01.05.2010. / 11:30

Autor: Aleksandar Stajčić

Da nam živi rad: Prvomajska balada u državi parazita

pošten radnik i njegov rad u našoj korupcijskoj stvarnosti postali su smetnja budućeg razvoja i prosperiteta korupcijskih kompanija. „Taj prokletnik s plaćom kojom otplaćuje kredite i odgaja buduće vucibatine" najveća je smetnja hrvatskom kapitalistu jer ga mora imati i jer ga košta. Zbog njega ostvaruje manji profit

Aleksandar Stajčić, glavni urednik Zagreb NewsaAleksandar Stajčić, glavni urednik Zagreb NewsaPraznik rada jedan je od najlogičnijih praznika. Naime, ne doživljavam ga isključivo kao obilježavanje dana u kojem je više od dvjesto radnika poginulo u sukobu s policijom u Chicagu kako bi se izborili za veća prava i bolje uvjete života do krajnjih granica izrabljivanog čovjeka. Doživljavam ga kao slavlje cjelokupnog ljudskog rada. Rada koji nas je učinio najmoćnijom vrstom na zemlji. Doživljavam ga praznikom milijuna hektolitara prolivenog ljudskog znoja kako bi na početcima preživjeli, nakon toga izgradili velebne piramide, hramove, metropole, svemirske brodove, izborili se za prava žena, invalida, homoseksualaca, kako bi osmislili vrhunske uređaje za liječenje, uživanje i zabavu i sve drugo što nas fascinira i veseli te naš život čini ugodnijim od pećinskog.

Taj rad nas i naših predaka zaslužan je za svako dobro u kojemu danas uživamo.

A onda, na žalost, pogledam Hrvatsku i shvatim kako su u nas rad i radnik u očima mnogih - bezvrijedni. Stoga se bojim kako trenutnu ekonomsku krizu, zbog naše naravi, nikad nećemo zaista prebroditi...

Do kruha bez lopate

Ova je kriza zrcalo naše stvarnosti i našeg odnosa prema jedinoj stvari koja je preduvjet za „bolji život" - a to je rad. Sve je u nas suludo - radnici štrajkaju, a premijerka kaže kako se slaže s njihovim zahtjevima da treba suzbiti korupciju. A zašto nastaje korupcija? Pa zbog jednostavne pokvarene želje da se dođe do kruha bez lopate tj. bez rada. A nije li to san skoro svakog Hrvata? Bilo bi pošteno kad bi bar jedan od onih pobunjenih radnika priznao: „OK, glasao sam za Sanadera jer mi je rodica u nekoj državnoj/javnoj službi dobila posao, jer je cijelu zemlju zadužio kako bi tvrtka u kojoj radim i dalje isplaćivala moju mizernu plaću iako u noj nitko ništa pametno nije napravio već godinama, a sad sam na ulici kako bi imao čistu savjest". Sanader je mudro koristio neradničke i lopovske želje svakog od nas i da nije bilo sloma svjetskog gospodarstva, vjerojatno bi se probudili za deset godina u još gorem košmaru od Grčke.

Smrad riblje glave

No taj nesavjesni radnik, mali čovjek, nije baš kriv za sve jer riba smrdi od glave. Pogledajte naše velike poslodavce. Sve sami primjeri poštena rada i žrtvovanja (svaka čast izuzecima)! Kako su došli do svog statusa i ugleda? Više manje svi su opstali zahvaljujući poznanstvima s političkom vrhuškom ili/i namještenim zakulisnim igrama ili/i krađom novca poreznih obveznika, dakle korupcijom/neradom. Sada kad su im tvrtke u krizi otpuštaju radnike i smanjuju im plaće. Žalostan je taj trust mozgova vlasnika i menadžera koji je smislio mjere na razini djeteta od 10 godina. Vlasnici takvih tvrtki deklarativo se odriču korupcije iako sve lošije plivaju u tržišnim vodama, a i dalje se nadaju kao će im neki rođo ili frend u vrhu pomoći. Dakle, ne odriču se korupcije, a zašto bi onda bilo tko od nas?

Ljudi nisu budale - svima je jasno da se ništa u nas u srži neće promijeniti. Samo treba čekati da se opet možemo zaduživati.

Rad postao smetnja ravoju

No upravo ovakvi primjeri svima daju do znanja kako se poštenim radom ovdje ništa ne postiže. Dapače, pošten radnik i njegov rad u našoj korupcijskoj stvarnosti postali su smetnja budućeg razvoja i prosperiteta korupcijskih kompanija. „Taj prokletnik s plaćom kojom otplaćuje kredite i odgaja buduće vucibatine" najveća je smetnja hrvatskom kapitalistu jer ga mora imati i jer ga košta. Zbog njega ostvaruje manji profit i sad ga ima namjeru otpustiti, a u tvrtki ostaviti minimum roblja koje će gnječit do iznemoglosti. Jer, Bože moj, trebaju biti sretni da imaju posao.

Na žalost, danas je naivno očekivati da će se cijeniti rad i radnik. Pogledajmo samo kako se sve manje cijene ljudi koji su riskirali živote da bi stvorili državu. Sve koji su se borili zasjenila je horda korumpiranih navodnih veterana s lažiranim ratnim putovima kako bi se domogli beneficija. Kako bi živjeli na grbači radnika.

Taj krpeljski mentalitet najpogubnija je bolest našeg društva. Taj je mentalitet zaslužan što se svatko pošten u ovoj zemlji osjeća kao da je gol na vjetrometini. Zato su u našem sustavu vrijednosti rad i radnik pali na dno, a zbog toga bismo uskoro mogli ostati bez onih lijepih stvari i probuditi se u pećini.

Svim ljudima koji vjeruju da je rad stvorio čovjeka, želim sretan 1. svibanj!

Vezane vijesti

"Omogućavate daljnju tajkunizaciju poduzeća"

"Omogućavate daljnju tajkunizaciju poduzeća"

Saborska oporba usprotivila se danas izmjenama Zakona o upravljanju državnom imovinom koje predlaže Vlada, ističući kako se sustav radničkog… Više

Komentari

registracija
8/7/09

bankar, 01.05.10. 12:29

Istina, al to nema veze sa korupcijom, takav je kapitalistički sustav iz temelja i svrha mu je pokupovati male zemlje poput nas, zatim unitišiti i naprviti ovisne o uvozu i tako zavladati svijetom. Što im u velikoj mjeri već uspjeva.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika