PREDSJEDNIKOV EKONOMSKI FORUM Predsjednik Uprave Atlantic Grupe Emil Tedeschi i predsjednik HUP-a Damir Kuštrak na sastanku Savjeta za gospodarstvo kod predsjednika Ive JosipovićaMeđu hrvatskim gospodarstvenicima trenutačno vlada golemi interes za sudjelovanje u radu hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, koji će vjerojatno zbog toga biti prisiljen povećati broj članova tog tijela. Proteklih nekoliko tjedana, Josipović je dobio takve zahtjeve od desetak uglednih hrvatskih menadžera i poduzetnika koji žele aktivno sudjelovati u radu njegova ekonomskog savjeta.

Kako je za Nacional potvrdio jedan ugledni hrvatski gospodarstvenik, taj savjet uskoro bi mogao prerasti u najvažniji ekonomski forum u državi: "U hrvatskim poslovnim krugovima postala je stvar prestiža biti članom predsjednikova savjeta. Nakon što je postalo jasno kako će u Josipovićevu savjetu sjediti čelni ljudi uglednih hrvatskih kompanija poput Atlantic Grupe, Plive, Vindije, Nexe Grupe ili Hrvatskog Telekoma, čak i oni koji Josipovića isprva nisu simpatizirali više si ne mogu priuštiti da budu izdvojeni iz rasprava koje će se tamo voditi. S druge strane, neosporno je kako među gospodarstvenicima općenito postoji golemo nezadovoljstvo ekonomskom i političkom situacijom u zemlji te da mnogi od njih sudjelovanje u radu savjeta vide kao dobru platformu za iskazivanje tog nezadovoljstva, iako on nema nikakvih izvršnih ovlasti.

Nastavi li se takav trend, predsjednikov savjet bi uskoro mogao postati glavni ekonomski forum u Hrvatskoj, jer toliko uglednih gospodarstvenika na jednome mjestu ne može okupiti ni Vlada, niti bilo koja stranka, ni Hrvatska gospodarska komora. Dapače, neki od ljudi u Josipovićevu savjetu u prošlosti su otvoreno odbijali ponude da postanu članovi Vladinih savjetodavnih tijela, pa ne iznenađuje što premijerka Jadranka Kosor i njezini suradnici na tu Josipovićevu inicijativu ne gledaju blagonaklono. S druge strane, kad je zemlja u gospodarskoj krizi i Vlada ne nudi rješenja, prirodno je da se poduzetnici vežu uz oporbu, no SDP, za razliku od Josipovića, nije učinio ništa da bi te veze formalizirao."
Iz te izjave Nacionalova sugovornika može se zaključiti kako je u samo mjesec i pol dana nakon inauguracije hrvatski predsjednik Ivo Josipović postao novi centar moći na hrvatskoj političkoj sceni. U tom kratkom razdoblju Josipović je postigao ono što Zoranu Milanoviću, vođi najjače oporbene stranke, ne uspijeva već godinama, a to je da se u javnosti afirmira kao predvodnik cijelog niza društvenih skupina koje su nezadovoljne aktualnim stanjem u državi i politikom koju vodi vladajuća koalicija na čelu s HDZ-om. Ured predsjednika, iako bez konkretnih političkih ovlasti, danas je središnje okupljalište predstavnika tih skupina i referentno mjesto za predstavljanje konkretnih političkih i ekonomskih inicijativa.
Na taj način potpuno promašenima su se pokazale sve predizborne prognoze kako će se kao predsjednik Ivo Josipović ponašati u skladu s uputama Zorana Milanovića. Dogodilo se upravo suprotno, Josipović se maksimalno distancirao od Milanovića i SDP-a, te formirao vlastitu politiku, neovisnu o strankama, te danas sve više predstavlja neovisnu političku snagu koja ozbiljno ugrožava relevantnost i autoritet SDP-a kao predvodnika oporbe u Hrvatskoj. Dapače, pobjeda SDP-a i oporbe na idućim parlamentarnim izborima mogla bi direktno ovisiti o podršci predsjednika Ive Josipovića, tako da se može očekivati da predsjednik u budućnosti postane ključni politički faktor na hrvatskoj političkoj sceni.
Temelj rasta Josipovićeva utjecaja bila je njegova odluka da, za razliku od svog prethodnika Stipe Mesića, vodi aktivnu politiku i kao predsjednik svoj autoritet iskoristi i u sektorima gdje, poput gospodarstva, nema konkretnih ovlasti. Ipak, SDP-u Josipovićeva aktivnost u rješavanju gospodarskih problema u ovom trenutku smeta čak i više nego vladajućem HDZ-u. Dapače, neki od članova SDP-a otvoreno se žale kako je nedopustivo što im je Josipović preoteo naklonost poslodavaca, s obzirom na to da su neki od članova Josipovićeva savjeta tradicionalno bili bliski SDP-u, a Emil Tedeschi je školski kolega i bliski prijatelj Zorana Milanovića.
BRANKO GRČIĆ (lijevo) napisao je gospodarski program SDP-a koji gospodarstvenici nisu podržali (na slici s predsjednikom SDP-a Zoranom Milanovićem)Također, u SDP-u se neslužbeno može doznati kako Milanović učestalo kontaktira s brojnim uglednim hrvatskim gospodarstvenicima, pa tako i redovito ruča s Ivicom Todorićem, te je nejasno zašto stranka te kontakte nije pokušala formalizirati, kao što je to učinio Josipović. Dapače, SDP je prije mjesec i pol dana prezentirao svoj gospodarski program koji je napisao glavni stranački ekonomski strateg Branko Grčić.
