Objavljeno u Nacionalu br. 750, 2010-03-30

Autor: Maroje Mihovilović

DOSSIER: Seks u sakristiji

Papa optužen da je štitio pedofile

SVJETSKI MEDIJI posljednjih dana sve više ističu ulogu sadašnjeg pape Benedikta XVI. u zataškavanju raznih pedofilskih skandala u Crkvi tijekom proteklih nekoliko desetljeća

BRAĆA
RATZINGER
Joseph i Georg, danas papa i umirovljeni
svećenik: bivši članovi zbora koji je vodio Papin brat kažu da su sadistički zlostavljani s ciljem postizanja seksualnog užitkaBRAĆA RATZINGER Joseph i Georg, danas papa i umirovljeni svećenik: bivši članovi zbora koji je vodio Papin brat kažu da su sadistički zlostavljani s ciljem postizanja seksualnog užitkaVatikan je alarmiran zbog onoga što se posljednjih dana događa u Njemačkoj, Irskoj, Francuskoj, SAD-u i drugim zemljama gdje se unutar institucija Katoličke crkve otkrivaju brojni zataškani slučajevi pedofilije, s brojnim počiniteljima prema kojima su katoličke institucije bile blage i tako im omogućile da ponavljaju svoja zlodjela. Za Vatikan je to posebno nezgodno jer novootkriveni slučajevi daju naslutiti da je za takvu situaciju možda donekle odgovoran i sadašnji papa Benedikt XVI.

On je svojedobno bio na čelu vatikanske Kongregacije za nauk vjere, moćne institucije koja među ostalim pazi na disciplinu unutar Crkve i ponašanje svećenika. Sad se tvrdi da je 2001. sadašnji papa, tadašnji kardinal Joseph Ratzinger, objavio službenu uputu kako da se Crkva ponaša prilikom prijavljivanja pedofilije, a mnogi danas tvrde da je taj dokument zapravo bio uputa svećenicima da takve slučajeve rješavaju isključivo unutar crkvenih institucija i ne prijavljuju ih policiji.


Vatikan energično odbacuje takvu interpretaciju, ali po sudu Papinih kritičara nije sporan samo njegov odnos prema pedofiliji kao prefekta Kongregacije za nauk vjere, nego i neke njegove odluke još dok je bio nadbiskup bavarskog glavnog grada Münchena. Njemačke novine posljednjih dana gotovo svakodnevno izvještavaju o novim otkrićima napastovanja djece u biskupijama diljem Njemačke, više na katoličkom jugu, ali i drugdje. Otkriveno je čak 170 slučajeva takvog pedofilskog napastovanja. Dnevnik Mittelbayrische Zeitung pisao je o tome kako su benediktinci napastovali učenike u internatu samostana Plankstetten od 1965. do 1967. Bivši učenik opisao je kako su u tom internatu dječaci bili napastovani u spavaćim sobama, u sportskoj dvorani i pod tuševima. Donaukurier je izvijestio o takvim slučajevima u Ingolstadtu i Eichstattu: bivši učenik svjedočio je kako ga je 70-ih napastovao jedan svećenik.

Nordwest Zeitung opisao je takve slučajeve u Oldenburgu. Tiražni Süddeutsche Zeitung objavio je prije desetak dana kartu Njemačke na kojoj su označena sva mjesta gdje su otkriveni stari i novi slučajevi napastovanja u Crkvi. Na karti su označena 23 takva mjesta i zabilježe ni slučajevi od 60-ih godina do nedavnih u Mindelheimu 2004. i 2005. u samostanu Ettal, gdje je stalno pedofilsko napastovanje dječaka trajalo od 50-ih godina, a napastovanih ima stotinjak. Süddeutsche Zeitung, koji izlazi u Münchenu, posebno istražuje takve slučajeve u tom gradu, a već dosad otkrio je činjenice neugodne za Benedikta XVI. On je od 1977. do 1982. bio münchenski nadbiskup, a u to doba ondje je također zabilježen neugodan slučaj svećeničke pedofilije. List tvrdi da današnji papa nije tada pravilno postupio nego je stvar zataškao. O tome je podrobno pisao i New York Times. U središtu tog skandala bio je tada mladi svećenik Peter Hullermann. On je službovao u biskupiji Essen, gdje je 1979. zatečen u pedofiliji.

Tri para roditelja potužili su se njegovu pretpostavljenom svećeniku da je napastovao njihove sinove, što on nije nijekao pa je maknut sa svojih dužnosti. Ali nije prijavljen policiji. Potkraj prosinca 1979. čovjek zadužen u Essenskoj biskupiji za pitanje osoblja nazvao je kolegu svećenika Friedricha Fahra, koji je za iste poslove bio zadužen u Münchenskoj nadbiskupiji, te ga zamolio da pedofilskog svećenika Hullermanna prihvate u Münchenskoj nadbiskupiji da se makne od mjesta svog zlodjela. Početkom siječnja 1980. stigao je i službeni pisani zahtjev da ga prime u Münchenu: “Izvještaji iz župe u kojoj je bio aktivan u posljednje doba pokazali su da je Hullermann opasan pa smo ga smjesta povukli iz pastirskih dužnosti.” U pismu piše da se ne vode nikakve stegovne mjere protiv Hullermanna, ali i napominje kako je on dovoljno opasan da bi to zasluživalo i pravne posljedice, a sugerira se da bi u Münchenu mogao predavati vjeronauk, ali “za djevojčice”. Otac Fahr, koji je primio to pismo, izvijestio je o toj molbi vodeće ljude nadbiskupije na sastanku 15. siječnja 1980. i napomenuo da je mladom Hullermannu potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj kod kolege koji bi imao razumijevanje za njegove probleme.

Predstavio ga je kao “vrlo talentiranog mladog čovjeka, kojeg bismo mogli iskoristiti na razne načine”. Ne postoji transkript tog sastanka kojem je predsjedao Ratzinger, postoji samo zapisnik o zaključcima, prema kojem je zahtjev za Hullermannov premještaj u München prihvaćen. Nije poznato je li Ratzinger prisustvovao tom dijelu rasprave. Hullermann se preselio u München, dobio stan u sjevernom dijelu grada, a nakon nekoliko dana počeo je raditi u župi s vjernicima - kao i u Essenu. Opet je dolazio u dodir s vjernicima, pa i s dječacima koji su dolazili u crkvu. Premještan je u još neke župe u Bavarskoj, a 1986. je opet prijavljen za napastovanje djece, izveden pred sud i osuđen na 18 mjeseci zatvora uvjetno. Poslan je 1988. kao župnik u mjestašce stotinjak kilometara od Münchena, gdje je služio sve do 2008., kad je iznenada, bez obrazloženja povučen. Posrijedi je, naravno, 1980. bio ozbiljan propust, koji je izazvao nove pedofilske žrtve, koje to ne bi bile da je Münchenska nadbiskupija djelovala preventivno i spriječila da Hullermann dolazi u dodir s dječacima. Postavilo se pitanje tko je tako odlučio, a ovih je dana tadašnji vikar Münchenske nadbiskupije, danas umirovljeni Gerhard Gruber, rekao da je on donio takvu odluku.

Ali na vidjelo je dospio dokument koji pokazuje da ni današnji papa nije bio bez odgovornosti. Pronađen je memorandum, koji je potpisao vikar Gruber, a koji je bio upućen tadašnjem nadbiskupu Ratzingeru, u kojem ga obavještava da je Hullermman, protjeran iz Essena zbog pedofilije, premješten da radi u župi s vjernicima. To znači da je Ratzinger bio svjestan da će Hullermann opet raditi s vjernicima, pa je morao biti svjestan i opasnosti takve odluke. Umjesto da svećenika pedofila isključi iz Crkve i onemogući da dalje kao svećenik kontaktira s djecom, dopustio je da bude premješten u drugu župu. Za Benedikta XVI. neugodan je još jedan pedofilski skandal o kojem se u Njemačkoj ovih dana mnogo govori, a s kojim posredne veze ima njegov brat Georg. I 86-godišnji Georg Ratzinger je svećenik, ali on je cijelog života djelovao lokalno i stekao znatan ugled. Kao vrstan glazbenik i zborovođa dugi niz godina bio je na čelu jednog od najslavnijih crkvenih dječjih zborova u Njemačkoj, Regensburg Domspatzen. Kad su se po cijeloj Njemačkoj počeli otkrivati pedofilski slučajevi u katoličkim ustanovama, posebno u sjemeništima i dječačkim internatima, bilo je i indicija da je nepravilnosti bilo i u Regensburgu, u dječjem crkvenom zboru čiji članovi žive u internatu.

I sam Georg Ratzinger, koji je vodio zbor od 1964. do 1994., upitan za komentar, izjavio je da nije čuo ni za kakav slučaj pedofilije ili napastovanja u zboru, ali je priznao da je ondje vladala stroga disciplina, pa je potvrdio da je i sam pljusnuo člana zbora koji je bio nediscipliniran. Ipak, veli, bilo mu je mnogo lakše nakon što je 1980. u zboru ukinuto tjelesno kažnjavanje. Sada pak na vidjelo izlaze tvrdnje da je i ondje bilo mnogo težih stvari. Clemens Neck, glasnogovornik Regensburške biskupije, pod koju spada i taj internat, objavio je da se vode istrage zbog seksualnog napastovanja protiv četvorice svećenika i dviju redovnica. Jedna istraga povezana je s prijavom član regensburškog dječjeg zbora da ga je učitelj 1971. mjesecima napastovao. Taj učitelj, kojega njemački mediji identificiraju samo kao oca Sturmiusa W., bio je tada student teologije i asistent u internatu, a poslije je postao i svećenik. Otac W., koji danas ima 81 godinu, isključen je iz svećeničke dužnosti tek prošlog tjedna, nakon što ga je nekadašnji dječak iz zbora prijavio i opisao što mu se događalo. On je tada imao 11 godina, danas ima 50. Zbog zastare taj svećenik više ne može biti sudski kažnjen. No Biskupija je pokrenula vlastitu istragu kako bi pokazala da se unutar crkvenih foruma namjerava suočiti s tom pojavom. Štoviše, potiče i druge da prijave što se događalo, pa makar i nakon dugog vremena.

ARTHUR BUDZINSKI bio je žrtva zlostavljanja
Lawrencea Murphyja u katoličkoj školi za gluheARTHUR BUDZINSKI bio je žrtva zlostavljanja Lawrencea Murphyja u katoličkoj školi za gluheIpak, i Biskupija ima problema da stvari ispita - dvije redovnice prestare su i potpuno senilne. Novim prijavama još se više učvršćuje predodžba da je sve to u Katoličkoj crkvi bilo rašireno, te kako je bio moćan sustav šutnje zbog čega tada to nije bilo moguće raščistiti. Mnogi su za to znali, a svi su šutjeli. Bilo je tako i s Papinim bratom Georgom Ratzingerom, koji je kao zborovođa morao znati što se u zboru događa, ali je o tome šutio. Neki njemački listovi tvrde da bi bilo gotovo nemoguće da on ništa o tome nije znao, a bio je svakodnevno s tim dječacima. Njemački tjednik Spiegel objavio je svjedočenje bivšeg člana zbora, danas istaknutog njemačkog skladatelja Franza Wittenbrinka, koji je izjavio da je u internatu u Regensburgu “vladao sofisticirani sustav sadističkog kažnjavanja povezanog sa seksualnom požudom” te da bi bilo “potpuno neobjašnjivo kako je moguće da papin brat o tome ništa nije znao”. Georg Ratzinger zasad energično tvrdi da ništa nije znao. Vatikanski predstavnik za tisak kaže da je to pokušaj diskreditiranja Benedikta XVI. preko njegova brata. U medijima ima sve više kritika na Papin račun i zbog toga što je Ratzinger, kad je napustio Njemačku i otišao u Vatikan, kao kardinal dobio velika zaduženja u rimskoj kuriji, među ostalim i da se bavi suzbijanjem seksualnog napastovanja.

On je 2001. objavio i spomenuti dokument kojim je instruirao svećenstvo kako da se ponaša kad se otkrije slučaj seksualnog napastovanja. Preporučio je da crkvene vlasti same energično raščiste svaki takav slučaj. Neki danas tu njegovu preporuku vide kao poticaj samim crkvenim vlastima da se s time obračunavaju, drugi kao preporuku da svaki takav slučaj rješavaju isključivo unutar Crkve - umjesto da ga prijave civilnoj vlasti - i tako uspješno zataškaju. Napadaju ga jer nije vodio dobru politiku borbe protiv pedofilije u Crkvi, nego su njegove upute bile tumačene kao instrukcije za zataškavanje, ali pojavile su se i tvrdnje da je odgovoran i za konkretna zataškavanja. Slučaj mladog svećenika Hullermanna iz Essena nije jedini. Ovih dana tvrdi se da je Papa na sličan način zataškao još jedan mnogo teži slučaj, i to kad je već kao kardinal bio u Vatikanu. Svećenik Lawrence Murphy radio je u ustanovi za gluhe dječake. Otkriveno je da ih je od 1950. do 1974. napastovao barem 200. Njegov slučaj je Vatikanu prijavio jedan američki nadbiskup tek 1996., tražeći da mu se sudi.

O tome je odlučivao Ratzinger, kojem je Murphy napisao da je teško bolestan i moli da bude pošteđen suđenja. Iako je navodno još jedan američki nadbiskup kod Ratzingera inzistirao na suđenju, Murphy je umro dvije godine kasnije bez suđenja. U Vatikanu tvrde da su sve te priče samo dio strategije Papine diskreditacije iz političkih razloga, jer vodi međunarodnu politiku koja se nekim svjetskim centrima moći ne sviđa. Svaka konkretna optužba na račun Pape u Vatikanu se najoštrije odbija, njegovi potezi brane, a sporni dokument iz 2001. tumači kao snažan poticaj da se slučajevi pedofilije razotkriju i raščiste. Napisi u tisku imali su u Njemačkoj i političkih posljedica: ministrica pravosuđa Sabine Leutheusser-Schnarrenberger, članica Liberalne stranke, napala je katoličke ustanove da su oko tih zloupotreba “stvorile zid šutnje”, za što je po njenom mišljenju odgovoran upravo Papa sa svojom direktivom iz 2001. kad je vodio Kongregaciju za nauk vjere: “Ta direktiva jasno upućuje da čak i najgori slučajevi napastovanja potpadaju pod načelo papinske tajnovitosti i stoga se ne smiju prijavljivati vlastima izvan Crkve.”

Ima i medijskih zahtjeva da “Papa podnese ostavku”, što je, naravno, sasvim nerealno. Poznata irska pjevačica Sinead O’Connor, vrlo kritična prema djelovanju Katoličke crkve u svojoj domovini, zatražila je da se protiv Pape provede kriminalistička istraga, a engleski intelektualac Christopher Hitchens, poznati ateist, smatra da bi trebalo raspisati međunarodnu tjeralicu za Benediktom XVI. i podići optužnice protiv njega u zemljama gdje su počinjena pedofilska nedjela, a zatražio je i od britanske vlasti da ga uhiti ako dođe u Britaniju.

Vezane vijesti

Biskup kriv za prikrivanje pedofilije

Biskup kriv za prikrivanje pedofilije

Američki biskup William Lynn proglašen je krivim u petak u Philadephiji (Pennsylvania) za prikrivanje svećenika pedofila i time postao najviši… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika