Robert Matanić, jedan od izvršitelja atentata na Ivu Pukanića i Niku Franjića, u pismu spominje javnosti dosad nepoznata imena ljudi koji su sudjelovali u atentatu i koji su trebali pretući krunskog svjedoka Tomislava MarjanovićaU pripremi i planiranju, a lako moguće i u izvršenju atentata na Ivu Pukanića i Niku Franjića sasvim sigurno sudjelovalo je više ljudi od onih kojima se trenutačno sudi u Zagrebu i u Beogradu. Istražitelji Uskoka nemaju nikakvih dvojbi da je za atentat u najmanju ruku znao širi krug ljudi, a to otkriva i pismo koje je Robert Matanić, jedan od izvršitelja atentata, napisao u vrijeme kada je počinjala istraga protiv njega u zatvoru u Remetincu.
Nacional je uspio doći do tog pisma, koje je sudsko vijeće uvrstilo među dokaze na suđenju na kojem se zbog tog atentata u Zagrebu sudi Robertu i Luki Mataniću, Slobodanu Đuroviću, Amiru Mafalaniju i Bojanu Guduriću. Sadržaj Matanićeva pisma otkriva da su za atentat uz sada optužene u najmanju ruku znali još Andrijana Stanić, Dario Anić zvani Tigar, Zdravko Šagolj, izvjesni Žare i Gogi iz Zagreba, te Ivo, Dean, Sale i Mile. Robert Matanić od svih njih očekivao je pomoć u operaciji premlaćivanja krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića kojeg je Matanić želio zastrašiti. U tu grupu ljudi Matanić ima iznimno veliko povjerenje i nadao se u remetinečkom zatvoru da će mu oni pomoći ušutkati ga. Matanić je u tom pismu davao izravne upute što bi tko od njih trebao raditi u toj operaciji, a način na koji je pismo napisano otvara mogućnost zaključivanja da je svima iz te grupe ljudi bilo poznato zašto bi se Marjanovića trebalo pretući. Ako su oni znali što Marjanović zna o tom atentatu, lako se može zaključiti da su o tom atentatu dosta znali i oni sami.

Prošli tjedan se i na zagrebačkom suđenju atentatorima na Ivu Pukanića i Niku Franjića moglo lako zaključiti da Dario Anić zvani Tigar sigurno mora znati nešto više o tom atentatu nego što je on spreman priznati. Anić je prošli tjedan svjedočio u tom postupku i lagao da nikada nije kontaktirao sa Željkom Milovanovićem i Bojanom Gudurićem. Međutim, istražitelji su ga suočili s ispisima njegovih telefonskih poziva, iz čega se vidi da je Anić s obojicom više puta telefonski razgovarao. Osim toga, u Anićevoj vikendici pronađen je i arsenal oružja s kojim se u stanu u Gomboševoj ulici u Zagrebu slikao Željko Milovanović. I taj stan u Gomboševoj ulici Anić je dao u podnajam Robertu Mataniću. Unatoč svemu tomu, on tvrdi da nema nikakve veze s atentatom, iako je istina najvjerojatnije posve drukčija.
Na to upućuje i sadržaj Matanićeva pisma. Pismo pokazuje da su glavni organizatori premlaćivanja Tomislava Marjanovića trebali biti Dario Anić zvani Tigar i izvjesni Žare i Gogi iz Zagreba, a sa svime je trebala biti upoznata tadašnja Matanićeva djevojka Andrijana Stanić, koju on u pismu naziva Zver. Njima je u skladu sa svojim mogućnostima trebao pomoći Milenko Kuzmanović, koji se trebao povezati sa Zdravkom Šagoljem, koga Matanić u pismu naziva Rav. Prema podacima kojima raspolažu istražitelji Uskoka, Šagolj i Matanić partneri su iz vremena kada su bili zajedno u Bugarskoj. U akciji su još trebali sudjelovati izvjesni Dean, Ivo, Sale i Mile.

Luka Matanić zvani Pastrva s drugima je izravno sudjelovao u pripremama za atentatOsim što otkriva da su za atentat znale još neke osobe, Matanić je u pismu posredno priznao da je sudjelovao u atentatu na Pukanića. Napisao je da bi bilo dobro kada bi Andrijana Stanić stupila u kontakt s Ivom i Deanom i rekla im da su ga "namjerno sjebali" Đurović, Milovanović i Gudurić. Da su oni bili itekako povezani pokazuje i dio pisma u kojem Matanić traži da njegova djevojka Andrijana Stanić kaže Ivi i Deanu da on Đuroviću, Milovanoviću i Guduriću više ne vjeruje, te da bi njih dvojica zajedno s Anićem, Žaretom i njegovom djevojkom, bez ove trojice, trebali nastaviti ono što su zajedno započeli. Drugim riječima, svi su oni bili jedna tijesno povezana kriminalna skupina.

Sve to otkriva dio Matanićeva pisma u kojemu stoji: "Zver, Žare i Tigar neka svakako probaju da Zver stupi u kontakt sa Ivom i Deanom i kaže im da su me sjebali namjerno Milovanović, Bojan i Đurović i da im ne vjerujem više, objasni situaciju i reci im da što se njih tiče sve je ok i ja želim da sa Žaretom i Tigrom i Zveri nastave ono što sam ja započeo s njima dok ja ne dođem naravno ako će htjeti. Ako ne nađete direktno Ivu i Deana neka Zver zove Saleta na +381644321283 sa govornice sa brojem pa neka on nju zatim na tu govornicu nazove što prije sa neutralnog broja i tada neka se predstavi mu i pozdravi ga, kaže mu za kardinala i situaciju cijelu, kako su me izigrali i da on Sale javi Miletu da čuje se ili vidi sa Zveri ili još bolje i sigurnije da Deana i Ivu poveže sa Zveri što pre da im se prenese moja poruka i želja. Ako će trebati akcija kaži svima (Zveri, Tigru, Žare, Gogiju...) da ja ću povući se 'nestati' sa Zveri a sav posao, veze, robu... preusmjeriti prebaciti na njih kao protuuslugu za 'akciju'. Sa Mićom Šajkom neka se obvezno drži kontakt i upozna sa svime jer će htjeti pomoći i može pomoći a on je i kontakt sa Ravom mi koji mi najviše može pomoći ako dođe..."
Slobodan ĐurovićMatanić je to pismo dao jednoj osobi koja je u to vrijeme bila pritvorena u Remetincu, s namjerom da se pismo preda navedenim Matanićevim suradnicima koji su još uvijek na slobodi. Međutim, policija je to doznala i pismo oduzela. Nedugo potom, policija je pozvala na razgovor Tomislava Marjanovića i pokazala mu što je Matanić napisao. Marjanović je čitajući pismo zaključio da ga je Matanić htio likvidirati i tako spriječiti da on ne otkrije policiji ono što zna o atentatu.

Nedugo potom i policija je doznala zašto je Matanić htio ušutkati Marjanovića. Marjanović je odmah prepoznao Matanićev rukopis i nakon početnog kolebanja pristao surađivati s policijom te ispričati sve što zna o atentatu na Ivu Pukanića i Niku Franjića. Nakon što je pročitao Matanićevo pismo, Marjanović je dao svoj iskaz istražiteljima Uskoka, a zatim sve to ponovio i pred istražnim sucem.

Detalji Marjanovićeva iskaza otkrivaju da postoje iznimno čvrste indicije da je Pukanićeva likvidacija naručena zbog pisanja Nacionala o crnogorskoj duhanskoj mafiji. Marjanović je ispričao dramatičnu priču koja je otkrila da je on autentični svjedok koji je sve sudionike u pripremi atentata vrlo dobro poznavao, te s većinom i sam sudjelovao u nezakonitostima. I Marjanović je trebao sudjelovati u atentatu, sudjelovao je u njegovoj pripremi, a istražiteljima je izjavio da se neposredno uoči atentata odlučio povući zato što je smatrao da mu Robert Matanić nije pošteno platio za neke prije odrađene poslove.

Marjanovićev iskaz potvrđuje da je u pripremama za taj atentat izravno sudjelovao Slobodan Đurović, te da su u tom atentatu izravno sudjelovali Željko Milovanović, Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani, Milenko Kuzmanović i Bojan Gudurić. Marjanović je u iskazu otkrio da se atentat na Ivu Pukanića vrlo temeljito planirao i pripremao, da je u tim pripremama sudjelovao veći broj ljudi, te da je Pukanićevo ubojstvo organizirao i tehnički platio Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam.

Kako je do Marjanovićeva iskaza došlo isključivo zahvaljujući tome što je policija presrela Matanićevo pismo, može se tvrditi da je to pismo zapravo ključan dokument koji je i doveo do Jocićeva uhićenja. Jociću, Kuzmanoviću i Željku Milovanoviću prošli tjedan počelo se u Beogradu suditi zbog sudjelovanja u atentatu na Ivu Pukanića. Budući da je Matanićevo pismo i prvorazredni dokument koji otkriva kako funkcionira organizirani kriminal, Nacional ga objavljuje u cijelosti.