EU TRAŽI NOVI ZAKON O HRT-u Premijerka Jadranka Kosor s povjerenikom Europske komisije za proširenje Štefanom FüleomAko tijekom ove godine ne dođe do ozbiljnih promjena novog Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, u Hrvatskoj će se zbiti dva velika problema: doći će u opasnost završetak hrvatskih pristupnih pregovora s Europskom unijom, a istovremeno će se snažno ugroziti već ionako teška situacija u hrvatskim medijima od kojih se neki zbog teške financijske krize već mjesecima bore za puko preživljavanje.

Iako zvuči gotovo nevjerojatno da izmjene zakona o državnoj televiziji mogu imati tako velike i dalekosežne posljedice, čini se da je toga trenutačno najviše svjesna hrvatska vlada koja već nekoliko mjeseci u potpunoj tajnosti priprema zakonski prijedlog koji bi, po nekim procjenama, u saborsku proceduru mogao biti upućen već do lipnja, iako je sigurnije da će se to prolongirati sve do jeseni. Razlozi za tajnovitost radne skupine koja radi na prijedlogu zakona su jasni: s jedne strane hrvatska vlada još uvijek ne zna kako riješiti sve moguće probleme koje taj zakon donosi, dok je s druge strane posve jasno da će, koje god izmjene budu donesene, doći do velikog nezadovoljstva onih koji će osjećati posljedice usvojenog modela.

U novom zakonu tri su najvažnije točke: količina kontrole koju će vlast odnosno politika i ubuduće imati nad državnom televizijom, stav prema televizijskoj pretplati koja je trenutačno u suprotnosti s europskom pravnom stečevinom te pitanje oglašavanja na HRT-u koje ima direktni utjecaj na preostale televizijske postaje u zemlji a indirektno i na sve ostale medije. Zbog svega toga resorno Ministarstvo kulture još je sredinom listopada prošle godine oformilo radnu skupinu kojoj je na čelu državna tajnica Nina Obuljen. Iako radnu skupinu čini čak tridesetak članova, sastav skupine gotovo da je tajna: zna se samo iz kojih organizacija i državnih institucija dolaze neki od članova, te da su svoje mjesto u skupini našla i neka poznata imena poput bivšeg ravnatelja HRT-a Vanje Sutlića, bivšeg ravnatelja HTV-a Roberta Šveba ili predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Zdenka Duke. Nakon što je sredinom veljače održan drugi sastanak radne skupine, u neke medije procurili su nacrti izmjena zakona, a konačni prijedlog navodno bi trebao biti gotov do početka travnja.

Prva bitna novina je još snažnija kontrola vlade i parlamentarne većine nad HRT-om, što se namjerava postići uvođenjem nadzornog odbora HRT-a koji bi trebao preuzeti dio ovlasti od glavnog ravnatelja HRT-a. Iako je riječ o ideji koju je još lani prvi javno spomenuo bivši premijer Ivo Sanader, ona se vladajućoj stranci očito toliko dopala da je nadživjela čak i svog idejnog tvorca. Saborska većina ubuduće bi potvrđivala Statut HRT-a i - što je najspornije - imenovala i razrješavala čak četiri od pet članova nadzornog odbora. Svoju dosadašnju relativnu neovisnost izgubio bi i glavni urednik informativnog programa koji bi ubuduće bio podčinjen direktoru novoustrojenog Programa HRT-a. Iako je nesporno da u nacionalnoj televizijskoj kući već godinama traje opći kaos i da je nužno uvođenje reda i kontrole, sve predviđene promjene samo bi pojačale ovisnost HRT-a o politici i trenutačnoj stranci na vlasti.
Druga bitna točka izmijenjenog zakona tiče se RTV pristojbe koju u Europskoj komisiji smatraju oblikom državne potpore koji je u neskladu s europskim pravilima o državnim potporama i tržišnom natjecanju. O tome je, uostalom, još 2008. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja izrekla jasan stav: "RTV pristojba HRT-u daje financijsku prednost u odnosu na privatne televizije koje svoje poslovanje financiraju isključivo vlastitim sredstvima i po tržišnim uvjetima", što konkretno znači da se bez kvalitetnog redefiniranja televizijske pretplate neće moći okončati pregovori s EU o tržišnom natjecanju. Hrvatska je tek raspisivanjem drugog natječaja za hrvatska brodogradilišta ispunila uvjete za otvaranje tog kompleksnog pregovaračkog poglavlja, no dok se ne razriješi status RTV pristojbe ono ne može biti zatvoreno, što bi u konačnici moglo usporiti ili čak prolongirati završetak pregovora Hrvatske s Europskom unijom. Televizijska pretplata koja je prije nekoliko dana u Hrvatskoj povišena na 80 kuna jedna je od najskupljih u Europi i svijetu, a nekima je sporna i metoda njezinog izračuna: visina pristojbe iznosi 1,5 posto prosječne neto plaće zaposlenih u Hrvatskoj u prošloj godini i to dovodi do paradoksa: kako je lani otpušteno nekoliko desetaka tisuća hrvatskih građana uglavnom s niskim i najnižim primanjima, statistički je došlo do porasta prosječne neto plaće iako je to u očitom neskladu s hrvatskom stvarnošću.

