Objavljeno u Nacionalu br. 751, 2010-04-06

Autor: Robert Bajruši

Interview

Predrag Matić: heroj Vukovara u predsjedničkim dvorima

Vukovarac i dragovoljac Domovinskog rata Predrag Fred Matić - poznat po tome što ne podržava brojku od 500.000 branitelja i stalni rast oboljelih od PTSP-a - postao je savjetnik predsjednika RH Ive Josipovića za branitelje

BEZ REVANŠIZMA
Nakon rata u kojem je pokazao iznimnu hrabrost te velikih patnji u srpskom zarobljeništvu umirovljeni brigadir HV-a Predrag Fred Matić ne pokazuje nikakvu mržnju prema neprijatelju ili želju za osvetomBEZ REVANŠIZMA Nakon rata u kojem je pokazao iznimnu hrabrost te velikih patnji u srpskom zarobljeništvu umirovljeni brigadir HV-a Predrag Fred Matić ne pokazuje nikakvu mržnju prema neprijatelju ili želju za osvetom"Kada sam 2004. i 2005. bio savjetnik ministrici branitelja Jadranki Kosor, nazivali su me junakom Trpinjske ceste i herojem Domovinskog rata. Danas, kada sam predsjednikov savjetnik, toliko se sa mnom obračunavaju da se čini, kako kaže Ivo Josipović, da uopće nisam bio u Vukovaru. Poznajem svoje kritičare, to su čelnici nekih braniteljskih udruga i ljudi koji se mentalno nisu pomaknuli iz 1990. i misle da imaju pravo svakoga blatiti, a da za to ne snose nikakvu odgovornost. Nisam bogat čovjek, ali predlažem okladu: ako dokažu svoje riječi, nudim svoj stan koji vrijedi oko stotinu tisuća eura, a u suprotnom od njih zahtijevam barem ispriku", govori o napadima na sebe Predrag Fred Matić, predsjednikov savjetnik za branitelje. Matićev ratni put započeo je u ljeto 1991. kada se uključio u obranu Vukovara i bio jedan od branitelja na Trpinjskoj cesti. Uhićen je u studenom 1991. i idućih sedam mjeseci nalazio se u srpskom zarobljeništvu gdje je bio izložen skoro svakodnevnim torturama, ali i svjedočio ubojstvima svojih suboraca. U ljeto 1992. je oslobođen i radio je u Glavnom stožeru, a kasnije i kao savjetnik Jadranki Kosor, tadašnjoj ministrici branitelja.
kategorizacija branitelja
Dvije su stvari po kojima se Predrag Matić razlikuje od najvećeg dijela braniteljske populacije. Prvo, on je protivnik mitologizacije Domovinskog rata, teorije o pola milijuna branitelja i dramatičnog rasta oboljelih od PTSP-a. Drugo, usprkos svemu što je preživio, u Matićevim nastupima nema mržnje prema Srbima, a kamoli želje za osvetom ili revanšizmom. Govori smireno, a takvi su i njegovi prijedlozi. Posljednji je bio zahtjev za objavom popisa hrvatskih branitelja, u čemu ima podršku predsjednika Ive Josipovića, čiji je posebni savjetnik za branitelje. Braniteljske udruge prijedlog su dočekale na nož, a ideju je odbacila i Vlada, ali Matić tvrdi kako tek počinje borba za istinu o tome tko je stvarno sudjelovao u ratu za neovisnost.


NACIONAL: Kako ste postali savjetnik predsjednika Josipovića?

- Predsjednik je tijekom kampanje neke od najnižih udaraca primao od dijela braniteljske populacije. Napadali su ga zbog izjave da je agnostik, a ne katolik, što mi se nije sviđalo. I ja sam vjernik, ali se držim riječi svoje tetke koja je uvijek govorila da čovjek ne mora ići u crkvu da bi bio dobar čovjek i vjernik. Tuđman se smatrao najvećim braniteljem na svijetu, i valjda je smatrao da ne treba savjetnika, a Mesić je oscilirao od dobrih odnosa s braniteljima, pa do degutantnih izjava kako zbog štednje ne treba donijeti zastavu i ispaliti počasni plotun na braniteljskim sprovodima. Držim da je Josipović imenujući savjetnika za branitelje razuvjerio nevjerne Tome, a dobro je i osnivanje Savjeta za branitelje, u koji je ušlo osam istaknutih ratnih veterana iz cijele Hrvatske. Budući da predsjednik Josipović želi uspostaviti dobre odnose i s antifašistima, član našeg savjeta je i Živko Juzbašić, koji je pukovnik NOB-a, a kao partizan ratovao je na Neretvi i Sutjesci.

