LAVOVSKI UDIO NJEMAČKE Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle i kancelarka Angela Merkel; Njemačka će podnijeti lavovski dio sanacije gospodarstava EUIako Hrvatska nije članica Europske unije financijski problemi unutar eurozone mogli bi izazvati goleme gubitke u hrvatskom gospodarstvu. Nastavi li se pad vrijednosti eura hrvatski građani bi se u vrlo kratkom vremenu mogli suočiti sa znantnim porastom cijene energije i rastom kamata na bankovne kredite, hrvatske kompanije gotovo sigurno bi zabilježile ozbiljan pad prihoda zbog slabijeg izvoza na tržišta Europske unije, a vjerojatno najugroženiji gospodarski sektor bio bi turizam čiji prihodi u najvećoj mjeri ovise upravo o ekonomskom stanju zapadnoeuropskih država.

Zbog toga je izvjesno kako bi nastavak financijske krize u Europskoj uniji gotovo sigurno izazvao i novi ciklus ekonomske recesije u Hrvatskoj, pa je za budućnost domaće privrede iznimno važan prošlotjedni dogovor europskih ministara financija o trogodišnjem financijskom planu pomoći posrnulim europskim državama vrijednim oko 750 milijardi eura. Radi se o golemom iznosu koji bi trebao učvrstiti sve slabije povjerenje globalnih financijskih ulagača u budući ekonomski rast Europske unije, odnosno spriječiti daljnji pad vrijednosti eura koji je prošlog tjedna zbog velike krize u Grčkoj i strahovanja investitora kako bi se problemi mogli proširiti na Portugal, Španjolsku i Italiju dosegnuo svoju najnižu vrijednost prema američkom dolaru u posljednjih 14 mjeseci.

Za Hrvatsku je taj plan vrlo značajan, jer je hrvatska ekonomija gotovo u potpunosti vezana uz EU, čije su države najznačajniji hrvatski vanjskotrgovački partner. Vrijednost kune dugoročno je povezana s vrijednošću eura, koji u Hrvatskoj često služi i kao glavno sredstvo plaćanja financijskih transakcija, dok više od 90 posto tržišnog udjela u bankarskom sektoru drže banke koje potječu iz država EU. Zbog toga se poremećaj u ekonomskom i monetarnom stanju u EU očituje i u Hrvatskoj.
Ekonomski stručnjak Damir Novotny smatra kako bi prvi efekt pada vrijednosti eura u Hrvatskoj moglo biti poskupljenje svih uvoznih roba kojima se trguje u dolarima: "Nepobitno je da Hrvatska kao visokoeurizirana privreda praktički dijeli sudbinu eura. Ako vrijednost eura nastavi slabiti prema američkom dolaru, a to se u ovom trenutku može očekivati, porast će cijena svih onih roba i usluga koje se tradicionalno plaćaju u dolarima. To je u prvom redu energija, odnosno nafta i naftni derivati, te ostale sirovine poput mineralnih ruda, željeza i čelika. S druge strane, pad vrijednosti eura znači i to da bi hrvatske kompanije mogle biti puno konkurentije u izvozu na dolarska tržišta, no nažalost takvih je vrlo malo. Dominantni dio našeg izvoza namijenjen je Europskoj uniji, a nastave li se ekonomski problemi tamo, taj izvoz gotovo sigurno će biti manji."
Rast cijene energije i ostalih uvoznih roba, izazvan rastom vrijednosti dolara, Hrvatskoj bi mogao izazvati goleme ekonomske probleme. Naime, oko 20 posto ukupnog hrvatskog uvoza otpada na naftu, naftne derivate, željezo i čelik, robu koja se plaća u dolarima. Vrijednost uvoza tih roba u prošloj godini iznosila je oko 3,5 milijardi eura, a devalvira li euro prema dolaru samo za deset posto, ispada da će za te robe hrvatske kompanije i građani morati izdvojiti oko 2,5 milijardi kuna više. Takav rast cijena energije mogao bi biti snažan udarac standardu građana, s obzirom na to da je energija važna stavka pri formiranju cijene gotovo svih proizvoda široke potrošnje što bi dovelo do masovnih poskupljenja.
SVJETSKA FINANCIJSKA TRŽIŠTA ovog su ponedjeljka povoljno reagirala na nove mjere Europske unije i financijsku injekciju vrijednu 750 milijardi euraJoš veći problem takav razvoj događaja predstavljao bi za hrvatsku industriju. Naime, cijena energenata tijekom posljednjih godinu dana je u više navrata rasla, samo cijena plina porasla je za 70-ak posto, tako da je cijena industrijske proizvodnje također porasla. Novo poskupljenje energije dodatno bi pridonijelo ionako izraženoj nekonkurentnosti domaće industrije, a takav razvoj događaja vjerojatno bi rezultirao novim ciklusom otpuštanja, odnosno rastom nezaposlenosti.
Jedna od rijetkih gospodarskih grana u Hrvatskoj koja bi mogla profitirati od ovakve eventualne promjene tečajnih razlika u odnosu eura i dolara je hrvatska brodogradnja. Naime, brodogradilišta svoje poslove dogovaraju u američkim dolarima, a značajan dio brodskih komponenti, osim čelika, plaćaju u eurima. Tijekom prošlog desetljeća, dok je vrijednost eura rasla brodogradilišta su zbog tečajnih razlika bilježila goleme gubitke, no sad bi im to moglo koristiti. Ipak, pitanje je koliko će hrvatska brodogradilišta moći iskoristiti takvu situaciju, s obzirom na vrlo slabu potražnju za brodovima na svjetskom tržištu.
Za većinu hrvatskih izvoznika gospodarski problemi u Europskoj uniji predstavljaju vrlo lošu vijest. Naime, tek nešto manje od 50 posto hrvatskog izvoza otpada na četiri države Europske unije, Italiju, Njemačku, Sloveniju i Austriju. Sve te četiri države članice su eurozone, odnosno euro im je službena valuta, pa se može očekivati da bi nastavak problema s eurom mogao izazvati i pad potrošnje na tim tržištima. Takav trend već je vidljiv u Njemačkoj, gdje je unatoč pozitivnim statistikama o oporavku gospodarstva, u ožujku zabilježen pad prometa u maloprodaji od 2,4 posto. Hrvatske kompanije zato bi u bliskoj budućnosti vrlo lako mogle biti suočene s padom prihoda na stranim tržištima.
Negativne efekte u poslovanju posebno bi mogle osjetiti hrvatske kompanije koje posluju u Srbiji. Naime, za razliku od Hrvatske, Srbija je, uz Bugarsku, država koja ima najčvršće ekonomske veze s Grčkom. To se naročito odnosi na bankarski sustav, budući da oko 25 posto udjela u njemu otpada na grčke banke. Te banke su tijekom posljednjih desetak godina u Srbiji bile iznimno kreditno aktivne, a taj poslovni razvoj temeljio se na novcu povučenom iz Grčke i ostalih stranih tržišta. Posljedica toga je da danas u Srbiji imaju kreditne plasmane u iznosu od 185 posto svojih depozita.
Zbog toga je njihovo poslovanje dosta nestabilno, naročito u situaciji kad su im matične banke u Grčkoj u teškoj situaciji. Iako one vjerojatno neće propasti, iduću godinu dana u Srbiji će zbog nedostatka novca u potpunosti smanjiti svoje kreditne aktivnosti. To bi moglo rezultirati cijelim nizom negativnih makroekonomskih kretanja u Srbiji, od pada investicija do smanjenja životnog standarda građana. Takav razvoj događaja mogao bi znatno narušiti promet Agrokora i Nexe Grupe, hrvatskih kompanija s najrazvijenijim poslovanjem na srpskom tržištu.
Ekonomski problemi u Srbiji vjerojatno će loše utjecati i na ambiciozne planove hrvatskog Ministarstva turizma o povećanju turističkih dolazaka iz te države. Općenito, posebno loše posljedice ekonomskih problema u eurozoni prijete upravo hrvatskom turističkom sektoru. Naime, upravo su te države glavna emitivna tržišta za hrvatski turizam, a nastavi li se ekonomska kriza razvijati, turista iz tih država moglo bi u Hrvatskoj biti manje, a njihova potrošnja slabija.
EKONOMSKI STRUČNJAK Damir Novotny smatra da će pad eura oslabiti hrvatski izvoz u EUPoseban problem za Hrvatsku je što dominantni dio dolazaka očekuje u tzv. last minute aranžmanima, gdje turisti odlučuju gdje će otputovati neposredno pred početak godišnjeg odmora. Pogorša li se gospodarsko stanje u europskim državama vjerojatno će dio takvih turista odsutati od putovanja, naročito u zemljama gdje je stupanj potrošačkog pesimizma zbog stanja nacionalne ekonomije jak, kao što je slučaj u Njemačkoj.
Zbog toga je izvjesno kako će konkurentnost hrvatskog izvoza i turizma u sljedećem periodu ovisiti i o odnosu tečaja kune prema euru, pa će vrlo važna biti uloga HNB-a. Za razliku od svog ponašanja tijekom proteklih godinu i pol dana kad je intervencijama na deviznom tržištu otkupljivala kune i tako sprječavala devalvaciju hrvatske narodne valute, nastavi li se pad vrijednosti eura, HNB će morati raditi suprotno i otkupljivati eure. Višak eura u domaćem financijskom sustavu mogao bi se naročito osjetiti tijekom turističke sezone, pa tu prijeti opasnost da jak tečaj kune negativno utječe na turističku potrošnju.
Drugi veliki izazov za Hrvatsku narodnu banku predstavlja poslovanje bankarskog sektora. Poslovanje hrvatskih banaka samo po sebi nije ugroženo padom vrijednosti eura, niti problemima u Grčkoj jer gotovo ni jedna od banaka koje posluju na našem tržištu, za razliku od Srbije, nema značajnijih potraživanja u Grčkoj. Ipak, razvoj krize u eurozoni mogao bi rezultirati i problemima u poslovanju hrvatskih banaka.
To se prvenstveno odnosi na dostupnost kapitala. Naime, razvojem krize može se očekivati da će doći do pada interesa globalnih ulagača da posuđuju novac europskim bankama, odnosno činili bi to uz veće kamate. Promjenom poslovnih politika banke bi u uvjetima ograničene dostupnosti i visoke cijene kapitala mogle odlučiti da novac plasiraju na svoja matična tržišta i poptomognu njihov ekonomski oporavak. Smanjeni priljev stranog kapitala u RH bi rezultirao porastom kamata.

