SLABI ZAGOVORNIK Grčki premijer Georgi Papandreu - Grčka je bila glavna zagovornica brzog ulaska balkanskih zemalja u EU, ali je sad zbog krize posve izgubila kredibilitetHrvatskim ambicijama da u skladu s ranije zacrtanim rokovima zemlja postane članicom Europske unije odjednom su se prepriječile dvije nove nevolje. Obje te nevolje - naoko - nisu izravno povezane s pregovorima između Europske unije i Hrvatske, koji su sada u završnoj fazi, ali će na pregovore možda dramatično utjecati. Riječ je o procesima koji će mijenjati opći odnos Europske unije prema daljnjem proširenju, pa i prema eventualnom članstvu Hrvatske, i koji će izravno pojačati trend koji sve više prevladava u europskoj javnosti, a to je da Europskoj uniji više ne trebaju nove članice. A to je za Hrvatsku vrlo loše.

Prije nego što analiziramo ove dvije nove nevolje treba prvo konstatirati ključnu činjenicu, a to je da je Europska unija ušla u jednu od najtežih kriza od svojeg osnivanja, krizu koja tjera glavne članice Europske unije da preispitaju bit svoje organizacije, te ozbiljno razmotre njenu budućnost. Ne treba podcjenjivati niti vrlo zlokobne prognoze kako bi ova kriza mogla biti početak kraja Europske unije kakva je sada, da bi se mogla dramatično transformirati u nešto sasvim drugo, te da Europska unija u koju će Hrvatska eventualno ući neće biti ona u koju je do sada ulazila.

Jedan od tih, za Hrvatsku opasnih procesa, sve je dublja europska financijska kriza, koja se negativno odražava na proces daljnjeg proširenja Europske unije, ali i situaciju na prostoru koji se u Europskoj uniji zna nazivati zapadni Balkan, što ga čine zemlje, bivše jugoslavenske republike, neuključene u europske integracije, te Albanija. Ta se kriza sada najjače manifestira kroz sadašnji kaos i kolaps Grčke, što ima posebno značenje upravo za prostor jugoistočne Europe. Kao prvo, upravo je Grčka najviše inzistirala na brzom uključivanju ovog prostora u Europsku uniju, čak je kao rok za to nedavno istaknula 2014. godinu, a sada zbog financijskog kraha potpuno gubi politički kredibilitet u Europskoj uniji, pa i njene inicijative to gube.
GLAVNI HAAŠKI TUŽITELJ Serge Brammertz, još jedna zapreka Hrvatske na putu u EUNo, ono što je mnogo važnije kada je riječ o grčkoj krizi jest da ta kriza tjera Europsku uniju da preispitujući samu sebe preispita i svoju dosadašnju politiku proširenja. Odjednom upravo na primjeru Grčke jačaju oni glasovi unutar Europske unije koji govore kako mnogo pažljivije treba donositi odluke kada je proširenje u pitanju, jer ne treba primati u Europsku uniju nekoga tko za to nije spreman te se ulaskom u nju pretvara u teret, a ne dobrobit zajednice, što se sada pokazuje da je slučaj s Grčkom. Europskoj uniji bi danas bilo bitno lakše da Grčka nije njezina članica. Nije ovdje, međutim, riječ samo o Grčkoj, koja je u EU već dugo, nego se pod znak pitanja postavlja i mudrost primanja 2007. godine u EU Rumunjske i Bugarske, ali i nekih zemalja iz ranije grupe desetorice koje su ušle 2004. godine.
Grčka je inzistirala da se što prije u EU prime zemlje tzv. zapadnog Balkana Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Albanija, a za to je dobila i načelnu podršku Italije, na primjer, iako te zemlje ni izdaleka nisu spremne za prijem. U svjetlu najnovijih događaja i zbog pozicije Grčke, ali i zbog općeg stanja u tim zemljama sada govoriti o toj grčkoj inicijativi da bi se to moglo dogoditi u nekoj bliskoj perspektivi potpuno je besmisleno. Hrvatska je u sasvim drukčijoj situaciji, te s mnogo argumenata tvrdi da je spremna za prijem, ali s obzirom na sve što se sada događa u Europskoj uniji bit će i prema njoj mnogo sumnjičavosti. Stoga će se s otvaranjem posljednjih poglavlja vjerojatno kasniti, a možda će se i već otvorena pregovaračka poglavlja mnogo teže zatvarati nego što je to itko očekivao.
