Kladim se u što hoćete da Ivo Josipović tijekom izborne kampanje - dakle, svih onih tjedana, pa i mjeseci, dok je bez ikakvih osjetnijih oscilacija uživao najveću popularnost među svim predsjedničkim kandidatima - nije ni slutio s koliko će malicioznosti započeti njegov pantovčački mandat. Jer da je na vrijeme naslutio samo polovicu onoga što ga je snašlo nakon polaganja prisege, mudro bi odustao u pola kampanje, okrenuo se na peti, pa se vratio fakultetskoj profesuri i skladanju teško slušljivih kompozicija. Nisam ja, braćo, ničija budala, rekao bi, pa da se svaki idiot može otresati na mene kad mu se god ćefne, i tako pet godina...

Moš mislit koristi od odlaska na sprovod

Kao najsvježija u nizu predsjednikovih "grešaka" zadnjih se dana na sve strane razvlači činjenica da nije otišao na sprovod Lecha Kaczynskog i supruge mu, jer bi Hrvatska od tog riskantnog i iscrpljujućeg odlaska tobože imala neprocjenjive koristi, a ovako će tobože trpjeti neprocjenjivu štetu. Moš mislit koristi, moš mislit štete!

Da, naravno, bilo bi primjerenije - i ljudski i državnički - da je Josipović u nedjelju bio u Krakovu, ali dovraga, nije li za isti taj dan (čak i ako sad iz priče sasvim izuzmemo vulkanske oblake, globalne transportne teškoće i ine objektivne okolnosti) imao i unaprijed dogovorenu jednu drugu, daleko važniju - i ljudski i državnički - obavezu: govor na obljetničkoj komemoraciji žrtvama Jasenovca? Korist od toga govora, izravno prenošenog na televiziji, nesumnjivo je veća od koristi koju bismo stekli od pola sekunde Josipovićeva lica u snimci s krakovskog sprovoda na početku nedjeljnog Dnevnika.

Skromno mišljenje Hrvata-amatera

Govor u Jasenovcu čin je, prema mišljenju gorepotpisanog Hrvata-amatera, po važnosti barem ravan govoru u parlamentu BiH nekoliko dana ranije, možda čak i sudbinski presudan za najmlađe i buduće žitelje ove napaćene, nadrkane i nepametne zemlje. Na kraju krajeva, i hrvatsko-poljski bilateralni odnosi trebali bi nakon toga govora postati još bolji no što su bili dosad.

Budalaši koji Josipoviću zamjeraju to što nije autom ili helikopterom (?!?) otišao u Krakov, uostalom, jednako bi mu zamjerali i da je - otišao. Prigovarali bi mu tada da u ova krizna vremena troši proračunske novce samo da bi se pokazivao u prvom redu ispred krakovske katedrale i pravio se važan zato što je uspio napraviti ono što se nisu usudili ni Merkelica ni Obama ni Berlusconi niti Sarkozy zajedno. Dakako, dodatno bi ga, s figom u džepu, prcali i dosjetkama tipa "a zašto nije otišao u Jasenovac, gdje se u počast žrtvama okupio cijeli državni vrh, kad se već toliko busa u antifašistička prsa?"

Silueta u streljani Domagojevih strijelaca

Ukratko, što god Josipović napravi ili izjavi, njegova će silueta stalno biti izvješena kao meta u streljani Domagojevih strijelaca. Po važnim i nedvosmislenim državničkim potezima posljednjih desetak dana, čini se da se brzo navikao na tu činjenicu. Nadajmo se da ima i živaca i želuca za još skoro punih pet godina uspravnog stajanja pred lavinom političkih ćoraka.

P.S. U životu nijednom nisam napisao ovoliko pohvalan tekst o nekom političaru. Ufam se da mi je ovo samo kratkotrajni, jednodnevni poremećajčić...