Zasad još uvijek nema naznaka da bi kamate u Hrvatskoj mogle rasti, pa čak neke banke poput Privredne banke Zagreb u svojim analizama najavljuju i smanjivanje kamata. Ipak, proširi li se kriza iz Grčke na Portugal, Španjolsku ili Italiju situacija će se vrlo brzo promijeniti.

Za Hrvatsku bi posebno veliki problem mogla predstavljati kriza u Italiji. Naime, ta država najveći je investitor u Hrvatskoj, a jedna petina izvoza hrvatskih poduzeća namijenjena je tamošnjem tržištu. Dvije najveće hrvatske banke, koje zajedno drže više od 40 posto tržišta u Hrvatskoj i 150 milijardi kuna aktive, u vlasništvu su velikih talijanskih bankarskih grupacija. Proširi li se ekonomska kriza i na tu državu, posljedice po hrvatsku ekonomiju mogle bi biti katastrofalne.

Upravo zato, dogovor europskih država o 750 milijardi eura vrijednom fondu za spas europske ekonomije mogao bi se pokazati kao ključni faktor budućeg razvoja hrvatske ekonomije. Ukoliko žele izbjeći ovakve situacije u budućnosti, kreatori hrvatskih ekonomskih politika trebali bi u što kraćem roku pronaći način kako da potaknu jačanje aktivnosti domaće industrije, naročito prerađivačke, čiji bi proizvodi onda trebali biti usmjereni na tržišta Bliskog istoka, Azije i Južne Amerike.