NACIONAL: Zatražili ste objavu registra hrvatskih branitelja, ali ste odbijeni. Zašto?

- Svjestan sam da stvarno postoje neke zakonske prepreke za objavljivanje podataka iz braniteljskog registra, ali ako zakon nije dobar, treba ga promijeniti. Braniteljske udruge su javno protiv objave, ali kada se isključi mikrofoni, svi kažu da podržavaju ovu ideju. Predsjednik Josipović je još u kampanji najavio da će inzistirati na objavi registra, a kada smo nas dvojica razgovarali, suglasio se s mojim prijedlogom da imenom i prezimenom navedemo sve koji će blokirati naše inicijative.

NACIONAL: Tko sada stopira objavu?

- Mislim da svi znamo o kome je riječ. Možda mogu podržati tezu o 500.000 branitelja jer i pekar iz Klare je dao svoj ratni doprinos, i da on nije pekao kruh, vojnici na prvoj crti ne bi imali što jesti. Ključ problema je onih 70.000 ljudi koji koriste materijalne povlastice braniteljskog statusa, iako mnogi od njih na to nemaju pravo. Glavni zahtjev za objavljivanjem stiže od onih pravih branitelja koji u ratu nisu stekli ništa, a sada gledaju beneficije svojih susjeda koji u ratu nisu bili nigdje. Onoga dana kada objavimo braniteljski popis, imat ćemo pravo tražiti popis dezertera, četnika koji nisu procesuirani ili korisnika besplatnog javnog prijevoza. Argument kako u svijetu ne postoji takav popis je laž. Otiđite na internet i za minutu ćete naći popise veterana Amerike, Rusije, Izraela i Australije, a Bosna i Hercegovina je objavila popise ratnih invalida. Braniteljska populacija je specifična po tome što samo dva posto ovih ljudi ima višu i visoku stručnu spremu, 25 posto srednju, a svi ostali nižu, i tim je ljudima teško objasniti zašto je neophodno objaviti braniteljski popis. Naravno da Uskok neće provjeravati sve branitelje, ali treba omogućiti provjeru onih koji su izmislili status ljudi koji su sudjelovali u ratu.

NACIONAL: Koga vi smatrate braniteljem?

- Ono što je sigurno, nije bilo 500.000 branitelja. Još dok sam bio u Ministarstvu branitelja, predlagao sam da se branitelji kategoriziraju u četiri kategorije: A1, A, B i C. A1 bi bili dragovoljci, A oni koji su nosili puške kada smo već bili ustrojena vojska, B kategorija bili bi ratni logističari, a C svi ostali koji su svojim poslovima pomagali nama dok smo ratovali. Među njima su i oni razni Buljubašići koji su za status branitelja HDZ-u dali 100 maraka, i umjesto da im sada oduzimamo status, imali bi četiri puta manja prava od članova skupine A1. Tada se ne bi dešavalo da tajnica ima ista prava kao i dragovoljac iz 1991. godine.
mirovina 20% veća od plaće

NACIONAL: Bili ste savjetnik Jadranki Kosor. Zašto ste podnijeli ostavku?

FRED MATIĆ stoji između načelnika Glavnog stožera
Janka Bobetka i generala Gordana Čačića, 1994.FRED MATIĆ stoji između načelnika Glavnog stožera Janka Bobetka i generala Gordana Čačića, 1994.- U Ministarstvu branitelja su mi zamjerili kada sam kazao kako mi nije bilo napeto dolaziti popiti kavu i telefonirati, a zapravo ništa ne raditi. Uistinu ne robujem autoritetima, niti sam fasciniran položajem i nije mi ništa značilo to što imam vizitku na kojoj piše da sam savjetnik ministrice i potpredsjednice Vlade, premda u stvarnosti nisam ništa mogao učiniti. U ministarstvo sam došao s puno entuzijazma, a napustio sam ga s dosta tuge i gorčine jer nisam mogao provesti neke ideje. Osjetio sam se beskorisnim, a to ne volim. Isto ću napraviti i u Predsjedničkom uredu ako ću za nekoliko mjeseci osjetiti da sam fikus, lijepo ću se zahvaliti i otići.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima bili s Jadrankom Kosor?

- Sjećm se da mi je 2005. Jadranka Kosor rekla kako je njezin sin pročitao moju knjigu i nakon toga kazao kako smo Ante Gotovina i ja njegovi najveći uzori. Ona i ja smo imali maksimalno korektne odnose i znam da me respektirala, što mogu ilustrirati i jednom anegdotom. Ne volim nositi odijela i kravate i, osim u specijalnim prigodama, u ministarstvo sam uvijek dolazio sportski odjeven. A kada je tadašnji pomoćnik ministrice Herman Vukušić jedan jedini put došao u trapericama, Jadranka Kosor ga je žestoko kritizirala kako si dopušta takav dolaziti na posao. Meni nije prigovarala, iako sam na kolegije dolazio u običnim majicama i bez kravate.

NACIONAL: Je li istina da ste nakon umirovljenja tražili da vam smanje mirovinu jer je previsoka?

- Istina jest, ali ne u tom smislu. Radio sam kao glasnogovornik Glavnog stožera, u uredu generala Petra Stipetića. Imao sam plaću 7000 kuna plus dodatak od 500 kuna, a prvo rješenje o mirovini glasilo je na 8500 kuna. Uzeo sam rješenje i tadašnjoj potpredsjednici vlade Antunović požalio se na princip po kojem je mirovina, umjesto da bude manja, dvadeset posto veća od posljednje plaće. Bila je fer i kazala da se ne razumije u tu problematiku, ali kako vjeruje u ministra branitelja Ivicu Pančića, i da je on pošten dečko. Ja sam rekao da i ja znam da je Pančić pošten dečko, ali da nema veze o poslu. I vi i ja smo pošteni dečki, ali to nije preporuka da budemo neurokirurzi.
njavri - svi pošteni, pančiću - lopovi

NACIONAL: Izgleda da nemate jako dobro mišljenje o nekadašnjem SDP-ovu ministru branitelja?

- Pokojnom ministru Jurju Njavri u startu su svi bili pošteni, dok su za Pančića svi branitelji bili lopovi, i tek onda su trebali dokazati da su pošteni. Pretpostavljam da se Pančić, dok je kao prognanik živio u hotelu International, nagledao kako ljudi dobivaju razne novčane zaostatke. Vjerojatno su se u njemu nagomilale frustracije i kao ministar je mislio da će to riješiti u tri dana, ali to je nemoguće.

NACIONAL: Zašto ste otišli u rat?

- Po vokaciji sam nastavnik, ali prije rata sam imao butik i, za razliku od većine ljudi u mojoj generaciji, živio jako dobro. Primjerice, radnici u Borovu primali su plaće od 100 maraka i to u bonovima, dok sam ja mjesečno zarađivao između dvije i tri tisuće maraka, a kako ne pijem, ne pušim i ne kockam, te novce nisam mogao potrošiti. Dosta dugo nisam vjerovao da će doći do rata, i mislio sam kako se samo radi o provokacijama dijela Srba. Da će doći do rata, shvatio sam onoga dana kada su tenkovi JNA, pod izlikom kako žele napraviti tampon-zonu, došli u Borovo Selo i cijevi uperili prema Vukovaru.

NACIONAL: Jeste li u danima bitke za Vukovar shvaćali da je u vašem gradu zaustavljena JNA?

