Aleksandar Stajčić, glavni urednik NewsaJavno igralište u mom kvartu nalazi se se u zagrebačkim Ravnicama pokraj osnovne škole A.G. Matoš. Na njemu se nalaze tri nogometna, dva košarkaška igrališta, nekoliko stolova za stolni tenis, tereni za boćanje i tenis... Igralište je prošarano travnatim površinama, na kojima ima sporadično posađenih breza i živica koje djeluju samoniklo.

Dulje vrijeme nisam bio na igralištu, a koliko je uništeno uvidio sam prošli vikend kad sam vlastite klince izveo tamo na igru. Na njemu su, najblaže rečeno, košarkaški obruči brutalno savijeni, dok ih je većina razvaljena skupa s dobrim djelom table. Zaštitna mreža na nogometnim igralištima podsjeća na jedra izrešetanih brodova. Uništeno je i nekoliko stolova za stolni tenis iako su izrađeni od debelog armiranog betona. Da je eksploziv dostupniji djeci vjerojatno bi cijelo igralište podsjećalo na Vukovar 1991. Usto, travnate površine prepune su psećih i tko zna još čijih govana. Sve skupa jedno tužno mjesto na koje najradije svoju djecu ne bih vodio.

Uništavači iliti budaletine

Ovo igralište nije tako izgledalo krajem osamdesetih, kad sam kao tinejdžer tamo provodio sav višak slobodnog vremena. Ne tvrdim da smo ja i moji vršnjaci bili anđeli kojima je cilj bio čuvati sprave na igralištu, ali svakom od nas negdje je valjda u podsvijesti bilo usađeno da uništiti nešto što ti pruža veselje nije baš pametno. Ako se dobro sjećam, 'uništavače' je većina smatrala budaletinama.

Ne poznajem dobro generaciju koja je sada na tom igralištu, ali njima je zacijelo nešto drugo u podsvijesti. Očito im je u glavi usađeno da mjesto na kojem nešto radiš treba pošteno uništiti. Vjerojatno ti klinci u očima svojih vršnjaka nisu face ako iza sebe ne ostave pustoš. Pitam se odakle su to mogli naučiti? Možda iz cjelokupne lopovske privatizacije u Hrvatskoj? Možda iz vladavine Tuđmana i Sanadera koji su čelne pozicije u državi ostavili nalik na kolodvorske zahode u kojima nitko danima nije povukao vodu?

Od koga pokupiše loše navike?

Današnja djeca/tinejdžeri zrcalo su općeg lošeg stanja u državi. Ali oni su ujedno i 'latmus papir' koji će u dogledno vrijeme pokazati hoće li se početi mijenjati odnos vlastodržaca prema građanima ove zemlje i kada će njihovi roditelji prestati psovati majku likovima koji se redovito pojavljuju na prvim vijestima Dnevnika. Na njima će se vidjeti i jesu li istinite izjave primjerke Jadranke Kosor kako se uhvatila u koštac sa cjelokupnim devijantnim ponašanjem naših državnih i javnih dužnosnika od kojih su klinci ni krivi ni dužni - pokupili loše navike.