Iako je u programu bilo navedeno mnogo mjera koje odgovaraju poslodavcima, poput smanjenja doprinosa, poreza na rad, parafiskalnih nameta i privatizacije državne imovine, praktički nitko od uglednijih hrvatskih gospodarstvenika nije ga podržao, dok je, s druge strane, SDP bio suočen s kritikama sindikata i značajnog dijela javnosti koji su tvrdili da je stranka u tom programu izdala svoja osnovna socijaldemokratska načela. Zbog toga SDP praktički nije ostvario nikakvu političku korist od svoje inicijative, za razliku od Josipovićevih inicijativa koje uživaju znatnu potporu poduzetnika.
Tako će zbog golemog interesa poslodavaca za predsjednikov savjet Josipović promijeniti način njegova funkcioniranja. Prva sjednica tog tijela održana je prošlog tjedna, a na njoj su sudjelovali i neki gospodarstvenici koji nisu bili uvršteni u prvotni sastav vijeća, poput čelnog čovjeka Privredne banke Zagreb Bože Prke, prokuristice Kraša Marice Vidaković i vlasnika tvrtke Tehnix Đure Horvata. Oni su navodno u savjet pozvani naknadno, nakon što su u razgovorima s Josipovićem izrazili spremnost i želju da sudjeluju u njegovu radu.
Predsjednikov ured navodno je primio na desetke takvih zahtjeva, no isprva su Josipović i njegovi suradnici tim zahtjevima pristupali iznimno selektivno strahujući da bi rad u savjetu mogao postati otežan ako on bude imao previše članova. Ipak, s vremenom je kod Josipovića prevladao stav da ne bi bilo oportuno odbijati zahtjeve za suradnjom, pa je navodno pojedinim gospodarstvenicima koji su bili razočarani činjenicom da nisu pozvani na prvu sjednicu gospodarskog savjeta Josipović obećao da će se s njima sastati naknadno.
Također, predsjednik je počeo razmišljati o mogućim modusima rada savjeta u koje bi mogao uključiti sve zainteresirane. Tako bi se u budućnosti njegov savjet trebao sastajati u manjim grupama, sudionici će se pozivati prema unaprijed određenoj temi razgovora, a praktički jedini stalni sudionik sastanaka trebao bi biti predsjednikov savjetnik za gospodarstvo Boris Cota, koji će brojne ideje pokušati oblikovati u konkretne inicijative koje će kasnije uputiti na razmatranje ostalim predsjednikovim savjetnicima i hrvatskoj vladi. Josipović i njegovi suradnici uvjereni su kako će na taj način moći u rad savjeta uključiti maksimalan broj osoba iz svih bitnih sektora gospodarstva.
Zaživi li predsjednikov gospodarski savjet kako je to zamišljeno, on bi se u budućnosti mogao pokazati vrlo neugodnim za SDP, ali i za Vladu. Iako su Josipović i neki od članova savjeta poput Emila Tedeschija u prošlosti u više navrata tvrdili kako neće politizirati rad savjeta, te kako će ga koristiti isključivo kao mjesto rasprave o konstruktivnim ekonomskim inicijativama, nemoguće je zanemariti njegovu političku dimenziju. Josipović je kroz vijeće dobio mogućnost da praktički tjedno u neformalnoj atmosferi kontaktira s čelnicima desetak najuspješnijih privatnih kompanija u Hrvatskoj. Nema sumnje kako će tu mogućnost Josipović koristiti da među poslovnim liderima osigura podršku i za neke od svojih širih društvenih inicijativa koje nisu usko vezane za ekonomiju, kao što su primjerice pitanje ozakonjenja medicinski potpomognute oplodnje ili objava popisa branitelja. Dapače, te inicijative Josipović je pomoću svojih ostalih savjeta u kojima je okupio ugledne predstavnike braniteljskih udruga i udruga civilnog društva u vrlo kratkom vremenu uspio u javnosti afirmirati kao svoje, iako su potekle iz SDP-a.
PREDSJEDNIK IVO JOSIPOVIĆ s okupljenim gospodarstvenicima na sastanku Savjeta za gospodarstvo u Uredu predsjednika na Pantovčaku, održanom 29. ožujkaAko je Josipovićevo djelovanje u ovom trenutku veći problem za SDP nego za HDZ, poprilično je izvjesno kako vladajuća stranka mnogo više strahuje od njega nego od parlamentarne oporbe. Gospodarstvenici će uz legitimitet Josipovićeve podrške zasigurno dodatno ojačati svoje zahtjeve prema Vladi. Dapače, može se očekivati da Josipovićev savjet vrlo brzo Vladi predloži paket konkretnih ekonomskih mjera. U takvim okolnostima Vlada će mnogo teže moći odbijati zahtjeve poduzetnika, jer će se to neizbježno tumačiti kao sukob s predsjednikom. Zbog toga se može očekivati da će Vlada nastojati spriječiti otvaranje sukoba s Josipovićem, pa i da će neke od incijativa koje budu predložene u njegovim savjetima biti prihvaćene. Takav razvoj događaja mogao bi izazvati dodatne negativne posljedice za politički rejting SDP-a, a praktički jedini način da vodstvo SDP-a učvrsti status vođe oporbe je da u što kraćem roku završi pregovore o formiranju koalicije na sljedećim parlamentarnim izborima. Ne uspiju li u tome, uspjeh SDP-a mogao bi ovisiti o angažmanu i podršci Ive Josipovića, a pitanje je je li Josipović na to spreman.