OČEKIVANA POBJEDA Za ulogu nacističkog poliglota u filmu Quentina Tarantina Christoph Waltz osvojio je sve značajnije filmske nagrade, pa i OscaraSve do uloge pukovnika Lande u filmu "Nemilosrdni gadovi" redatelja Quentina Tarantina 53-godišnji austrijski glumac Christoph Waltz bio je nepoznat izvan Njemačke i Austrije. Glumio je uglavnom u austrijskim i njemačkim TV filmovima i serijama, poput male uloge u jednoj epizodi austrijske serije "Inspektor Rex" 1996., a nakon uloge okrutnog lovca na Židove u filmu "Nemilosrdni gadovi" postao je vrlo hvaljen. Zaredale su nagrade, od one za najboljeg glumca u Cannesu pa do Oscara osvojenog u nedjelju navečer za najbolju sporednu mušku ulogu.

Gluma je u obitelji Waltz obiteljski posao. Djed i baka bili su mu glumci, otac Johannes Waltz i majka Elisabeth Urbancic su scenografi, a Christoph Waltz studirao je glumu u Beču te krajem 70-ih na Lee Strasberg Theater Institute u New Yorku. Isprva je glumio pretežno u komedijama, u novije vrijeme dobivao je uloge negativaca, sve dok ga nije otkrio Tarantino, redatelj za kojeg je poznato da pri odabiru glumaca ne mari jesu li slavni ili nisu nego jesu li dobri za ulogu koju je on napisao ili nisu. Waltz je, pokazalo se, savršen odabir za ulogu pukovnika Lande, i dok je Landa okrutan u filmu, Waltz je bio šarmantan na ekskluzivnom intervjuu za Nacional. Nimalo se nije uzbuđivao zbog fenomenalnih kritika koje je dobio za svoju ulogu, kudikamo više isticao je oduševljenje što je snimio film koji je režirao Tarantino, kojeg smatra filmskim genijem.

NACIONAL: Vaša uloga u "Nemilosrdnim gadovima" obilježena je vašim govorenjem engleskog, francuskog i njemačkog. Koliko vam je bilo teško govoriti čas jedan, čas drugi, čas treći jezik?
- Nije bilo teško jer sam unaprijed znao kad kojim moram govoriti. Tarantino mi je rekao: "Landa, ti si lingvistički genij." Smatrao sam da pretjeruje, to što netko govori nekoliko jezika ne znači da je lingvistički genij. Unatoč tomu možete biti i lingvistički idiot. Ali uskoro sam shvatio što je Tarantino time htio reći. Kad mijenjate jezike, mijenjate i načine na koje nešto želite reći. Landa je genij jer mijenja jezike, ali ne i svoju poruku, Landa je stvorio svoj svijet koji funkcionira bez obzira na to kojim se jezikom služi. Jednako tako Tarantino funkcionira sa svojim filmovima, on je stvorio svoj svijet bez obzira kakav film snimio. U "Nemilosrdnim gadovima" stvorio je alternativni svijet. On ne prepravlja povijest, jer povijest ne može biti prepravljena, on nudi alternativu. Ja sam rođen 1956., 11 godina nakon završetka rata i rat poznajem prema onome što su mi ljudi govorili, a ne na temelju osobnog iskustva. Na sreću, oko mene nisu padale bombe. Hvala Bogu, nikad nisam bio u dvojbi trebam li nekoga ubiti ili ne. Kao što su meni pričali priče iz rata, tako Tarantino svojim filmom priča priču iz rata koja je alternativna verzija, a mi smo se poigravali tom alternativnom verzijom. Vratimo se sada na početak odgovora: kao što Landa prelazi iz jezika u jezik, tako Tarantino prelazi iz jedne ratne realnosti u drugu, alternativnu.

NACIONAL: Osim njemačkog, engleskog i francuskog, u filmu nakratko govorite i talijanski. Znači li to da i inače govorite i talijanski?
- Ne, talijanski uopće ne govorim, ono malo u filmu sam na brzinu naučio. Talijanski je najljepši jezik na svijetu. Nisam imao pojma što to govorim, ali kako se radi o riječima s latinskim korijenom, s lakoćom sam razgovarao. Sebe ne smatram lingvističkim genijem, pa nedavno sam gledao dokumentarac o čovjeku koji govori 32 jezika.

Život između berlina i londona

NACIONAL: Kako ste se osjećali kad vas je Tarantino, kao ipak manje poznatog glumca, odabrao za važnu ulogu u svom filmu?
- Iskreno, odabir je bio tek prvi korak u nastanku filma. Samo što ja to nisam znao. Tarantino je odlučio da će u filmu Amerikanci glumiti Amerikance, Francuzi Francuze, a Nijemci Nijemce. U redu, malo je varao s Mikeom Myersom, on je Kanađanin koji glumi Engleza. Kako ja živim malo u Londonu, a malo u Berlinu, došao sam na audiciju u Berlin. Kad sam završio audiciju, rekao sam osobi koja ju je vodila da se nadam da je vrijedilo doći. Uskoro su me ponovno pozvali, bio je to drugi krug, i opet sam na kraju rekao isto. I to sam stalno ponavljao. Tek nakon premijere filma u Cannesu rekao sam „da, sav taj rad bio je vrijedan ulaganja", jer se u Cannesu pokazalo koliko je to dobar film.

NACIONAL: Je li Tarantino prije audicije vidio nešto od vaših prethodnih filmskih uloga?
- Ne znam, nisam ga pitao, ne želim ni znati. Siguran sam da je nešto pogledao, siguran sam da nije gledao samo moje fotografije iz prethodnih filmova.

NACIONAL: Ako bih ja poželio doznati nešto više o vašoj glumačkoj karijeri, koje biste mi svoje filmove preporučili?
- Pogledajte "Nemilosrdne gadove", zatim "Nemilosrdne gadove" i opet "Nemilosrdne gadove".

NACIONAL: Već sam pogledao.
PREMIJERA U CANNESU Christoph Waltz (drugi slijeva) u društvu međunarodne filmske ekipe na premijeri 'Nemilosrdnih gadova' prošle godine u Cannesu- Samo jednom, morate ih pogledati još nekoliko puta. To je čar ovog filma, svaki put kad ga pogledate otkrit ćete nešto novo, nešto neočekivano. Ja sam i prije glumio u filmovima, neki su prikazani u kinu, neki su objavljeni na DVD-u, ali mrzim davati preporuke.

NACIONAL: Zašto ste se preseselili u London, je li to bilo zbog širenja glumačke karijere na britanske filmove?
- Ne, razlozi preseljenja bili su posve osobni. Preselio sam se prije 20 godina i to je bio dobar potez, ali prije pet godina shvatio sam da bi bilo dobro da se maknem od Londona pa sam počeo živjeti i u Berlinu. Sad sam počeo razmišljati i o Los Angelesu i boravku u Americi zbog mogućih uloga. No ja sam pravi Europljanin i ne znam što bi me dočekalo u Americi.

NACIONAL: Kako ste postali glumac?
- Svačija želja za glumom počinje nekakvom psihološkom fiksacijom u tinejdžerskoj dobi, u pubertetu. Većina ljudi preraste tu fiksaciju, ali oni koji je ne prerastu doista postaju glumci. Povijest moje obitelji je kazališna, ja pripadam četvrtoj generaciji Waltzovih koji rade u kazalištu. A kad postanete glumac, to zna biti neurotično. Bilo je uspona i padova, bilo je odbijanja uloga, ali uvijek sam mogao ovim poslom zbrinuti svoju obitelj. I što je najvažnije, još uvijek sam uzbuđen zbog dobre uloge, još uvijek se osjećam kao tinejdžer.

NACIONAL: Je li vam Tarantino sugerirao kako da odglumite Landu, je li vam navodio primjere iz drugih ratnih filmova?
- Ne, ni u jednom trenutku, iako mi se čini da mi ne vjerujete. On je napisao taj lik, on ga je stvorio, i nije mi došao i rekao "znaš, onaj lik iz onog filma Ridleyja Scotta, uzmi 70 posto od njega i uzmi 30 posto od onog lika iz filma Woodyja Allena". Ma ne, to su sranja. On je stvorio taj lik i samo je trebalo slijediti ono što je napisao. Znate kako Tarantino kaže: „U ovom svijetu ja sam bog, a na početku bijaše riječ." Trebalo je samo slijediti njegove napisane riječi. Svi znamo da je Tarantino enfant terrible svjetske kinematografije. On pomno promatra svaku sitnicu, vrlo je detaljan u svom poslu, analizira pojedinosti za koje vi ni u najluđim snovima ne znate da postoje u filmu.

NACIONAL: Ipak, pisalo se da izgledate kao kombinacija Adolfa Eichmanna i Klausa Barbieja.
- A moj otac bi dodao da sam dio uzeo i od dr. Strangelovea. Ma ne, ni Barbie, ni Eichmann, ni dr. Strangelove. Jednostavno, nisam imao uzora stvarajući ovu ulogu. Istina, gledao sam dokumentarce o Eichmannu i Barbieju, ali Landa je fiktivan lik, on je alternativna stvarnost kao i cijeli film. Dokumentarci o Eichmannu i Barbieju nisu me nimalo inspirirali.

Tarantinova filmska strast

NACIONAL: Ipak, Tarantino je morao na neki način steći povjerenje u vas i dati vam tako važnu ulogu?
- Pred početak snimanja on i ja smo otišli na večeru. Bila je to jako dobra večera. Jeo sam šnicl, možda je bio premalen, ali dobro pripremljen. Od početka snimanja svidjelo mi se da ljudi s kojima radiš znaju kako potaknuti samopouzdanje kod glumaca. Kod drugih redatelja vidiš da oni procjenjuju na snimanju jesi li dovoljno dobar ili ne. Tarantino to nije radio ni u jednom trenutku. On ti ne daje instrukcije, on te inspirira. On nikada ne govori „sada napravi ovo, a zatim ono", on samo sugerira, a kad sugerira, ne viče nego dođe do tebe i šapne ti na uho. Kod Tarantina imate osjećaj da vas čitava njegova ekipa nosi prema najboljoj glumačkoj izvedbi. Tarantinova strast prema filmu i komunikacija među ljudima osnova su njegovih uspjeha. Ta strast temelji se ne samo na njegovu enciklopedijskom znanju, on je sve te filmove i gledao. I sada dolazi ono najstrašnije, on ne samo da ih je gledao, on ih se i detaljno sjeća.

NACIONAL: U Cannesu su se novinari čudili kako je moguće da je najbolja uloga nacista.
'LOVAC NA ŽIDOVE' Christoph Waltz kao karizmatični pukovnik SS-a Hans Landa u 'Nemilorsdnim gadovima'- Ne možete glumiti nacista. Nacist je samo obarač za naše sjećanje, našu maštu, sve ono što znamo o nacistima. Odjenuti nacističku uniformu, to je lako, ali ja sam napravio nešto drugo, tražio sam detalje u toj ulozi nacista. Otkrivanjem jednog detalja otvarala su mi se vrata u otkrivanju drugih detalja, i tako sam došao do materijala kojim sam se mogao poigravati. I tako sam opskrbio Tarantina svojim otkrićima, a Tarantino je opskrbio mene svojim saznanjima, i tako je počela naša igra. Tarantino uvijek igra svoju igru, vi očekujete nešto predvidljivo, a on vam ponudi nešto sasvim neočekivano. To je kao kad vam serviraju kavu za koju znate da je gorka, a on vam ubaci šećer i kava postaje slatka.

NACIONAL: „Nemilosrdni gadovi" otvorili su vam vrata za uloge u velikim holivudskim filmovima. Jeste li na to čekali?
- Kad razmišljate o glumačkoj karijeri, razmišljate o međunarodnoj slavi. To ne znači da bih prihvatio ulogu u trash filmu snimljenom u Hong Kongu. Ako mi ponude zanimljivu ulogu u zanimljivom filmu koji će raditi zanimljivi ljudi, ja ću to sa zadovoljstvom prihvatiti.

NACIONAL: Kakav je vaš odnos prema svim tim nagradama koje ste dobili za ulogu u Tarantinovu filmu?
- Iznimno sam polaskan i shvaćam to kao kompliment mojoj glumi, ali ne razmišljam dalje od toga.