10.04.2010. / 09:15

Autor: Hrvoje Šimičević

Jad u Mađarskoj: Kada siromaštvo metastazira u epidemiju desnila

Kako će se sve to skupa odraziti na Bruxelles, koji se već godinama neuspješno i u granici svojih nadležnosti bakće sa eurofobijom, kriminalom i nemirima u pojedinim državama članicama? Može li Unija, ta omražena međunacionalna tvorevina, kako ju vjerojatno vole opisati pojedini budući mađarski (ali i drugi) političari na vlasti, utjecati na otupljivanje ove pandemije i da li 'ona' to uopće želi?

Kako to izgleda kad nekoć najperspektivnija mlada članica Europske unije padne u gospodarski ponor i kada višegodišnje frustracije zbog posrnulog standarda i rastućeg siromaštva metastaziraju u revolt građana?

Što se dogodi kada se višegodišnja mantrična obećanja i alibiji neodgovornih domaćih političara o gospodarskom prosperitetu - obećanja koja su se po njihovoj verziji ekspresno imala ispuniti ulaskom u Uniju - pokažu kao potpuna suprotnost od onoga što se na kraju doista desi?

Rezultat je epidemija desnila, a simptomi te zloćudne bolesti ovih dana nesmiljeno tamane društveno tkivo u državi koja se zove Mađarska. Tamošnji građani ove nedjelje izlaze na parlamentarne izbore, a ono što se može vidjeti na ulicama najvećih mađarskih gradova ponajviše sliči na plemenske rituale koje smo u znatno brutalnijoj verziji posljednjih 20 godina eksplicitno gledali na brdovitom Balkanu: rigidna desnica, koja je dosada strpljivo tavorila u sjeni, izašla je na dnevno svjetlo u svom najmračnijem obliku, donoseći sa sobom, kako to uobičajeno biva, i ubojite popratne efekte: masovnu histeriju, ksenofobiju, rasizam, lociranje omraženog Drugog i sve to ideološki umotano u zgodne parole, koje sa predizbornih pozornica odašilju zapjenjeni čelnici do jučer marginalnih neonacističkih pokreta, a danas utjecajnih stranaka.

Potonji dio zadnje rečenice vjerojatno je među ključnima u cjelokupnom 'narodnom događanju' u Mađarskoj. Naime, premda ta zemlja baštini podužu 'tradiciju' njegovanja krajnje desnih ideja što se tiče nekih nacionalnih 'fenomena', najnovijim izbornim raspletom moglo bi doći do toga da radikalne političke opcije nakon dosta vremena dobiju i političku moć, odnosno veliki utjecaj na smjer u kojem je Mađarska naumila ići.

Na meti desnice Židovi i Romi

Kako nas informira budipeštanski dopisnik Deutche Wellea, lista neprijatelja u Mađarskoj je nešto duža negoli u našim prilikama, pa je valjda i izbor 'oružja' sukladno paleti neželjenih dvonožaca poprilično raznolik i kreativan. U najkraćem, kurentne mete za odstrijel ovih su dana Romi, 10-postotno stanovništvo Mađarske, čije se 'građanske jednakosti' kod dijela neromskog 'građanstva' već duže vrijeme tamo dovode u pitanje, a i 'židovi bankari' ne stoje puno bolje. 'Stranci općenito'!, dodala bi vjerojatno na ovu konstataciju većina od onih 50 hiljada građana, koji su se prošlog tjedna u centru Budimpešte okupili na predizbornom skupu radikalne nacionalističke stranke Jobbik, koja bi za tjedan dana po mišljenju analitičara trebala postati druga politička sila u Mađarskoj. 'Mađarski šešeljevci' - jer obzirom na ideološki profil oni zaista na srbijanske radikale sliče - predvodnici su šovenskog političkog marša, a svoju nemjerljivu ljubav prema domovini već su neosporno potvrdili: Prošle godine Mađarsku je proporcionalno pogoršanju ekonomske situacije pogodila i serija ubojstava Roma zbog njihovog podrijetla; psihološki profili autora tih zvjerstava sada su integralni i neizbježni dio skupova ovakve i sličnih partija, pa smo svjedoci rijetko viđene inverzije, u kojoj se umjesto sa 'riječi na djela', prelazak odvija u obrnutom smjeru.

Ako ništa, a onda svakako interesantan intermezzo za preuzimanje vlasti u državi koja se od 2004. godine nalazi u Europskoj uniji. U međuvremenu, i neki 'normalniji' demokršćanski centristi (Savez mladih demokrata, izvjesna buduća većina u parlamentu) su prihvatili dio retorike poludjele desne braće (antagonizam prema 'stranim vlasnicima') pa bi se njihov sadržajni zaokret - opet u obrnutom smjeru - mogao najbliže opisati anegdotom o proklamiranom 'eurofilu' Ivi Sanaderu koji je 2001. godine na splitskoj Rivi sa stisnutom pesnicom prokazivao neprijatelje nacije (Haag, odnosno EU). Konceptualni politički incident u srcu Europe se vjerojatno zakotrljao, a o posljedicama je tek prerano govoriti. Mada, ako je vjerovati repetativnim povijesnim epizodama sličnog zapleta, 'tolerancija' prema 'drugom' i 'drugačijem' neće biti dominantne fraze u riječniku ovećeg dijela tamošnjega parlamenta, ukoliko se predizborne prognoze ostvare.

Naime, 'drugi' i 'drugačiji' nerijetko su u suštoj koliziji sa ideologijom nacionalizma, a kada se zadaća vraćanja neke države na pozitivni ekonomski kurs voljom građana povjeri 'čvrstoj ruci' ovakvog političkog kolektiviteta, u tom trenutku ljudska prava, dostojanstvo, pluralizam i slične fraze iz humanističke domene postaju posebno opasne zapadne izmišljotine, koje je u ime nacije svim raspoloživim sredstvima potrebno 'dovesti u pitanje', kao i smisao postojanja onih na koje se te fraze tobože odnose.

Bruxelles' tapka u mraku'

Kako će se sve to skupa odraziti na Bruxelles, koji se već godinama neuspješno i u granici svojih nadležnosti bakće sa eurofobijom, kriminalom i nemirima u pojedinim državama članicama? Može li Unija, ta omražena međunacionalna tvorevina, kako ju vjerojatno vole opisati pojedini budući mađarski (ali i drugi) političari na vlasti, utjecati na otupljivanje ove pandemije i da li 'ona' to uopće želi? Hoće li rulja danas-sutra, kada Romi prestanu biti omiljena meta za bljuvanje mržnje zbog sumorne ekonomske svakodnevice - uz potporu političke elite - krenuti paliti plave zastave sa žutim zvjezdicama po mađarskim gradskim trgovima? Još bitnije: što čovjek uopće može očekivati od hrvatskih ili srpskih političkih prilika, ukoliko one jednog dana, 5 ili 10 godina nakon pristupanja Uniji, budu suočene s onim što se danas događa u jednog Grčkoj, Bugarskoj i ponajprije Mađarskoj?

Doista, kako članice Europske unije gledaju na ovaj najsvježiji stampedo opasnog populizma?

Obzirom da je poznato kako u Italiji izvršnu vlast drži pojedinac koji Sjever te države nadzire zahvaljujući šurovanju s (neo) fašistima što su trijumfirali na lokalnim izborima, da u Njemačkoj sve više tinejdžera pristupa neonacističkim grupacijama, a radikalna desnica dobiva sve više simpatija i glasova građana, da je u Švicarskoj medijska tema godine poziv na zabranu minareta, a da je prošli mjesec na nizozemskim lokalnim izborima u Almereu pobijedila stranka koja Kuran uspoređuje s 'Mein Kampfom', čiji predsjednik zbog govora mržnje ne smije u Veliku Britaniju a u Nizozemskoj (!) mu prijeti zatvor zbog diskriminacije - odgovor je valjda jasan. Eto kako.

Vezane vijesti

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Prvi potpredsjednik Radimir Čačić osuđen je na godinu i deset mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog prometne nesreće koju je skrivio u… Više

Komentari

registracija
23/8/09

xaron, 10.04.10. 20:48

Ovo je amaterski komentar dostojan skolskog lista
a ne lista koji se dobro placa.
Ova poplava desnog anti EU raspolozenja u Madjarskoj je LOGICNA posljedica politike koju je
plasirala Madjarska vlada PRIJE ulaska u EU.
Obecavala je sve i sva samu da udje unutra ( isto
radi i ova nasa vlada ). Kada su se ocekivanja izjalovila , stanovnistvo je ogorceno te kaznjava i
vladu i EU, sto je LOGICAN slijed dogadjaja. To
Madjarsko iskustvo je izuzetno vazno i za nas jer
i nasa vlada radi (pogresno) isto. Nasa vlada
gura tu EU agendu bez upozorenja da sve to nece
ici bas lako te da se treba pripremiti i za gorke
zalogaje, od kojih je najveci vjerojatne PROPAST
nase zemljoradnje. Veliki broj seljake ce ostati bez izvora prihoda za zivot te je logicno da izadju na
ulice i izraze extremna gledista u pogledu svega
sto se postuje u EU.


registracija
23/1/07

boltek, 11.04.10. 07:20

Ovaj mladi novinarček uopće ne poznaje materiju o kojoj piše. Slobodan sam da mu pojasnim.Još dok je Mađarska bila "pod Rusima" znači za socijalizma, jedan dio mađara uvijek je njegovao "tradicionalne" Ugarske pretenzije prema Hrvatskoj. Za vrijeme Hortija na red su došli Židovi i Cigani. Taj trend se nastavlja i danas.
Stoga nije nikakovo čudo da se ultra desničari žele nametnuti u vrijeme krize, obećavajući čak i Fiumu (Rijeku) kao njihovu glavnu luku.
Desničari rade iste stvari u Njemačkoj, Francuskoj, Srbiji, pa i u Hrvatskoj.Nezadovoljstvo naroda gospodarskim stanjem u svakoj državi daje priliku krajnjim desničarima, Ljevičarima a i onim drugima koji nisu na vlasti, da poćnu larmati nudeći "bolja" rješenja.
Njihova rješenja su ista poput uškopljenika zaduženog za reprodukciju.


registracija
12/4/10

gollum69, 12.04.10. 11:11

... niti gramatiku ne zna...


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika