja u tom incidentu ubijeno je 40 vojnika, ranjena su 73, a 215 ih je zarobljeno; neki od vojnika ubijeni su nakon zarobljavanja.

Bošnjačka je verzija bila posve drukčija, prema njoj nije bilo unaprijed planiranog napada na kolonu, nego je tijekom prolaska kolone došlo do slučajnog incidenta između vojnika i pripadnika bošnjačke teritorijalne obrane, te do razmjene vatre. Po bošnjačkoj verziji broj mrtvih vojnika znatno je manji, možda desetak ljudi. Taj incident je nakon rata istraživalo državno tužiteljstvo u Sarajevu koje je zaključilo da tu nema elemenata za procesuiranje krivaca za ratne zločine jer ratnog zločina nije ni bilo. To vlasti u Beogradu nisu prihvatile te su pokrenule vlastitu istragu i podigle optužnicu za taj slučaj protiv 19 osoba, među kojima je i Ganić. Nije to bila jedina takva optužnica, jer je u Beogradu podignuta optužnica protiv stanovitog broja Bošnjaka i za slučaj Tuzlanska kolona, sličan incident koji se dogodio u Tuzli, gdje je također u svibnju 1992. desetak dana kasnije napadnuta kolona jugoslavenskih vojnih vozila što se povlačila iz grada, pri čemu je prema srpskim izvorima izginulo još više ljudi.

Nakon što su bošnjačke vlasti obznanile da prekidaju postupak u slučaju Dobrovoljačke ulice, ali i za slučaj Tuzlanske kolone, vlasti u Beogradu obznanile su da će za te događaje goniti krivce koje smatraju počiniteljima ratnih zločina. S takvim obrazloženjem poslane su i zemljama diljem svijeta potjernice sa zahtjevom za izručenje tih ljudi ako se nađu na teritoriju tih zemalja. Takav je zahtjev stigao i u Britaniju, kamo je Ganić poslovno putovao više puta i nikad nije imao problema. No sad je jedan londonski sudac aktivirao taj slučaj te se Ganić 1. ožujka našao u londonskom zatvoru, a srbijanski zahtjev za njegovo izručenje će krajem ožujka biti razmatran pred londonskim sudom. U Sarajevu se nadaju da će britanski sud pažljivo razmotriti taj slučaj, posebno u kontekstu onoga što se tih dana događalo u Sarajevu i BiH, te da će pravilno procijeniti i prirodu tog ratnog incidenta, ali i ulogu Ganića, te ga nakon toga osloboditi.
Ganiću, uz to, posredno pomaže i napetost koju je oko svog slučaja stvorila Tzipi Livni. Njezina je prijetnja da će se dati uhititi uzdrmala britanskog premijera Browna, koji je na kraju ipak procijenio da to počinje iznimno smetati britanskim međunarodnim odnosima. Stoga je u jednom komentaru što ga je napisao za londonski konzervativni dnevnik Daily Telegraph najavio promjenu zakona u toj sferi. Po njegovu prijedlogu proceduru bi trebalo promijeniti tako da o uhićenju pojedinaca prema privatnim kaznenim prijavama ili inozemnim zahtjevima za izručenje više ne bi odlučivali lokalni suci, nego bi to došlo pod jurisdikciju državnih tužitelja. Oni su, po Brownovu mišljenju, znatno kompetentniji da procjenjuju opravdanost takvih kaznenih prijava, i kad je riječ o opisanom navodnom ratnom zločinu, ali i kad je riječ o snazi priloženih ili predloženih dokaza. Uz to, izdavanje naloga za uhićenje takvih osoba bilo bi izvučeno iz ruku neovisnog sudstva, a stavljeno pod kapu tužiteljstva, koje spada u izvršnu vlast i potpada na neki način pod ministarstvo pravosuđa.

GORDON BROWN Britanski premijer najavio je promjenu zakonskih propisa kojom bi se spriječila proizvoljna uhićenja stranih uglednikaBrown bi htio da se ta stvar što prije riješi u parlamentu, ali je naišao na otpor u vlastitoj Laburističkoj stranci. Kao prvo, više od stotinu laburističkih zastupnika u britanskom parlamentu potpisalo je nedavno dokument kojim zahtijevajuda da bude spriječena takva promjena zakona. A tomu se protivi i sam ministar pravosuđa Jack Straw, koji smatra da je riječ o vrlo osjetljivom pitanju odnosa sudske i izvršne vlasti, te o pitanju prava građana unutar pravosudnog sustava, koje daleko nadilazi slučaj izraelske ministrice Tzipi Livni, pa ga stoga treba pažljivo i podrobno razmotriti kroz rasprave u parlamentarnim odborima i na drugim mjestima, što će trajati mjesecima. Ima i mišljenja da nije pošteno da tako važnu stvar ova vlada pokušava provesti u posljednjim mjesecima prije izbora, da bi to trebalo ostaviti sljedećoj vladi nakon izbora, ma tko je sastavio. U Izraelu su Brownovom inicijativom zadovoljni, te zaključuju da je prijetnja Tzipi Livni dala rezultata. No nisu zadovoljni što sada neke političke snage u Britaniji sve to žele odgoditi. Nije stoga isključeno da će Tzipi Livni još jednom zaprijetiti putovanjem u London i vlastitim uhićenjem, što bi moglo pomoći ne samo njoj, nego i - Ejupu Ganiću.