BRANITELJ ZA
PREDSJEDNIKA
Fred Matić podržava Ivu Josipovića za kojega kaže da je tijekom kampanje neke od najnižih
udaraca primio baš od dijela braniteljaBRANITELJ ZA PREDSJEDNIKA Fred Matić podržava Ivu Josipovića za kojega kaže da je tijekom kampanje neke od najnižih udaraca primio baš od dijela branitelja-Bili smo svjesni da četnicima i JNA nanosimo velike gubitke, iako treba iskreno priznati kako je i s naše strane bilo pretjerivanja. Svemu je pridonio Siniša Glavašević koji je hrabrio hrvatsku javnost i malo uveličavao naše ratne rezultate, međutim ja sam bio neugodno iznenađen kada sam shvatio da je i službena hrvatska politika preuzela nekritično priču o obrani Vukovara. Besmisleno je slušati da smo u Vukovaru uništili 600 tenkova i 100 aviona, ubili 18.000, a ranili 36.000 četnika. Zar treba lagati, kao da je malo to što smo uništili gotovo 100 tenkova, pobili mnogo četnika i sa samo 1800 ljudi tako snažnu vojnu silu zadržali skoro tri mjeseca? Znam o čemu pričam jer sam sudjelovao u svim tim borbama o kojima sam poslije čitao bajke. Uništio sam osam tenkova i jedan transporter, a posebno sam ponosan na bitku koja se odigrala 5. studenoga 1991. kada sam uništio pet tenkova i taj transporter. Nakon svega postao sam trn u oku nekih, a sve zato što tvrdim da Vukovar nije pao 18. nego 20. studenoga 1991. Uostalom i ja sam zarobljen 19. studenoga, a navodno je sve okončano dan ranije.
SDP kriv za stvaranje kultova

NACIONAL: Potom ste prošli kroz tri zarobljenička logora u Srbiji?

- Bilo je nekoliko situacija u kojima nismo znali što će biti s nama. Prvog dana dolaska u Sremsku Mitrovicu ubili su jednog prijatelja i možete pretpostaviti kako smo se osjećali. U niškom zatvoru sam znao pričati viceve prije spavanja, kako bih ohrabrio naše dečke, makar i meni samome nije bilo ni do čega. Ali za razliku od nekih koji mjesecima nisu znali što je s njihovima najbližima, ja sam bar znao da su roditelji na sigurnom, a brat mi je bio u susjednoj ćeliji. Bilo mi je žao ljudi koji su imali ženu i djecu ili dok bih pored sebe gledao 18-godišnjeg klinca, a ne zna hoće li živ izići iz zatvora. Ispitivali su nas brutalno, žestoko premlaćivali, tako da sam bio spreman i na samoubojstvo. U zidu sam pronašao čavlić koji sam izvukao i stavio u džep, spreman da si zabijem u sljepoočnicu ako se nastavi mučenje. Znao sam i halucinirati i priviđalo mi se da me stražari dolaze likvidirati, iako bi samo ušli u ćeliju i pozvali nas da se postrojimo.

NACIONAL: Je li po povratku iz zarobljeništva Hrvatska bila onakva kakvu ste očekivali?

- Samo u prvo vrijeme, kada smo doživljavali ogromne počasti. Kada vas nakon devet mjeseci u logorima smjeste u hotele, osjećate se sjajno i bajno. Ali kasnije smo počeli smetati Vukovarcima koji su iz grada izišli prije nego je pao jer su primili sve zasluge za obranu, a nas logoraše su počeli doživljavati kao smetnju. Dotad su mediji njima pripisivali sve zasluge pa čak i ono što nije faktografski točno i imao sam dojam da su neki među njima očekivali da se nećemo vratiti iz srpskih logora.

NACIONAL: Zašto je i 15 godina nakon kraja rata, među braniteljima tako snažan kult Franje Tuđmana i Gojka Šuška?

- Osobno ne volim nikakve kultove lično sti, tako da nisam vezan ni uz Tuđmana ni uz Šuška. Mnogi ljudi ne znaju ili ne žele znati što se dešavalo, a dijelom je odgovoran i SDP kada je 2000. preuzeo vlast. Umjesto da poprave situaciju kako bi se vidjelo da svi branitelji nisu HDZ-ovci, SDP se postavio na pogrešan način, i džonom krenuo na branitelje, i one na koje je trebao i na one koji nisu krivi. Jedna od posljedica je i stvaranje kulta koji ste spomenuli.

NACIONAL: Je li u Vukovaru bilo zločina i nad tamošnjim Srbima?

- Osobno nisam vidio ni jedan takav slučaj, iako se o tome potajno govorilo dok je u gradu bio Tomislav Merčep. Ali nakon što su u kolovozu 1991. započele prave borbe, toga više nije bilo, i to odgovorno tvrdim. Baš suprotno, u Vukovaru je živjelo dvadeset i pet nacionalnih zajednica i svi oni, znači i mnogi Srbi, su branili naš grad, dok su na drugoj strani bili isključivo Srbi i nitko drugi. Bilo je tu pravih holivudskih priča, poput one o braći Predragu i Nenadu Gagiću, sinovima pravoslavnog svećenika iz Pačetina. Jedan je živio u Vukovaru, a drugi u Zagrebu. Došli su ocu i rekli "Tata mi smo se odlučili boriti na hrvatskoj strani", na što im je on odgovorio: "A na koju ste drugu stranu mislili?" Amerikanci bi iz toga snimili deset filmova, dok mi dan-danas ne želimo priznati da je bilo i ovakvih slučajeva. Ili primjer Aleksandra Jeftića, Srbina i našeg školskog prijatelja i susjeda iz Borovog Naselja. Tijekom opsade Vukovara, Jeftić nije sudjelovao u borbama, ali je nakon okupacije s preostalim Vukovarcima završio u logoru, i sudjelovao u onome što smo zvali Kristalna noć. Te noći su nas ubijali i premlaćivali, a igrom slučaja Aleksandar Jeftić je prepoznao oficira vojne policije kod kojeg je deset godina ranije služio JNA. Oficir mu je dao da izdvoji Srbe i prevede ih na drugu stranu štale u kojoj su nas mučili, a Jeftić je počeo pozivati i nas hrvatske branitelje. Tako je spasio Marka Zadru, brata generala Blage Zadre, mene i moga brata i još desetke naših dečki.
poklonjena medalja

NACIONAL: Što vas je motiviralo da medalju za ratne zasluge poklonite obitelji svog ubijenog suborca Tihomira Savanovića?

- Odličje "Nikola Šubić Zrinski" sam i dobio jer sam u jednoj teškoj borbi spasio život ranjenom Savanoviću. Bio je ranjen s tri metka, i dok su oko nas frcali meci kao u nekom ratnom filmu, izvukao sam ga do naših položaja. Na žalost, kasnije je s ostalim ranjenicima ubijen na Ovčari. Godinama sam želio upoznati njegovu obitelj i reći im da je njihov otac bio hrabar čovjek na kojega mogu biti ponosni. To je skromna obitelj koja od oca ima jedino uvećanu njegovu crno-bijelu fotografiju iz legitimacije, na kojoj se lice slabo vidi. Tihomirova sina Nemanju sam odveo do mjesta tatinog ranjavanja i ispričao mu što se dogodilo toga dana. Bio je to jako emotivan susret.

NACIONAL: Dijagnosticiran vam je PTSP. Vjerujete li da toliki broj ljudi pati od posttraumatskog stresa?

- Na pitanja te vrste volim provocirati i kazati kako ne znam tko u ratu može dobiti PTSP. U ratu su stvari vrlo čiste jer znate da ste u najgoroj situaciji u kojoj sudjeluje ljudski rod, i da možete ubiti, biti ubijeni ili ranjeni. Međutim, meni PTSP nije prouzročio nijedan četnik nego sam ga dobio zbog Kutle, Zagorca, hrvatskih tajkuna i takozvane hrvatske političke elite. To su ljudi koji su karijere i bogatstva napravili preko mojih leđa i leđa mojih prijatelja i ostalih suboraca i zbog njih sam dobio PTSP. A što se tiče epidemije ove bolesti, u šali znam kazati kako bi bilo zanimljivo da u "Milijunašu" postave pitanje koja je bolest teža: AIDS ili PTSP? Odgovorio bih da je ovo drugo jer u svijetu ima nekoliko slučajeva izliječenja od AIDS-a, dok se u Hrvatskoj još ni jedan čovjek do sada nije izliječio od PTSP-a.

Vezane vijesti

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Glavna poruka konferencije "Facing Tomorrow 2012" je pogled u budućnost, a sudionicima konferencije koja se pod pokroviteljstvom izraelskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika