SLAVKO LINIĆ kao potpredsjednik Vlade bio je 'mjerodavan za gospodarstvo, jedan od najinventivnijih operativaca i formalno nadređen svim ministrima. Sjećam se da je i tadašnji ministar financija Mato Crkvenac sigurno bio sklon Daimleru', rekao je za Nacional jedan od ministara u tadašnjoj vladiKorupcijska afera u kojoj su čelnici Daimlera, poznate tvrtke iz automobilske industrije, priznali podmićivanje političkih dužnosnika iz hrvatske vlade u razdoblju od 2003. do 2008. izazvala je paniku u vrhu SDP-a, potvrdili su za Nacional izvori bliski samom vrhu te stranke. Do te je panike došlo zato što se vrh SDP-a uplašio kako bi ta afera mogla otvoriti pitanje je li i koliko za nju odgovoran Slavko Linić, istaknuti član SDP-a, za koga se počelo tvrditi da je najzaslužniji zato što je Daimler izravnom pogodbom sklopio unosan posao u Hrvatskoj.

Više istaknutih članova vlade koalicije lijevog centra potvrdilo je Nacionalu da je Slavko Linić po svemu sudeći bio ključni čovjek koji je Daimleru omogućio sklapanje izravne nagodbe u tom poslu u Hrvatskoj. "Tko bi drugi mogao znati sve tajne tog posla ako ne Slavko Linić", izjavio je za Nacional jedan istaknuti član Vlade koalicije lijevog centra, za čijeg se mandata realizirao sporni posao između Daimlera i Vlade.
Tvrtka Daimler je tijekom 2003. s hrvatskom vladom potpisala ugovor o nabavi 210 vatrogasnih kamiona za MUP Hrvatske, pod čijom se ovlasti tada nalazila vatrogasna služba. Ugovor je bio vrijedan 85 milijuna eura. Odluku o sklapanju tog posla Vlada je donijela na jednoj od svojih sjednica u listopadu 2003.

U listopadu 2003. Vlada je održala sedam sjednica, ali na službenoj internetskoj stranici Vlade ne mogu se naći zapisnici sa 68. i 70. sjednice Vlade. U zapisnicima s ostalih sjednica Vlade koje su se održale tog mjeseca ne može se pročitati ništa o donošenju te odluke, pa se može pretpostaviti da je odluka o sklapanju tog posla donesena upravo na jednoj od sjednica o kojima se na službenim stranicama Vlade danas ništa ne može pronaći. Tada je odlučeno da se ugovor sklopi izravnom pogodbom, a tvrdi se da je ponuda Daimlera bila 30 posto, odnosno 182 milijuna kuna skuplja od konkurencije. Posao je formalno dodijeljen konzorciju tvrtki Debis IT (Daimler Financial Service) iz Berlina i IM Metal iz Ozlja. U ugovoru se konzorcij obvezao da će nadogradnju i kompletiranje Mercedesovih vozila kupljenih od Daimlera raditi IM Metal iz Ozlja zajedno s hrvatskim kooperantima. Međutim, taj dio posla nikada se nije realizirao.
Jedan od ministara iz tadašnje vlade potvrdio je za Nacional da se na spornoj sjednici Vlade o toj temi oštro diskutiralo. "Bila je to žestoka rasprava. No unatoč tomu uvjeren sam da se odluka o tom poslu zapravo donijela na sjednici nekog užeg političkog kabineta tadašnje vladajuće koalicije. Raspravljalo se žestoko, strane su bile podijeljene, ali vidjelo se da se radi samo o nastavku puno žešće polemike koja se o tom pitanju već ranije vodila. Koliko me sjećanje služi, oko toga pitanja na sjednici Vlade stvorile su se dvije struje koje su zastupale različita stajališta. Zbog proteka vremena ne mogu sa sigurnošću tvrditi tko je što zastupao, ali sjećam se da je tadašnji ministar financija Mato Crkvenac sigurno bio sklon Daimleru. Osim toga, nema nikakvog spora da je Slavko Linić bio ključna figura u toj transakciji. On je po funkciji bio potpredsjednik Vlade mjerodavan za gospodarstvo, jedan od najinventivnijih operativaca i formalno nadređen svim ministrima", izjavio je za Nacional jedan od ministara u tadašnjoj vladi.
LJUBO JURČIĆ bio je ministar gospodarstva 2003., ali tvrdi da je radio neke druge poslove i ne sjeća se detalja posla s DaimleromLjubo Jurčić, tadašnji ministar gospodarstva, izjavio je za Nacional da je u vrijeme donošenja te odluke bio koncentriran na neke sasvim druge teme, koje su tada bile prioritet. Ne sjeća se detalja tog posla, ali zna da je formalno samo tražio da se ispoštuje da jedan dio proizvodnje vezan uz taj posao bude odrađen u Hrvatskoj. Slično je za Nacional izjavio i Šime Lučin, koji se također ne sjeća detalja tog posla. On tvrdi da ga u to vrijeme taj posao nije zanimao, jer se već tada radilo na tome da se vatrogasna služba izdvoji iz ovlasti MUP-a. Takve tvrdnje dvojice ministara koji su bili izravno povezani s tim poslom također u središte zbivanja oko Daimlera neizravno guraju Slavka Linića.
Afera se u tom slučaju otvorila zato što je Daimler prije nekoliko dana na temelju sporazuma o priznanju krivnje s tužiteljstvom pred distriktnim sudom u Washingtonu kažnjen na isplatu 185 milijuna dolara zbog podmićivanja vladinih dužnosnika kod dobivanja poslova u 22 zemlje, uključujući i Hrvatsku. Daimler je još od 2004. bio pod kaznenom i civilnom istragom američkih vlasti zbog sumnje da je tvrtka kršila američki Zakon o inozemnoj korupcijskoj praksi. Daimler je pred sudom zastupao Gero Hermann. On je u okviru postignute nagodbe uz odobrenje uprave Daimlera priznao krivnju u ime dviju podružnica Daimlera koje su priznale podmićivanje u Rusiji i Hrvatskoj. Hermann je priznao da je Daimler u Hrvatskoj za podmićivanje potrošio ukupno oko 4,7 milijuna eura. Sudac Richard Leon kaznio je zbog podmićivanja u Hrvatskoj Daimlerovu podružnicu iz Berlina s 29.120.000 dolara, koji trebaju biti plaćeni u roku od 10 dana nakon izricanja presude. Han Tjan, glasnogovornik Daimlera za Sjevernu Ameriku, izjavio je nedavno da je Daimler jako zadovoljan nagodbom koju je postigao s američkim vlastima.
Upućeni pravosudni izvori potvrdili su Nacionalu da se u dokumentima suda navodi da su isplate za hrvatske Vladine dužnosnike zapravo išle preko tvrtke IM Metal iz Ozlja i preko američkih tvrtki Biotop i MRC iz Delawarea i Wyominga. Preko IM Metala iz Ozlja navodno je plaćeno 3,02 milijuna eura, dok je preko američkih tvrtki navodno plaćeno 1.673.349 eura. Uplate Daimlera na račun spomenutih američkih tvrtki počele su netom nakon potpisivanja izravne nagodbe o dostavljanju vatrogasnih vozila u Hrvatsku. Obje navedene američke tvrtke osnovane su netom prije toga. Primjerice, tvrtka MRC osnovana je 4. ožujka 2004., a prvi posao bio joj je upravo posao s konzorcijem koji je u Hrvatsku dobavljao sporna vatrogasna vozila. Američki izvori tvrde da nije bilo nikakvog razloga da Daimler uplati tim tvrtkama toliki novac, te da se radilo o novcu za potrebe korumpiranja u Hrvatskoj.
ČLANOVI VLADE koalicije lijevog centra s premijerom Ivicom Račanom fotografirani nakon 100 dana vlastiZbog svega Uskok je putem međunarodne pravne pomoći zatražio od SAD-a dokumentaciju koja se tiče Daimlerovih poslova u Hrvatskoj. Nedugo nakon otkrivanja te afere doznalo se da je zbog poništenja prvotnog natječaja za nabavu vatrogasnih kamiona de facto propala tvrtka Tehnomehanika, koju je 2002. u stečaju kupio Marijan Božić. Tvrtka se bavila proizvodnjom vatrogasnih kamiona, čije je proizvode tadašnja koalicijska vlada čak i nudila na inozemnim tržištima. Tehnomehanika je 2002. dala 150 milijuna kuna jeftiniju ponudu i dobila posao, ali je natječaj poništen, pa se naknadno krenulo u izravnu nagodbu.
Nakon što su čelnici Daimlera priznali podmićivanje u Hrvatskoj, afera je nedavno dospjela u središte zanimanja javnosti. Osobe koje su mediji počeli dovoditi u vezu s tom aferom odreda su demantirale da su primale mito. Istragu tog slučaja zatražio je i predsjednik SDP-a Zoran Milanović. Međutim, neformalno se u SDP-u sada počela širiti panika jer afera eskalira, a s njom se počeo dovoditi u vezu i Slavko Linić.
Slavko Linić znao se u vrijeme dok je bio potpredsjednik Vlade zbog svog načina rada naći na meti kritika. Liniću se pripisivala odgovornost za neke navodno sumnjive poslovne odluke, a zbog njegove samovolje u odlučivanju često su ga kritizirali članovi HSS-a, tadašnjeg koalicijskog partnera SDP-a. Zamjerali su mu naglu narav i zapošljavanje brojnih lokalnih suradnika i prijatelja iz Rijeke. Linić se i nedavno našao u središtu pozornosti zbog afere koja se otvorila zbog sumnjivih poslovnih aranžmana između riječkih gradskih vlasti i privatne tvrtke kojoj je na upravljanje dodijeljen jedan dio riječkih tržnica. Na udaru policije i Državnog odvjetništva našli su se Linićevi stranački kolege, a izričito se navelo kako bi i Linić dospio na sud da njegove sumnjive aktivnosti u kontekstu te afere nisu otišle u zastaru. Linić je na te optužbe reagirao vrlo nervozno i neprimjerenim rječnikom kritizirao rad policije.
Osobe bliske Liniću tvrde da je on uvjeren da mu sve smješta glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, u dogovoru s Rankom Ostojićem i ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom. Tvrdi se da Linić i Ostojić nisu u dobrim odnosima, te da se bore za utjecaj unutar SDP-a. Linić navodno unutar SDP-a neformalno ističe da Ostojić ne bi bio dobar kandidat za novog ministra unutarnjih poslova, ako SDP preuzme vlast. Zato je Linić uvjeren da se Ostojić odnedavna počeo zbližavati s Karamarkom i Bajićem, te da ih podupire u nastojanjima da se Linića oslabi. Zauzvrat bi im Ostojić zajamčio ostanak na istaknutim funkcijama i nakon što bi SDP preuzeo vlast, tvrde osobe bliske Liniću. Linić je uvjeren da su ga zato Bajić i Karamarko bez razloga počeli povezivati s raznim aferama. Zato je Linić i tvrdio da mu se u aferi oko riječkih tržnica smješta iz političkih razloga, a Karamarka nazivao običnom špijunčinom. Takvim će se tezama ipak teže moći braniti ako ga se bude počelo ozbiljno sumnjičiti za korupciju u ovom slučaju. Možda je i to razlog uznemirenosti koju je Daimlerova nagodba pred američkim sudom u Washingtonu prouzročila u SDP-u.