Za rješenje problema vezanih uz RTV pristojbu bit će najvažnije jasno razgraničiti javne od komercijalnih sadržaja na HRT-u, što se iz sadašnje perspektive čini kao nemoguća misija: većina zaposlenih na HRT-u istovremeno radi i na javnim i na komercijalnim projektima, pa tako primjerice snimatelj na HRT-u u istom danu može raditi na proizvodnji informativnih emisija koje su javnog karaktera, dok uvečer može raditi na posve komercijalnom projektu tipa "Ples sa zvijezdama". Problem nastaje u trenutku kad bi njegovu plaću trebalo podijeliti na dva dijela: prvi koji se financira iz RTV pristojbe i drugi koji se namiče oglašavanjem. Upravo u tome leži i najveći problem Hrvatske radiotelevizije: iako je po svojoj definiciji javna, HRT se već godinama u mnogim segmentima ponaša kao komercijalna televizija, što se pogotovo pokazalo kad su se u Hrvatskoj pojavile Nova TV i RTL. Umjesto da HRT ostane javna nacionalna televizija s programom od javnog značaja, a da komercijalne sadržaje prepusti privatnim televizijskim postajama, čelni ljudi HRT-a pokrenuli su žestoku bitku s komercijalnim konkurentima. Stratešku prednost HRT je imao, odnosno još uvijek ima u činjenici da se velikim dijelom financira iz RTV pristojbe, a istodobno je imao gotovo podjednaku mogućnost emitiranja oglasnih sadržaja kao da je komercijalna televizija.

VANJA SUTLIĆ Vodio je HRT u doba velikih promjena u načinu poslovanjaNa taj način potencijalni oglašivači mogli su birati između plasiranja oglasa na čak tri nacionalne televizije, a onda se bivše rukovodstvo HRT-a odlučilo na nešto što je prvenstveno imalo za cilj suzbiti privatne konkurente: smanjili su cijene oglašavanja. Ta poslovna odluka teško je pogodila Novu TV i RTL koji su, da bi ostali konkurentni, također morali spustiti cijene svog oglasnog prostora, iako se one financiraju isključivo od oglašavanja. Tijekom 2007. i 2008. godine HRT je svjesno rušio cijene u tolikoj mjeri da je umjesto prosječne cijene od dvije do tri tisuće kuna po sekundi potencijalni oglašivač na HTV-u mogao dobiti reklamu i po višestruko sniženoj cijeni. Nacionalovi izvori iz oglašivačke industrije ističu da je nerijetko bilo slučajeva da su neke tvrtke dobivale i do 80 posto popusta, što je praktički obezvrijedilo inače skupi oglasni prostor na nacionalnoj televiziji. Istovremeno, HRT je nekolicini odabranih marketinških agencija dao gotovo neograničene ovlasti da puni HTV-ov oglasni prostor uz nerealno visoke popuste koji su u konačnici doveli do potpunog obezvređivanja oglasnih sekundi koje su se u nekim slučajevima mogle kupiti i za stotinjak ili dvjestotinjak kuna.

Takvom poslovnom politikom HRT je nanio veliku štetu svojim privatnim televizijskim konkurentima, ali to je imalo dalekosežne posljedice za sve medije u zemlji: među prvima su stradale manje, lokalne televizijske postaje koje su počele gubiti oglašivače kojima je, potpuno nerazumno, bilo jeftinije platiti oglas na HTV-u nego li na nekoj lokalnoj televiziji. Sve to uzrokovalo je pojavu koja na HRT-u traje i danas: u skupim večernjim terminima emitiraju se reklame za rolete, tepihe i garažna vrata, a u uređenim europskim državama takva vrsta oglašivača ne može si priuštiti reklamiranje na nacionalnim televizijama, pa to čini na manjim televizijskim i radijskim postajama ili - u tiskanim medijima. Nerazumna poslovna politika vodstva HRT-a na takav je način pogotovo nanijela nemjerljivu štetu tiskanim medijima: umjesto da se po realnim cijenama oglašavaju u tiskanim izdanjima, mnoge su tvrtke, razumljivo, iskoristile neočekivanu mogućnost da se po dampinški niskim cijenama oglašavaju na HTV-u. Prema nekim izračunima, zbog nerealno niskih cijena oglašavanja na HTV-u tiskani mediji u Hrvatskoj u proteklih su nekoliko godina izgubili čak petsto milijuna kuna. Iako je vodstvo HRT-a navodno snižavanjem cijena željelo povećati količinu oglasa, to se zapravo nije dogodilo, pa i danas HRT puni tek tridesetak posto mogućeg oglasnog prostora.

SINIŠA SVILAN na čelu je programa televizijske kuće koja trpi veliku štetu zbog HRT-aTime je posljednjih godinu, dvije HRT indirektno osiromašio cjelokupnu hrvatsku medijsku scenu, o čemu je još 2008. predsjednik Uprave Večernjeg lista Marjan Jurleka kazao: "HTV se ponaša kao komercijalna televizija koja koristi sredstva koja su mu građani povjerili kako bi što djelotvornije zagospodario ukupnim medijskim prostorom u Hrvatskoj". U zamjenu za nanošenje štete svim drugim medijima u zemlji HRT nije ponudio bog zna što: nekvalitetan i politički kontroliran informativni program koji je češće središte raznih afera i skandala no što obavlja svoju javnu funkciju, niz komercijalnih sadržaja poput sapunica i licencnih emisija, višestruko preplaćene sportske prijenose i generalno loš program zbog kojeg, čini se, nitko na Prisavlju nije previše brinuo: čelnicima HRT-a gledanost ionako nikad nije bila pretjerano važna jer je novac uvijek dolazio od hrvatskih građana koji svakog mjeseca moraju plaćati televizijsku pretplatu.
Jedini način da se dokine dosadašnje stanje jest da se HRT-u smanji ili ukine minutaža za oglašavanje: trenutačno Nova TV i RTL u jednom satu mogu imati 12 minuta oglasa, a HTV 9 minuta. Prema nekim prijedlozima, u novom zakonu to bi se HTV-u trebalo ograničiti na dvije ili tri minute, čime bi se televizijsko oglašavanje dovelo u neku vrstu ravnoteže, a to bi posljedično poboljšalo i poslovnu poziciju svih drugih medija u zemlji. Isto tako, HRT će prije ili kasnije morati doživjeti ozbiljnu transformaciju i doista postati javni servis, jer u protivnom neće moći računati na novac od televizijske pretplate. HRT je danas ogromni sustav bez jasnih ciljeva i vizije, u potpunom kaosu, s ogromnim dugovima i viškom zaposlenih, a zbog svojih poslovnih poteza posljednjih je godina postalo i generator problema za sve ostale medije. Iako je posve jasno da se u teškoj financijskoj situaciji hrvatska vlada najradije ne bi bavila rješavanjem problema na HRT-u, izvjesno je da će se zbog dovršetka pregovora s EU to ipak morati dogoditi i to još tijekom ove godine.