Objavljeno u Nacionalu br. 755, 2010-05-04

Autor: Marko Biočina

EUROPSKA UNIJA na koljenima

Rastrošni Grci skrivili propast Eura

FINANCIJSKA KRIZA u Grčkoj mogla bi izazvati izbacivanje te zemlje iz eurozone, ali bi eurozonu mogli napustiti i Nijemci, ljuti jer moraju sanirati tuđe dugove - što bi izazvalo propast eura

Grčki premijer Georgios
Papandreu dobit će enormni paket pomoći od EU da mu država ne bankrotira, ali će
zauzvrat EU Grčku staviti pod strogi financijski nadzorGrčki premijer Georgios Papandreu dobit će enormni paket pomoći od EU da mu država ne bankrotira, ali će zauzvrat EU Grčku staviti pod strogi financijski nadzorFinancijska kriza u Grčkoj mogla bi biti prvi korak u raspadanju europske monetarne unije i propasti zajedničke europske valute eura. Golemi financijski paket pomoći koji su države Europske unije i Međunarodni monetarni fond odobrili Grčkoj vjerojatno će privremeno zaustaviti širenje krize koja posljednjih mjeseci potresa tu državu, no sve više europskih ekonomskih i financijskih stručnjaka smatra da su problemi u toj državi samo prva faza goleme krize koja će u budućnosti pogoditi europsku monetarnu uniju.

Takva kriza već u bliskoj budućnosti mogla bi rezultirati i ukidanjem eura, a s obzirom na to da je zajednička valuta jedan od ključnih integracijskih elemenata Europske unije, izvjesno je da bi takav scenarij ugrozio i temeljne političke odnose na kojima je Unija zasnovana. Naime, u Europskoj uniji sve je više onih koji zastupaju stajalište da se problemi Grčke i ostalih država koje trenutačno imaju financijskih problema ne mogu riješiti unutar monetarne unije, odnosno da je nepravedno da države koje su godinama vodile odgovornu i urednu fiskalnu politiku sada moraju plaćati gubitke onih država koje se nisu pridržavale pravila.


Cijena pokrivanja gubitaka samo u slučaju Grčke iznosit će oko 80 milijardi eura, a mogla bi biti i višestruko već ako se kriza iz Grčke proširi i na ostale države koje trenutačno imaju financijskih problema, kao što su Portugal, Španjolska, Italija, Irska. Takav scenarij izazvao bi i goleme gubitke za stabilne države članice eurozone i zato su sve popularnije inicijative da se posrnulim državama članicama ponudi da ponovno uvedu svoju vlastitu valutu uz vrlo niski tečaj i tako potaknu novi ciklus gospodarskog rasta koji bi im omogućio da uspješno vraćaju dugove. Glavni zagovornici takvog modela su njemački ekonomisti koji smatraju da bi Grčka to trebala učiniti dobrovoljno te da bi joj zauzvrat europske države trebale otpisati dio duga. Taj scenarij mogao bi se smatrati prvom fazom raspada eurozone, a takva mogućnost ozbiljno se razmatra posljednjih mjeseci u europskim financijskim krugovima. Ipak, zasad je teško vjerovati da će ijedna država, bez obzira na teškoće, dobrovoljno napustiti eurozonu. Naime, kako se tvrdi u nedavno objavljenoj analizi poznate američke investicijske banke Morgan Stanley, svaka država koja bi napustila eurozonu s namjerom da devalvira svoju valutu bila bi suočena s tri ključna problema. Kao prvo, cijena zaduživanja bi joj znatno porasla jer bi ulagači zahtijevali plaćanje premije na pad vrijednosti valute i inflaciju. S druge strane, vanjski bi dug države, obično denominiran u američkim dolarima ili eurima, zbog pada vrijednosti nacionalne valute porastao. Na kraju, Vlada bi morala privremno zamrznuti štedne uloge u bankama jer bi štediše u golemom broju željeli izvući svoju ušteđevinu u eurima prije devalvacije, a takva navala na banke mogla bi rezultirati raspadom cjelokupnog bankarskog sustava. Zbog toga analitičari Morgan Stanleyja procjenjuju da je malo vjerojatno da će se ijedna država eurozone odlučiti na takav potez, jer je puno lakše tražiti pomoć ostalih članica Unije, kao što je to učinila Grčka. Ipak, u američkoj banci puno vjerojatnijom ocjenjuju mogućnost da iz eurozone istupi neka od većih članica kao što je Njemačka. Naime, kad bi neka država odlučila napustiti monetarnu uniju i uvesti vlastitu valutu jačeg tečaja od eura, negativnih efekata praktički ne bi bilo, dapače, jači tečaj vjerojatno bi izazvao porast dostupnog kapitala.

