Kao što svi vjerojatno znate, predsjednik SAD-a može postati samo osoba rođena na teritoriju te države. Isto tako, u Sinjskoj alci smiju sudjelovati samo mladići i muškarci rođeni na području Cetinske krajine - njene točne granice ne znamo ni vi niti ja, ali Sinjani i Cetinjani, ne treba sumnjati, poznaju ih itekako dobro. Biti rođen baš tamo, to u cetinskom kozmogonijskom imaginariju znači dobiti poseban nebeski biljeg već u samom startu, i to gotovo pa blaženički. I tu bi činjenicu (ma koliko se apsurdnom nekome činila) valjalo, baš kao i samu Alku, respektirati kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Do prije nekih šest godina, sinjsko je rodilište bilo jedino u Dalmaciji u kojem je suprug (znači, najvjerojatniji otac novorođenčeta) mogao prisustvovati porodu. Iako nikad nijedan lokalni muž nije iskoristio to veličanstveno i zastrašujuće pravo, bilo je ipak nekoliko splitskih parova koji su, samo radi te pogodnosti, odlučili da im novorođenče svijet ugleda upravo u Sinju.

'Dovodin ti slavodobitnika!'

Nikad nisam uspio ukapirati kako su se to, i zašto, baš Sinjani, ti brkajlije i tvrdolinijaši svake fele, odlučili biti pionirima zajedničkog porađanja (heh, možda baš zato što su znali da se nijedan tamošnji suprug neće odvažiti na takvu avanturu, nisu oni pičkice!) ali iz dubine sam svoje macho-kukavičke duše pozdravljao taj potez i najiskrenije ga cijenio. U jednom mi je trenutku (ali - priznajem - samo u jednom!) palo na pamet da se i ja pridružim toj nekolicini odvažnih splitskih očeva, pa da i sam nazočim supruginom porodu, u vrijeme dok se to u Splitu nije moglo. U tom trenutku, u tom kratkom vaganju, svidjela mi se čak i usputna pomisao da jednog dana iz televizora začujem glas alaj-čauša: "Vojvodoooo! Dovodin ti slavodobitnikaaaa! Alkar Jakov Baretić osvojija je devet punataaaa!" Ili tako nekako. Možda i dvanaest, ako bude pripetavanja...

A onda se niotkud, iz Gospića i tamošnjeg rodilišta, nekako stvorio naočiti ginekolog s dikcijom wartburga u rikvercu, pa odlučio - ukinuti sinjsko rodilište! Umjesto da pokrene Ličko-senjsku alku ako je već toliko zavidan, ministar Milinović odlučio se, izgleda, za postupno dokidanje one sinjske. Usporedimo li statističke godišnjake gospićkog i sinjskog rodilišta, nema nijednog razloga da se jedno ukida, a drugo ne.

Stvar s ludnicama već riješena...

Usporedimo li pak financijske pokazatelje i procjene troškova preseljenja sveg sinjskog medicinskog osoblja u splitsko rodilište (prijevoz, dežurstva, odvojen život...) ispast će već pri trećoj operaciji (računskoj) da bi to državu dugoročno daleko više koštalo od održavanja postojećeg stanja u Sinju. Još kad tome pridodamo troškove višekratnih izvanrednih zasjedanja uprave i časnog suda Viteškog alkarskog društva (jedina tema: ljudi, tko sve sad smije trkat alku?!) ispada da je ministar Milinović uistinu, baš kako se govori, pametan taman koliko i ljepuškast.

Sinj i ja smo odavna na "vi", otamo sam dobivao najskarednija prijeteća pisma čitatelja, do Alke držim samo kao do atraktivne folklorne manifestacije, ali za to njihovo rodilište, ej, za njega sam spreman demonstrirati gdje god, kad god i koliko god treba!

Na Cresu ukidaju školu, u Sinju (u Imotskom i u Makarskoj, znam, ali mi se dosad nije uklapalo u ovu priču) rodilište, što li je sljedeće na redu? Vrtići, starački domovi? Glazbene škole? Trafo-stanice? Ludnice su, čini se, već ukinute...