Zbog spomenute grčke krize intenzivnije se razmatraju i jako ozbiljna pitanja o budućnosti same Europske unije. Odjednom su mnogi u Europskoj uniji postali svjesni neugodne činjenice, da ovo nije prolazna kriza, nego dio duboke globalne preraspodjele bogatstava u svijetu, gdje dinamične privrede Azije, u prvom redu kineska i indijska, svojom konkurentnošću kontinuirano guše i guraju u stranu europsku privredu. To za Europu ima dramatične posljedice na duži rok. Očito je da Europa više neće moći računati na raniji rast te da će neke europske regije to osiromašenje mnogo teže podnositi od drugih. Oni bogatiji počet će upravo zbog primjera Grčke mnogo temeljitije razmatrati trebaju li pomagati siromašnijima, je li im to dugoročno korisno.
Počelo se razgovarati o tome kakva će biti unutarnja struktura Europske unije u sljedećem razdoblju, hoće li se i dalje inzistirati na dosadašnjoj uniformiranosti i političkom i ekonomskom izjednačavanju i niveliranju svih članica unije na cijelom teritoriju ili će se Europska unija početi raščlanjivati na odvojene dijelove čija će unutarnja integriranost biti različita. Neće li Njemačka i Francuska, na primjer, s još nekim "starim" članicama krenuti u novi aranžman višeg stupnja integracije, posebno u financijskoj sferi, a druge zemlje ostaviti iza sebe u nekom drugom razredu Europske unije. Govori se čak i o mogućnosti da se neke zemlje čak nagovore da iziđu iz eurozone, te da se sklone u drugi razred Europske unije.
PROTIV PROŠIRENJA David Cameron, čelnik Konzervativne stranke koji će vjerojatno sastaviti novu britansku vladu, protivi se proširenju EUU trenucima kada se počinju otvarati takva pitanja, kada cijela Europska unija ulazi u razdoblje unutarnje krize, ali i sveopćeg preispitivanja, te kada se govori o tome da integracije mogu biti različitog stupnja i različitih brzina, malo će tko u Europi imati volje energičnije i s pravim interesom razmišljati o daljnjem proširenju, pa i o tome što će biti s europskom perspektivom Hrvatske. Tu treba spomenuti još jedan proces, koji se upravo odvija, a koji će također imati ključne posljedice za proširenje Europske unije. Riječ je o ishodu britanskih parlamentarnih izbora, odnosno o pregovorima između britanskih stranaka o sastavljanju nove koalicijske vlade. Vođa konzervativaca David Cameron, koji u ovom trenutku ima najveće izglede da bude sljedeći britanski premijer, ulazeći krajem prošlog tjedna u koalicijske pregovore s liberalnim demokratima obznanio je neka područja svojeg političkog programa o kojima se pregovarati ne može, a jedno od tih područja je i odnos prema Europskoj uniji. On je svojim biračima obećao da britanska vlada neće davati nikakve nove ingerencije Europskoj uniji, prema kojoj će konzervativci voditi krajnje rezerviranu politiku, a to će se sigurno odnositi i na sferu proširenja, kojem se konzervativci u načelu protive. Već i do sada pod laburističkom vladom bilo je vidljivo da Velika Britanija ima rezervi prema proširenju, a to je osjećala i hrvatska diplomacija. Za Hrvatsku je sretna okolnost da su britanski liberalni demokrati izrazito proeuropski usmjereni pa bi oni - ako budu dio nove vlade - mogli eventualno ublažiti taj antieuropski gard moguće Cameronove vlade.
Sve to govori da su - unatoč optimističnim izjavama vodećih hrvatskih političara - mogući novi zapleti u vezi s prijemom Hrvatske u EU. Iako je Hrvatska već pri samom kraju pregovora o članstvu, ono bi moglo biti odgođeno na neko vrijeme. Novi zapleti oko haaškog suđenja hrvatskim generalima znakovita su najava. Hrvatska sada plaća pogreške svoje međunarodne, ali i unutarnje politike proteklih godina, od vremena Tuđmanove autarkične, prema Europi i svijetu neprijateljske politike krajem devedesetih, preko Račanove neodlučnosti na početku ovog desetljeća, do Sanaderove neodgovornosti kada je čuvajući svoju korupcionašku vlast radio razne kompromise međunarodnog karaktera ugrožavajući hrvatsku europsku budućnost.
Još jednom se pokazuje koliko su u pravu bili oni koji su proteklih godina govorili kako nema važnijeg vanjskopolitičkog prioriteta za Hrvatsku od što hitnijeg ulaska u Europsku uniju, jer će svako odgađanje taj prijem činiti sve težim i težim, a ekonomski i politički položaj Hrvatske pogubnijim. Višegodišnje odgađanje prijema Hrvatske zapravo je velika historijska nepravda prema njoj i njenim građanima, koja može postati još pogubnija, ako sadašnji hrvatski napori da uđe u članstvo ne daju brze rezultate, te Hrvatska bude priključena tzv. zapadnom Balkanu koji - kako sada stvari stoje - nema nikakve šanse da uđe u Europsku uniju, ma kakva ona tada bila, prije 2020. godine.