Takav scenarij faktički bi značio propast aktualne monetarne unije i formiranje nove, čije bi članice bile podvrgnute puno rigoroznijim kontrolama fiskalne politike, a izvjesno je da bi takav razvoj događaja rezultirao značajnim političkim posljedicama u funkcioniranju Europske unije. Zbog toga to u ovom trenutku nije izvjesno, no sama činjenica da se takve mogućnosti tako iscrpno analiziraju svjedoči o sve manjem povjerenju investitora u dugoročnu održivost europske monetarne unije, barem u formi u kojoj ona danas postoji. Utoliko je jasno da je financijski paket pomoći Grčkoj zapravo zalog opstanka eura. Upravo zato odluku čelnika europskih zemalja da Grčkoj u tri sljedeće godine isplate 80 milijardi eura pomoći treba promatrati u širem kontekstu od financijske krize u toj državi. Grčka ekonomija u europskim okvirima razmjerno je mala i ostvaruje tek 3 posto ukupnog bruto nacionalnog proizvoda eurozone. Zbog toga grčka kriza sama po sebi nije značajna opasnost za stabilnost europskog monetarnog sustava, ali problem je to što je Grčka tek jedna u nizu europskih država koje trenutačno imaju značajne financijske probleme. Osim Grčke, to su Portugal, Irska, Italija i Španjolska, a te države zajedno ostvaruju više od trećine ukupnog BDP-a eurozone, što je više od udjela Njemačke.

Propast Grčke gotovo sigurno bi izazvala eskalaciju krize i u tim državama, pa se čini da je golema pomoć Grčkoj odobrena upravo zato kako bi se pokušalo spriječiti daljnje širenje krize na veće države, koje bi tada bilo praktički nemoguće sanirati. Drugi važan razlog što su europske države pristale odobriti tako vrijedan paket pomoći Grčkoj jest činjenica da na taj način provode i sanaciju svojih vlastitih banaka. Naime, europske banke tijekom proteklih petnaestak godina dale su ogromne količine kredita Grčkoj i ostalim posrnulim europskim državama, pa je jasno da bi nemogućnost tih država da vrate novac rezultirala golemim gubicima banaka, a time i krizom u njihovim matičnim državama. Tako se, primjerice, procjenjuje da samo britanske banke imaju oko 100 milijardi funti plasiranih kredita u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu. Visok stupanj izloženosti ima i belgijska banka Fortis, a najveća potraživanja imaju njemačke i francuske banke koje su u Grčkoj, Portugalu, Španjolskoj, Irskoj i Italiji plasirale oko 20 posto svojih ukupnih inozemnih kredita. Među njima u najgoroj je situaciji francuska banka Crédit Agricole, koja je vlasnik atenske banke Emporiki, jedne od najvećih u toj zemlji. Upravo zbog toga europski politički čelnici shvatili su da će, ako uskrate pomoć Grčkoj, ionako vjerojatno morati sanirati gubitke svojih vlastitih banaka koji će nastati zbog bankrota te države.

Portugalski premijer José Socrates;
Portugal je zajedno sa Španjolskom, Italijom i Irskom idući kandidat za krizu,
a ako te zemlje doista zahvati kriza nalik grčkoj, Europska unija neće imati sredstava za njeno saniranjePortugalski premijer José Socrates; Portugal je zajedno sa Španjolskom, Italijom i Irskom idući kandidat za krizu, a ako te zemlje doista zahvati kriza nalik grčkoj, Europska unija neće imati sredstava za njeno saniranjeIpak, problemi Grčke i ostalih država mogu se smatrati dosad najozbiljnijim pokazateljem problema u funkcioniranju europske monetarne unije. Više od deset godina euro funkcionira kao zajednička valuta europskih država, iako su te države vodile bitno različite fiskalne i ekonomske politike. Iako se službeno od država članica eurozone tražilo da poštuju određene kriterije u vezi s budžetskim deficitom, inflacijom i visinom javnog duga, ti kriteriji se nikad nisu adekvatno provodili, dok faktički nije ni postojala mogućnost kažnjavanja država koje se ne pridržavaju pravila. To je rezultiralo situacijom u kojoj istu valutu, uz isti valutni tečaj, imaju industrijski razvijene države s racionalnom ekonomskom politikom, poput Njemačke, i slabije razvijene države koje su godinama vodile neodgovornu fiskalnu politiku i goleme rupe u proračunu popunjavale zaduživanjem u inozemstvu. To zaduživanje uvelike je bilo olakšano zbog toga što su im kao članicama eurozone bili dostupni krediti uz vrlo niske kamate, no problem je nastao kad su zbog globalne recesije opali planirani prihodi i znatno se pogoršali uvjeti na globalnim financijskim tržištima. U grčkom slučaju okidač krize bio je pad prihoda od turizma i brodarskog prijevoza, dominatnih gospodarskih grana u toj državi. Ipak, u monetarnoj uniji grčki problem može se smatrati problemom svih članica, jer bi bankrot jedne države izazvao pad vrijednosti eura, a posljedice bi osjetile i sve ostale države. Upravo zato buduća stabilnost eurozone, više od financijske pomoći Grčkoj, ovisi o sposobnosti grčke vlade da dugoročno provede oštre rezove javne potrošnje na koje se obvezala.

U prošlosti svi takvi pokušaji grčkih vlasti bili su neuspješni pa sada mnogi tvrde da će tako biti i ovaj put, odnosno da će Grci za godinu dana tražiti još novca, a da europske države neće moći odbiti takve zahtjeve. Također, sporno je i koliki će udjel koja država preuzeti u pomoći Grčkoj. Tako bi, primjerice, prema prvoj verziji plana, udjel Portugala u pomoći Grčkoj iznosio 2 milijarde eura. Taj novac Portugal nema, što znači da će ga morati posuditi, i to uz kamatu od 6 posto, samo da bi ga potom posudio Grčkoj uz kamatu od 5 posto, a takav aranžman mogao bi dodatno destabilizirati ionako poljuljane portugalske javne financije. Zbog toga je izvjesno, bez obzira na sudbinu Grčke, da će eurozona, ako želi opstati, u budućnosti morati značajno promijeniti način na koji funkcionira. To u prvom redu znači da će biti nužno uvesti mehanizme kontrole i sankcioniranja država članica koje se pridržavaju pravila. Takvu je inicijativu u svom posljednjem intervjuu podržala i njemačka kancelarka Angela Merkel ustvrdivši da bi najstroža kazna mogla biti čak i oduzimanje glasačkih prava u Europskoj uniji.

Moguće je i da će to biti jedan od zahtjeva koje će nacionalni parlamenti bogatih država članica tražiti u zamjenu za ratifikaciju ugovora o pomoći Grčkoj. Ipak, takav razvoj situacije značio bi i daljnje odricanje od suverenih prava nacionalnih parlamenata u korist zajedničkih europskih institucija, a pitanje je jesu li manje države Europske unije, ionako opterećene mogućim gubitkom nacionalnog identiteta unutar Europske unije, spremne pristati na takav aranžman.

Vezane vijesti

Video: Tajfun Muifa u istočnoj Kini prouzročio 340 milijuna eura štete

Video: Tajfun Muifa u istočnoj Kini prouzročio 340 milijuna eura štete

Kineske vlasti procjenjuju kako je tajfun Muifa prouzročio 340 milijuna eura štete na istočnoj obali te zemlje. U Južnoj Koreji poginule su četiri… Više

Komentari

registracija
27/8/09

Lujo1, 05.05.10. 21:40

He, he Hrvati izdržimo li još malo izvan ove magle - spašeni smo. Magla se bu sama razišla hahahahaha! Samo da u međuvremenu jaca ne pokloni Rudolfovu valu kranjcima ("ljudima" bez povijesti i kulture)!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika