Objavljeno u Nacionalu br. 750, 2010-03-30

Autor: Dean Sinovčić

PRVI hrvatski autohtoni horor

Zombiji prijete Hrvatima

LJUBITELJI filmskog i književnog trasha Marko Mihalinec i Velimir Grgić napisali su roman 'Kriza' o ratu poznatih Hrvata s podivljalim živim mrtvacima

ONI JEDU MOZAK
Jedan ugriz je dovoljan da se čovjek pretvori u zombija, što
pokazuje i fotografija na kojoj se nalazi zaraženi novinar
Nacionala Dean Sinovčić, autor
Grgić, fotograf Tomislav Čuveljak,
krvoločni filmski redatelj Kristijan
Milić i drugi autor MihalinecONI JEDU MOZAK Jedan ugriz je dovoljan da se čovjek pretvori u zombija, što pokazuje i fotografija na kojoj se nalazi zaraženi novinar Nacionala Dean Sinovčić, autor Grgić, fotograf Tomislav Čuveljak, krvoločni filmski redatelj Kristijan Milić i drugi autor MihalinecZagrebom su, zbog nepoznatog virusa, zavladali zombiji. Napadaju svakog oko sebe, jedan ugriz dovoljan je da se čovjek pretvori u zombija. U gradu je zavladao kaos, vojska pokušava uvesti red, a u nekoliko dijelova Zagreba odvijaju se paralelne priče. U shopping-centru Pevec Željko, bivši boksač, a sada poljoprivrednik, i Mirko, bivši borilački prvak, brane se od napada zombija.

Na Slavonskoj aveniji došlo je do prometnog zastoja gdje je zaglavio i autobus sa celebrityjima koji odlaze na humanitarni golf-turnir u Zaprešić. U njemu se nalaze sportaši Goran i Janica, pjevači Mišo i debeli Žak te pjevačice Indira i Maja koja je upravo povećala grudi. Pripadnici HVIDR-e također organiziraju obranu, a sve to pokušava, kao novinar, pratiti Velimir...


To je ukratko radnja novog romana “Kriza” Marka Mihalinca (31) i Velimira Grgića (32) što je objavljen ovog tjedna i koji oni ujedno nazivaju hrvatskim hororom. To je treća kolaboracija Mihalinca i Grgića koji su prije šest godina objavili knjigu “Žuti titl – Drugačija filmska enciklopedija” a godinu dana kasnije i “Povratak žutog titla”. “Kriza” je njihov prvi roman koji od početka izgleda kao scenarij za budući film. To je doista i plan autora koji već imaju i redatelja filma, a to je Kristijan Milić, koji je s debitantskim filmom “Živi i mrtvi” 2007. pobijedio na filmskom festivalu u Puli. I ne samo to, oni već imaju i glazbu za film koja se nalazi na CD-u koji se dobije uz knjigu. I Grgić i Mihalinec priznaju kako je prva ideja bila pisanje filmskog scenarija, a kako scenarij nije pretvoren u film, pretvoren je u knjigu. Sve je počelo prije četiri godine kada su njih dvojica počeli surađivati s Jadran filmom koji je tražio ideje koje bi se mogle jeftino pretočiti u film. “Jedna od ideja koju smo razvili bila je priča u kojoj u Gorskom kotaru Hrvati napadaju turiste. Ta ideja nikada nije realizirana, a oko Božića prošle godine u hrvatskim medijima pojavila se vijest kako se u Francuskoj na DVD-u pojavio film strave ‘Vertige’ u kojem na Risnjaku Hrvati napadaju turiste.

Doista imamo pravo posumnjati da je netko ukrao našu ideju jer smo mi na temelju te ideje trebali biti scenaristi, Kristijan Milić je trebao režirati film, radni naslov bio je ‘Srpanj’, ali država nije željela dati novac za taj film. Dvije godine kasnije film je postao DVD hit u francuskoj produkciji”, tvrdi Grgić. Druga ideja za film bila je, kako kaže Mihalinec, “staviti Mirka Filipovića u klasičnu priču o zombijima, a u priči je obavezan shoppingcentar kao mjesto zbivanja. Da ne bismo koristili inozemne shopping-centre, odlučili smo koristiti Pevec”, a Grgić dodaje kako za njih dvojicu Pevec ima sentimentalno značenje jer “Marko je iz Zaprešića, ja iz Gajnica, pa smo često znali otići na ručak u Pevec na Jankomiru, u radničku menzu, imali su odlične kremšnite”. Dakle, Mihalinec i Grgić imali su dvije ideje za film, Grgić kaže kako je “Priča o Gorskom kotaru bila prijavljena na Ministarstvu kulture i nadali smo se realizaciji, dok je priča o Mirku Filipoviću i zombijima u našoj mašti bila namijenjena za japansko tržište jer smo imali kontakte s nekim japanskim kompanijama. Željeli smo napraviti nešto doista dobro, za razliku od filma ‘Ultimate Force’ u kojem glumi Filipović i koji je namijenjen japanskom tržištu”.

Čak je i Jadran film forsirao projekt “Srpanj” a priču o zombijima ostavio sa strane. Na kraju su, tijekom 2006., oba projekta propala. Međutim, ne u potpunosti, jer je u ljeto prošle godine Mihalinec ponudio Grgiću koncept knjige o zombijima koji napadaju Zagreb. “Kada sam rastavljao i proširivao ideju ove knjige cijelo vrijeme sam mislio kako bi bilo super da sve pišem kao scenarij. Redatelj Kristijan Milić je odmah rekao da će se uključiti u projekt a Kruno Lokotar je u to vrijeme tražio nova izdanja za izdavačku kuću Algoritam. Kada je priču trebalo raspisati i razvući, u stvaranje knjige je ušao Velimir Grgić”, prisjeća se Mihalinec. Nije čudno što su se odlučili za raritetni filmski i književni žanr u Hrvatskoj, a to je horor, jer su ih upravo raritetni filmski žanrovi spojili prije osam godina. “Naše druženje počelo je 2002. nevezano za film, ali su se druženja nastavljala uz razgovore o filmu. Prva tema o kojoj smo konkretno pričali bila je razgovor o pornozvijezdi Traci Lords jer je Grgić imao jedan njezin raritetni pornofilm. Tada mi je Grgić rekao da kod kuće ima kolekciju opskurnih filmova, pornofilmova, ali i filmova drugih žanrova. Počeli smo se češće družiti, gledati zajedno filmove, i došlo je do pisanja naše prve knjige ‘Žuti titl – drugačija filmska enciklopedija’”, kaže Mihalinec. Za Grgića filmovi strave imaju posebno značenje.

BIVŠI boksač Željko,
sad poljoprivrednik,
a aludira se na Željka
Mavrovića zajedno s
Mirkom pokušava zaštititi Pevec, koji za autore ima sentimentalno značenje jer su 'često ručali u njegovoj radničkoj menzi'BIVŠI boksač Željko, sad poljoprivrednik, a aludira se na Željka Mavrovića zajedno s Mirkom pokušava zaštititi Pevec, koji za autore ima sentimentalno značenje jer su 'često ručali u njegovoj radničkoj menzi'“Zombi filmovi jedan je od najpopularnijih žanrova unutar filmova strave. Još od filma ‘Noć živih mrtvaca’ Georgea A. Romera 1967. zombi film nije služio samo kao eskapistička zabava za plašenje nego i kao savršeni poligon za društveni komentar. Romero je u svom filmu komentirao, među ostalim, rasizam u Americi, u drugom dijelu ‘Zora mrtvaca’, koji se odvijao u shopping-centru, opisuje se ono kroz što je tada prolazila Amerika a sada prolazi Hrvatska, a to je konzumerističko ludilo pri čemu ljudi kao zombiji ne misle ni o čemu nego samo o tome kako će sutra kupiti novi mobitel ili nove tenisice. I onda poput živih mrtvaca bauljaju po shopping- centrima sve dok im netko ne utuvi pamet u glavu, i to sa sačmom”, objašnjava Grgić. Iako im je ovo treća zajednička knjiga, a Grgiću ukupno deveta, nikada do sada nisu pisali roman. “Nikada u životu nisam imao ambiciju pisati roman i da Mihalinec nije došao u lipnju prošle godine i predložio pisanje romana, nikada ga ne bih pisao. Nakon što smo napisali prva tri poglavlja pokazali smo ih Kruni Lokotaru koji je rekao ‘ima toliko gorih od vas da je ovo odlično’. Lokotar nam je pomogao, on nam je sugerirao neke stvari, i reakcije su za sada zadovoljavajuće”, tvrdi Grgić. Dva autora jednog romana, mora da je usklađivanje ideja išlo jako teško, ali oni tvrde suprotno.

“Svakog dana, nakon što bi završio svoj radni dan, Mihalinec je dolazio k meni i mi bismo pisali do jedan u noći. Nije bilo kompromisa, obojica smo morali biti zadovoljni napisanim, svakom rečenicom. Kod nas nije bilo sukoba ega jer smo već bili napisali dvije knjige. Pisanje knjiga u Hrvatskoj nije milijunaški biznis kao pisanje scenarija u Hollywoodu pa da se svađamo oko toga. Znači, najvažnije je da nas proces pisanja veseli, ako nas ne veseli, onda nećemo ni pisati. Zar da se svađamo zbog tisuću kuna?” kaže Grgić i dodaje: “Budući da sam u to vrijeme imao problema s kralježnicom, ležao sam na kauču i urlao rečenice a Marko je sjedio za tastaturom i pisao. Čim bi netko rekao rečenicu, pogledali bismo se i po pogledu bismo znali slažemo li se s rečenicom ili ne.” Za pet mjeseci napisali su knjigu u kojoj se prvo primjećuju likovi iz hrvatskog sporta i estrade. “Mirka i Željka smo odabrali jer to zvuči kao Mirko i Slavko”, kaže Grgić a ideja o celebrityjima koji odlaze na golf-turnir u Zaprešić došla je od Mihalinca.

“U Zaprešiću se otvorio golf-centar s tri rupe, čak je i premijer Sanader došao na otvorenje. Sjećam se da su 24 puta ponavljali fotografiranje jer premijer nije mogao pogoditi lopticu. Tamo je došla gomila celebrityja koji su se željeli fotografirati, što mi je dalo ideju za knjigu. Osim Gorana valjda nitko i ne igra golf, a Žak pogotovo, on je tu jer je na pozivnici pisalo da je organiziran i domjenak”, kaže Mihalinec koji smatra da je bilo nužno da i sami sebe ubace u knjigu te objašnjava: “Sebe smo morali staviti u knjigu i od sebe napraviti najveća strašila. Ironizirali smo sami sebe kako nam nitko ne bi rekao da idealizirali. Tko se ne zna šaliti na vlastiti račun ne smije se šaliti ni na tuđi.” Oni koji pročitaju knjigu primijetit će da su brojni filmski horor klasici utjecali na Mihalinca i Grgića dok su pisali ovu knjigu, od čega oni i ne bježe. “Prvih 66 stranica knjige je igranje sa žanrom, a nakon toga slijedi naše ludilo. Dobar žanrovski film ima neke elemente klasika, svaki film strave ima užasno puno posveta iz prošlosti na što dolazi naša nadogradnja. Uvijek se odaje počast onome na čemu se odraslo, uz nadogradnju novim iskustvima. U slučaju naše knjige mi smo je nadogradili svojom sredinom, to je prvi autohtoni horor”, smatra Grgić. Takve reference na horor klasike traže određeno predznanje kod čitatelja, ali Grgić smatra da se i oni bez osobitog znanja o povijesti horora mogu zabaviti čitajući ovu knjigu.

“Knjiga ima više slojeva, pa oni koji nisu previše pametni ne moraju prepoznati reference na klasike, mogu se zabaviti samo uz humor i radnju knjige. Oni koji se zovu generacija Žutog titla, kako je to napisao Jurica Pavičić u Jutarnjem listu, bolje će shvatiti neke dublje stvari u knjizi. Oni će dobiti puni doživljaj knjige.” Sada, kada je knjiga objavljena, autori knjige očekuju da će se prema njoj snimiti film. “Ako nas netko, nakon što pročita ovaj tekst u Nacionalu, nazove i kaže ‘imam novac, idemo snimiti film’, mi bismo to odmah prihvatili. Bili bismo najsretniji da ne moramo tražiti novac od države, prihvatljivija nam je privatna međunarodna koprodukcija”, kaže Grgić. Redatelja već imaju, to je Kristijan Milić koji na kraju knjige ima svoje poglavlje u kojem objašnjava svoje viđenje tog filma. Bilo bi preambiciozno, Milić kaže i preskupo, da se cjelokupna knjiga prenese na film jer ima jako mnogo likova i narativnih linija u knjizi.

U ROMANU 'Kriza'
bivši borilački prvak
Mirko u shoppingcentru
Pevec na
zagrebačkom
Jankomiru brani se
od napada zombija;
autori su bili inspirirani borcem Mirkom FilipovićemU ROMANU 'Kriza' bivši borilački prvak Mirko u shoppingcentru Pevec na zagrebačkom Jankomiru brani se od napada zombija; autori su bili inspirirani borcem Mirkom FilipovićemZato Grgić kaže kako iz knjige treba preuzeti dvije, tri narativne linije i sažeti ih u 90 minuta filma. “Željeli smo da se u Hrvatskoj napravi pošten žanrovski film, po mogućnosti film strave, kakve svi rade, Srbi, Grci, Turci, jer su filmovi strave jako popularni posljednjih pet godina. Samo Hrvati žive u svom svijetu finih obiteljskih drama gdje obitelj iz Hercegovine odlazi u Njemačku i teško joj je, što nikoga ne zanima. Ako ne možemo snimiti film, napisat ćemo knjigu. Sve što smo zamislili na velikom platnu napisali smo na papiru, ali tako da onaj tko to čita u glavi zamišlja ono što bi mogao gledati na platnu”, dodaje Grgić.

Vjerujući da će film biti snimljen, autori su angažirali Karla Stojčevića da komponira glazbu za film, što je ovaj i napravio tako da se glazba nalazi na CD-u koji se dobije uz knjigu, a Mihalinec kaže kako mu je Lokotar rekao da nikada nije čuo da je objavljena knjiga koja sadržava CD s glazbom za budući film. “Karlo Stojčević je moj susjed iz Zaprešića koji je sedam godina živio sa suprugom u San Franciscu. Radi u marketinškoj agenciji i talentirani je glazbenik. Čim je čuo za naš koncept knjige, odmah je skladao glazbu, čak je napravio pet pjesama više koje nisu stale na CD. Tako smo dobili CD s 44 minute glazbe komponirane po scenama. Dok čitate knjigu, slušate i glazbu, te tako dobivate puni filmski dojam”, tvrdi Mihalinec. A film koji će, vjeruju, režirati Kristijan Milić sadržavat će i mali doprinos Dalibora Matanića. Naime, kao što je u filmu “Sin City” redatelja Roberta Rodrigueza jednu scenu režirao njegov prijatelj Quentin Tarantino, tako već sada postoji dogovor da će jednu scenu u filmu “Kriza” režirati Dalibor Matanić.

Vezane vijesti

Kineski apel Europi

Kineski apel Europi

Zemlje eurozone koje su zaglibile u dužničku krizu "moraju još više imati na umu da su na istom brodu", ocijenila je u subotu agencija Xinhua, uoči… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika