AMERIČKA AVANTURA Mezzosopranistica Renata Pokupić nastupala je u najvećim dvoranama svijeta, a uskoro je očekuje nastup u washingtonskoj Nacionalnoj operi, gdje će nastupiti u Mozartovu 'Figarovu piru'Nakon uspješne serije nastupa u ožujku u Kraljevskoj operi u Londonu, mlada hrvatska mezzosopranistica Renata Pokupić, jedna od trenutačno najtraženijih u svijetu, otputovala je u Washington gdje će u tamošnjoj Nacionalnoj operi potkraj travnja pjevati ulogu Cherubina u Mozartovu "Figarovu piru". U Washington ju je pozvao Plácido Domingo, ravnatelj washingtonske Opere, koji joj je prije nekoliko godina bio partner u Händelovoj operi "Tamerlano" u Teatru Real u Madridu. Pjevajući u operi "Tamerlano" zahtjevnu ulogu Irene, zavodljive princeze koja se našla u ljubavnom trokutu, zadivila je ne samo velikog Dominga nego i dirigenta Paula McCreesha te menadžere londonske Kraljevske opere i tako se našla prvi put na sceni Covent Gardena. Ulogu Irene pjevala je u Londonu dva tjedna, a njezin su nastup engleski kritičari ocijenili vrlo pozitivno. Tako je kritičar Telegrapha njezin nastup ocijenio čudesnim, a kritičar The Independenta zapisao je da je Renata Pokupić "svojim čistim i zavodljivim glasom ostavila velik dojam, dok su stručne revije bile složne u ocjeni da je ostvarila "energičan i srčan debi" u Covent Gardenu.

Renata Pokupić je odrasla u Lozanu, malom podravskom mjestu, u obitelji poljoprivrednika i u zadnjih sedam godina ostvarila je blistavu međunarodnu karijeru. Nakon što je završila solo pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji debi je imala u Parizu u Théâtre du Châtelet pjevajući u Berliozovim "Trojankama". Nakon toga je njezin uspon bio meteorski: uslijedio je debi u londonskom Royal Albert Hallu i suradnja s dirigentom sir Johnom Eliotom Gardinerom, specijaliziranim za barok, koji je najviše utjecao na njezinu karijeru.
poziv iz londona

NACIONAL: Kako je došlo do nastupa u čuvenoj Royal Operi u Londonu u Händelovoj operi "Tamerlano" i kako ste se osjećali dok ste pjevali u Covent Gardenu na ogromnom slonu pred više od dvije tisuće gledatelja?

- Nakon nastupa u operi "Tamerlano" s Plácidom Domingom u Kraljevskoj operi u Madridu pozvali su me iz Kraljevske opere u Londonu da nastupim u istoj produkciji. Moj ulaz na scenu u toj operi jedan je od najimpresivnijih uopće, jer se pojavljujem u velovima žarkih boja na trometarskom drvenom slonu plave boje, koji se kreće na kotačićima. Iza scene popnem se polako na slona, sjednem dostojanstveno jer glumim princezu i zaželim u sebi da se beštija ne trese i ne cuka previše jer mi može smetati koloraturama. Nisam stigla biti nervozna niti se uplašiti jer sam morala paziti kako ću održavati ravnotežu. Na svu sreću, slon i ja već smo se upoznali u Madridu, bio je dobro dresiran i slagali smo se. Bilo je divno izlaziti pred tako ogromno gledalište iz večeri u večer, publika bi prvo zapljeskala slonu još prije nego bih počela pjevati, tako da bi stvorili odličnu atmosferu i pripremili me za ariju. Jako sam uživala, ali moram priznati da nisam očekivala tolike pohvale od strogih britanskih kritičara.

NACIONAL: Na pozornici Covent Gardena u Londonu nekad su nastupale naše proslavljene primadone Milka Trnina i Zinka Kunc, a kasnije i Ruža Pospiš Baldani, ali već godinama nitko iz Hrvatske nije na njoj pjevao. Je li nastup na toj pozornici kruna vaše karijere?

MEZZOSOPRANISTICA RENATA POKUPIĆ nastupila je u Händelovoj operi 'Tamerlano' u ulozi princeze Irene prvo u Madridu u Teatru Real, a zatim u istoj ulozi u Kraljevskoj operi u Covent Gardenu u Londonu- Uz Metropolitan i La Scalu to je najpoznatija operna kuća na svijetu. Nastupiti u njoj znači biti na istoj pozornici na kojoj su velike uloge ostvarili Milka Trnina, Maria Callas, Kiri Te Kanawa, Plácido Domingo, na kojoj je plesao Nurejev, gdje su redovito dirigirali Solti, Barbirolli. Kad sam čitala e-mail u kojem su me pozivali u tu produkciju, te kad sam se nakon nekoliko mjeseci našla pred ulazom za umjetnike Kraljevske opere, sve mi je izgledalo kao san. Na probama sam bila potpuno usredotočena na pjevanje tako da mi je tek nekoliko dana nakon premijere došlo do svijesti gdje sam nastupila i koliki sam profesionalni put prevalila. Osjetila sam trnce i kroz glavu mi je prošlo: "Renata, pa to si zbilja ti na ovoj pozornici!" To je svakako jedan od vrhunaca moje karijere, ali bit će ih još. Recimo da sam na jednom od vrhova planinskog lanca koji se zove karijera.

NACIONAL: Uloga Irene je vrlo zahtjevna. Jeste li se posebno pripremali za nastup u Royal Operi? Poznati ste kao pjevačica koja studiozno pristupa ulogama.

- Takav je posao glazbenika, barem onih s kojima većinom radim. Tek kada imate sve u malome prstu, možete se igrati glasom i lakše se izraziti, pa vam to donosi veće zadovoljstvo. Jako je zanimljivo isprobavati detalje, stalno pomicati svoje granice, učiti nešto novo. Primjerice, uživala sam čitati povijest i istraživati gdje je bilo kraljevstvo Trapezunt odakle dolazi lik Irene. Za svaki nastup pripremam se jednako temeljito tako da nisam činila ništa posebno za London.
karizma plÁcida dominga

NACIONAL: Spomenuli ste suradnju s Plácidom Domingom u operi "Tamerlano" u Teatro Real u Madridu, a sada ponovo surađujete u Operi u Washingtonu gdje pripremate ulogu Cherubina u Mozartovu "Figarovu piru". Kako pamtite vaš prvi susret i kakvu je ulogu odigrao u vašem životu?

- Plácido Domingo je ravnatelj Opere u Washingtonu i Opere u Los Angelesu i nakon što me čuo u Madridu, pozvao me da nastupim u obje kuće. Veliki je umjetnik i divna osoba. S poštovanjem se odnosi prema svima, kako prema dirigentu tako i prema svim zaposlenicima kazališta. Iskreno je zainteresiran za ljude. Kada se pojavio na pokusu, svi smo osjetili "ono nešto", ogromnu pozitivnu energiju i karizmu koje stvori samo pojavom. Oko njega zrak treperi.

NACIONAL: Kada ste otkrili da imate muzički talent i što je bilo presudno da se počnete baviti operom?

- Još kao mala djevojčica voljela sam pjevati i glumiti. Moja učiteljica glazbenog u osnovnoj školi savjetovala je roditeljima da me upišu u glazbenu školu. Kako sam voljela i crtati, tata mi je nabavio i štafelaj kada sam bila djevojčica, tako da sam kasnije završila Školu primijenjene umjetnosti, smjer kiparstvo, te muzičku školu u Zagrebu. Naime, budući da u mom mjestu Lozanu nije bilo muzičke škole, rano su me poslali u Zagreb k starijoj sestri, koja je tu već studirala. A zatim sam upisala Muzičku akademiju u klasi profesorice Zdenke Zabčić-Hesky. Iako imam nešto smisla i puno ljubavi i za likovnu umjetnost, pozornica je opasna - jednom kada je osjetite, vuče vas natrag. Tako je pjevanje postalo moj život.

NACIONAL: Je li se itko u vašoj obitelji amaterski bavio muzikom ili nekom drugom umjetnošću? I kako su vaši roditelji gledali na vašu odluku da postanete operna pjevačica?

- Moj otac svira brač, instrument u tamburaškom orkestru. Brač je nešto kao alt, ima istu ulogu kao viola u orkestru, koja se na njemačkom i kaže der bratsch. Valjda je podravski zrak poseban jer otud dolaze slikari, glumci, pjevači, redatelji. Roditelji su me uvijek podržavali i radovali se sa mnom, iako im je teško kada me ne vide nekoliko mjeseci. Nikada me nisu sputavali u odlukama niti su imali prevelika očekivanja. Jednostavno su mi stvorili uvjete da radim ono što me veseli i u čemu sam dobra, ako ide ide, a ako ne, nije tragedija, a eto išlo je. Nakon roditelja, važnu ulogu ima škola. Imala sam sreću što sam radila s odličnim pedagozima.

NACIONAL: Debitirali ste u Théâtre du Châtelet 2003. u Parizu u Berliozovoj operi "Trojanci" pod ravnanjem slavnog sir Johna Eliota Gardinera. Jeste li imali tremu uoči tog nastupa i što je debi u toj operi značio za vas?

S TENOROM Plácidom Domingom, s kojim je pjevala u Teatru Real u Madridu- Taj je nastup bio prekretnica jer su me čuli mnogi dirigenti, na primjer Emmanuelle Haïm, Paul McCreesh i drugi koji su me potom pozivali na audicije. Uslijedili su novi nastupi, pa me čulo još više ljudi, a zatim su slijedili novi pozivi na audicije i novi nastupi. U Châteletu nisam imala lošu nego onu pozitivnu tremu, dovoljnu da me potakne i usredotoči. Predstavu je vidjelo nekoliko tisuća ljudi u Parizu, a zahvaljujući direktnom televizijskom prijenosu još tisuće u Francuskoj. Preko satelitskog prijenosa predstavu su pratili i gledatelji u Japanu. Snimljen je i DVD.
barokna glazba

NACIONAL: Koliko je dirigent John Eliot Gardiner utjecao na vaš put i razvoj?

- On je jedan od najvećih dirigenata današnjice i raditi s njim uvijek je uzbudljivo i dragocjeno iskustvo. Uz takve dirigente osjećate se kao dio nečeg posebnog, izvan stvarnosti, kao da glazba koju izvodite upravo nastaje, kao da je skladatelj ušao u njih a zatim i sve izvođače. Veliki dirigenti čine da postanete jedno s glazbom, da se izgubite u ljepoti. Nastup s njim dao mi je poticaj za još većim radom na sebi.

NACIONAL: Opredijelili ste se za baroknu glazbu, koja zapravo u Hrvatskoj nije toliko popularna. Tko vas je usmjerio u tom pravcu? Jeste li zadovoljni tom specijalizacijom?

- Izvodim najčešće baroknu glazbu, ali često i Mozarta, Rossinija, Mendelssohna, Dvoraka, uskoro me očekuju Stravinski i Massenet, tako da je moj repertoar jako širok. Osim toga, unutar samog baroka postoje tisuće djela i brojni stilovi: rani barok drukčiji je od kasnog, francuski barok zahtijeva drukčiju interpretaciju nego njemački ili talijanski, Bach i Händel pisali su drukčijim stilom i tako dalje. Ne znam što znači "uska specijalizacija" jer je svako područje ogromno i raznoliko, a svako upoznavanje otvara nešto novo što treba istražiti. Ovisi i gdje nastupate i koliko ste traženi. Svake godine moram naučiti nekoliko novih djela koncertne i operne literature, a solo pjesama ima na stotine pa ih uopće i ne brojim. Baroknu glazbu obožavam jer mi se sviđa njena energija kao i jako tijesna veza između riječi i glazbe. Moja kolegica i prva agentica Maja Žarković, sadašnja ravnateljica Opere u Splitu, jako je pridonijela mojoj karijeri. Mislim da malo tko tako dobro poznaje međunarodnu kulturnu pozornicu kao ona, izvrsna je u stvaranju i održavanju kontakata sa svijetom i uspješna u realizaciji zamisli. Ona je jako dobro vodila moju karijeru nekoliko godina a zatim me "pustila" u svijet. Uz nju sam naučila što znači vrhunska profesionalnost i još uvijek je pitam za savjet kod važnih odluka. Moram spomenuti podršku koju su mi dali Ministarstvo kulture i ured za međunarodne odnose grada Zagreba. Zahvalna sam na njihovoj pomoći jer umjetniku je važno znati da ga sredina iz koje potječe poštuje, tako sve što radi ima više smisla. Zadovoljna sam, ovakav način života stalno mi otvara nove vidike o svijetu i samoj sebi, a baveći se glazbom imam duboki osjećaj kako pridonosim pozitivnim silnicama u svijetu.

NACIONAL: Možete li istaknuti nekoliko vama posebno dragih uloga, koje su vam omogućile da iskažete svoj pjevački i glumački talent? Je li to Irene, Sesto, Eliogabalo?

- Svaka uloga donosi nešto novo i glazbeno je ocrtana na poseban način. Teško mi je odlučiti se za najdražu.
odlična pripremljenost

NACIONAL: Kako ste doživjeli nastup u Royal Albert Hallu u Londonu, jednoj od najznačajnijih dvorana svijeta, gdje ste nastupili u sklopu popularnog festivala klasične glazbe BBC Proms i kako je on odredio vašu karijeru?

- BBC Proms je planetarno poznati festival klasične glazbe na kojem sam imala priliku nastupiti dva puta do sada, a većina koncerata s orkestrima izvodi se u Royal Albert Hallu. Tu dvoranu je 1871. dala sagraditi kraljica Viktorija, a zamišljena je kao centar znanosti i umjetnosti. Nalazi se uz Hyde Park, blizu nekoliko ogromnih muzeja koji su ostavština princa Alberta, primjerice, Muzej Victoria i Albert, Prirodoslovni muzej, Muzej znanosti, te dva velika fakulteta, jedan umjetnički - Royal College of Music, koji je osnovao rođeni Splićanin Alberto Visetti, i jedan znanstveni - Imperial College. Ne volim prevelike dvorane jer volim ostvariti kontakt s publikom, ali osjećaj izlaska pred 5000 ljudi je fantastičan, a kada počnu pljeskati, zvuči kao da pada kiša, uopće ne zvuči kao aplauz. Kad sam prvi put nastupila u toj dvorani, to je bio moj drugi projekt s Gardinerom, a radilo se o Bachovoj Misi u h-molu. Ne mogu ni opisati kakav je osjećaj izići na scenu s koje vidite more ljudi dokle vam god pogled seže. Bila sam sretna kao malo dijete. Većinu koncerata Promsa prenosi BBC radio i televizija, tako da vas uz prisutne sluša i gleda još nekoliko desetaka tisuća ljudi. To je odgovor na pitanje kako klasična glazba i glazbenici mogu promovirati Hrvatsku u inozemstvu i zašto treba ulagati u kulturu.

NACIONAL: Nastupate širom svijeta, a najmanje u Hrvatskoj. Što je tome razlog? Kada ste zapravo zadnji put nastupili u Hrvatskoj?

RENATA POKUPIĆ kao Eliogabalo u operi 'Eliogabalo' (druga slijeva) u Grange Park Operi- Najveći razlog je taj što se moji termini u inozemstvu popunjavaju dosta unaprijed tako da mi pozivi iz Hrvatske stižu kada više nemam slobodnih termina. Također, navikla sam na to kako se vani radi, na organiziranost, brzinu, odličnu pripremljenost već na prvoj probi i usredotočenost na glazbu, što koncerte i opere čini izvrsnima, a mene kao umjetnicu visokih kriterija svaka vrhunska izvedba ispunjava. Posljednji put sam nastupila u ožujku 2009. u Splitu na koncertu uz orkestar Opere HNK Split. Voljela bih više nastupati u Hrvatskoj.

NACIONAL: Gdje zapravo živite, koliko vremena provodite na putovanjima, kako izgleda vaš dan?

- Moj dom je u Hrvatskoj, no veliki dio vremena provodim u inozemstvu. Često nastupam u Velikoj Britaniji, s Londonskom filharmonijom i Kurtom Masurom, Gabrieli Consortom i Paulom McCreeshem, Academy of St Martin in the Fields, English Baroque Soloists i sir Johnom Eliotom Gardinerom, na London Handel Festivalu, u Barbicanu, Royal Albert Hallu, u Grange Park Operi, zatim u Manchesteru, Leedsu i Oxfordu, a očekuje me Wigmore Hall, Edinburgh, povratak u Royal Opera House, debi u English National Operi i još mnogo toga. Tijekom dana vježbam ili idem na pokuse, čitam, kuham, družim se. Što je bliži koncert, više se usredotočujem na nastup, a sve ostalo mi postaje manje važno. Imam rutinu u vježbanju koju ne preskačem, uvijek se dobro upjevam i svakodnevno radim na tehnici, učim tekstove i proučavam literaturu vezanu uz radnju opere i životopis skladatelja. Ako nemam nastupe navečer, volim ostati kod kuće i čitati knjigu ili gledati dobar film. Volim slušati jazz.
tajni recept za glas

NACIONAL: Kako takav stil života utječe na vas?

- Ovakav život čini da se osjećam doista dijelom svijeta, da uočavam sve više sličnosti, a sve manje razlika među ljudima u različitim zemljama, bez obzira na to kojim jezikom govore i koje su boje kože. Zanimljivo je upoznavati i različitosti, običaje, načine života, gradove i zemlje. Glazba doista zbližava ljude. Iako se sve više svagdje osjećam kao kod kuće, u Hrvatskoj je moj dom, pa tražim da u mom životopisu, ma gdje bila, uvijek stoji da sam iz Hrvatske. Nastojim u programe koncerata uvrstiti i domaće skladatelje kad god se ukaže prilika.

NACIONAL: Imate li neki tajni recept za održavanje glasa?

- Nisam opsjednuta, no svakako ga pazim. Ne volim zadimljene prostore, dosta se odmaram, vježbam jogu, živim zdravo i umjereno. Volim se smijati, to je dobro za kolorature.

NACIONAL: Koliko vam nedostaje Zagreb, Hrvatska, Podravina?

- Nakon dva, tri mjeseca u inozemstvu poželim doći kući. Putovanja su mi normalna stvar, iako ponekad dosade. Sreća je da volim putovati, ali divno je sletjeti na zagrebački aerodrom, naći se s prijateljima, otići mami i tati u Podravinu, odmoriti se u Splitu ili Dubrovniku. Svijet mi se iz godine u godinu čini sve manji, a internet je nama skitnicama spas.

NACIONAL: Imate li vremena za privatni život?

- Obavezno. Nije lako uskladiti vremenske zone, ali uspije se.

NACIONAL: Trenutačno ste jedna od najtraženijih mezzosopranistica u svijetu. Što slijedi nakon Washingtona?

- Prvo ću se odmoriti nekoliko dana u Zagrebu, zatim me očekuju nastupi ove i iduće godine u Londonu, Edinburghu, Parizu, Kopenhagenu, Oslu, Monte Carlu, Montrealu, Chicagu, Los Angelesu, nekoliko festivala u Europi i SAD-u, snimanja, direktan prijenos koncerta na BBC radiju, a između pojedinih nastupa dani odmora u Hrvatskoj.