Objavljeno u Nacionalu br. 750, 2010-03-30

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Opasni hrvatski vozači

Otkad je Kerum na vlasti, još je drskiji u prometu. Parkira na Rivi, pa na taksi stajalištu, pa iza znaka zabrane prolaza pred poglavarstvom, pa na pristupnoj cesti za hitnu pomoć ispred novog rodilišta... Tko krši prometna pravila, za sebe traži više slobode no što bi je dao drugima

Renato BaretićRenato BaretićStara i stoput javno ponovljena teza mojeg omiljenog autora (mislim da sam je i ovdje svojedobno spomenuo, ali nikad dosta ponavljanja) glasi: poštivanje prometnih pravila i propisa temelj je uređenog i stabilnog društva! Sve počinje od toga. Regule ponašanja u prometu, naime, prisiljavaju nas na pristojnost i obazrivost prema drugima, jednako kao i na brigu za sebe same. U prometu se svi nađemo na istom, zajedničkom poslu. A oni koji krše pravila tog posla pokazuju da im do njegova rezultata nije nimalo stalo i da za sebe traže više slobode no što bi je dali drugima. Pokazuju kakvi bi bili prema nama da dođu na vlast.


ŽELJKO KERUM POKAZIVAO JE TO GODINAMA prije no što je vlast uistinu osvojio (preciznije: dobio). Bahatio se prebrzom vožnjom, preskupim automobilima kupljenim na tuđu braniteljsku povlasticu i parkirao nasred ulice. I još se hvalio time. Lokalni izbori pokazali su da je to za natpolovičnu većinu stanovnika Splita poželjan model socijalne interakcije. Da im uzvrati na povjerenju, gradonačelnik novoga kova krenuo je s još drskijim ponašanjem u prometu, parkirajući na Rivi, pa na taksi stajalištu, pa iza znaka zabrane prolaza pred gradskim poglavarstvom, pa na pristupnoj cesti za hitnu pomoć ispred novog rodilišta... Šireći prostor svoje osobne slobode, on širi i vidokruge svojih sljedbenika, najprije onih najbližih: Joško Svaguša i Ivica Šurjak, možda ste čuli za to, prošle su srijede od Splita do Zagreba vozili crnog mercedesa s – rotirkom na krovu! Nije to bio službeni auto policije ili neke druge službe koja svoja kola smije nekažnjivo kititi plavim svjetlima, ma kakvi, riječ je o Svagušinom merdži, privatnom. Lolama se naprosto žurilo na utakmicu Dinama i Hajduka, nabavili su rotirku i – ožeži, brale, po gasu! Da vidimo koji će nas presretač zaustavit! Crna mrcina zatamnjenih stakala i s plavim “fesićem” na krovu u rekordnom je roku prohujala Dalmatinom i nitko o tome pojma ne bi imao da dežurni fotoreporter ispod maksimirskih tribina (što znači da su hajdučine vozale rotirku i kroz cijeli Zagreb!) nije upecao Svagušu kako skida lampu i sprema je na sic.

NEKOLIKO MINUTA KASNIJE SVAGUŠA I ŠURJAK USNIMLJENI SU KAKO SILNO NASMIJANI, baš onako pravo veseli, ulaze na stadion. A u međuvremenu je Šurjak objasnio novinaru o čemu je zapravo riječ: ni o kakvom prekršaju tu ne može biti ni govora, jer rotirka uopće nije bila upaljena! Samo su je, eto, provozali. Valjda da provjere je li magnet uistinu onako jak kako tvrdi proizvođač, ili će ipak otpasti kad se prijeđe dvjesto na sat. Ako je to neki prekršaj, onda stvarno... Ali okej, veli Šurjak, ukoliko smo zbilja ipak napravili neko kažnjivo djelo – nema problema, platit ćemo kaznu. I onda se ponosan i od srca nasmijan zaputi uz oronule maksimirske stube. Kužite tu spiku? “Kaznite me i platit ću” glasio bi naslov sabranih nedjela naših prometnih bahatlija i siledžija, među kojima su Svaguša i Šurjak, naravno, samo najsvježiji primjerci. A podnaslov, na njihovu jeziku, bio bi: “Boli me kurac, imam ja pametnijeg posla od zajebavanja s vama”. Seru se oni i na nas i na naše nesposobnjakovićko poštivanje zakona, propisa i pravila. Tko nam je kriv što ih se držimo kao pijani plota, pa nikad ništa u životu nismo stekli i nikad nikog nismo zaposlili jer, bijednici, uopće nemamo nijednu svoju firmu, ni jednu jedincatu, vjerojatno zato što nemamo love ni za osnivački kapital... Tu i tamo dogodi se da netko od njih izazove kakvu tragediju u prometu – Ivica Šurjak je, recimo, 1999. kod Čiova propelerom svoga glisera usmrtio 29-godišnjega kupača Miroslava Didaka, da bi devet godina kasnije na Općinskom sudu u Trogiru bio oslobođen optužbe da ga je ubio iz nehaja – pa onda svi moramo paziti da mu javno ne govorimo “majmune”, “idiote”, “kretenčino”, “zlotvore”, “šugavče”, “životinjo” i slične riječi jer, zaboga, čovjek to uistinu nije želio napraviti i užasno mu je teško u ovim trenucima, kao što bi, uostalom, bilo i svakome od nas. Pokušajte sebe zamisliti na njegovu mjestu, hajde, pa bacite kamen ako doista baš nikad niste prekršili nijedan prometni propis! Događa se to svuda i svakome, dogodilo se sad i njemu, i što ćemo? Naš će junak pošteno platiti svaku kaznu koju sud odredi, nema problema, još će i financirati školovanje žrtvine djece, obnovu krovišta obiteljske kuće, kupiti im novi auto, slati darove za Božić i rođendane... Molim? Zatvor?!? Pa nije to za zatvor, ljudi božji, pa to što je ubio čovjeka, pa ne znači to odmah da je i ubojica, alo, pa znamo tko su ubojice i kakvi su! Koji zatvor, zaboga, zaboravite na zatvor! Koliko će ljudi ostati bez posla ako njega zatvorimo, jeste li vi svjesni toga? Pa još u ovoj recesiji! Zamišljam (jezivu, ali sasvim moguću jer, eto, događa se...) situaciju u kojoj Svaguša i Šurjak, jureći na utakmicu u Zagreb, izazivaju prometnu nesreću na Dalmatini. Nitko nije poginuo, ali u drugom autu ima teško ozlijeđenih. Recimo troje. Krv im curi iz lica, iz ruku i nogu. Što Svaguša i Šurjak prvo rade, kako reagiraju?

JEDAN BJESOMUČNO POKUŠAVA ODLIJEPITI PROKLETU ROTIRKU S KROVA, da je baci preko ograde autoceste prije no što stigne policija, a drugi mu govori: “Ma pusti to sad, ionako nije bila upaljena, nije to nikakav prekršaj, ajmo pomoć ovin jadnicima, imaš dvista-trista eura?”. A kad policija stigne, obojica uglas govore: “Je, je, mi smo krivi, nisu oni ništa, sve smo mi, doduše i kišica neka ka da je bila počela, al žurili smo jako na utakmicu, vidite koja je već ura, dajte napišite kaznu pa da platimo, jer inače ćemo stvarno zakasnit! Mi smo, znate, sportski djelatnici i ugledne javne osobe, ovo je za nas užasan, užasan šok, baš užasan. Platit ćemo sve, samo požurite. Oćete da mi nazovemo di triba, pa da se to sve nekako ubrza, jer stvarno kasnimo... Koja rotirka? A, ova gori! Ma, to nan je prika poklonija, to je zajebancija, nismo je znali ni upalit...”

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
30/9/09

davor12345, 31.03.10. 11:09

E, pa kaki bi to gradonačenik bija da ne mere parkirat di 'oće u svom gradu čiji puk ga je izabra na slobodnin i demokratskin izborima u slobodnoj i demokratskoj, međunarodno priznatoj republici Rvackoj! Unda bi se on ničega boja! A kaki je to gradonačelnik koji se ničega ili nikoga boji??? Pa zakon i služi da ga se krši! E moj Renato, ne znaš ti još s kakvim junakon-sposobnim poduzetnikon imaš posla! Pa pravi junak radi šta oće, kad oće i di oće, kad god mu je voja! Kaki zakoni ga mogu spričit? Prometni???


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika