Janice McCormick održala je u Zagrebu predavanje u kojem je iznijela tezu da se u krizi treba ulagati i da je pasivnost u ekonomiji uvijek skuplja od mogućeg neuspjeha'Hrvatska je zemlja s velikim ekonomskim potencijalom, ali kako biste ga iskoristili, potrebno je stvoriti kulturu rada. Ne vjerujem u politiku sjedenja i čekanja. Uvijek zastupam stav da, čak i kada ste na koljenima, trebate ustati i krenuti dalje. Jedini izlaz je u novim investicijama, jer one omogućuju rast ekonomije i povećanje zaposlenosti", smatra Janice McCormick, izvršna direktorica Harvard Business School (HBS), vodeće škole za management u Sjedinjenim Američkim Državama, a vjerojatno i u svijetu.

Zaposlena je na Harvardu od 1979., gost profesor iz područja managementa je na sveučilištima u New Yorku, Parizu, Melbourneu i Santiago de Chileu, a od iduće akademske godine predavat će i na Dubrovnik International Universityju. Kao privatnu konzultanticu angažiralo ju je nekoliko tvrtki iz SAD-a, Južne Amerike i Europe. Njezina glavna teza proizlazi iz izreke "who dares, wins", "tko se usudi, taj i pobjeđuje", što u vremenima recesije podrazumijeva velike investicije.

Na predavanju koje je održala u Zagrebu poseban interes izazvala je njezina teza da se u ekonomije ne treba plašiti neuspjeha jer su čak i propale ideje bolje od pasivnosti. U razgovoru za Nacional Janice McCormick opisala je sadašnju ekonomsku situaciju u Americi, a za prilike u kojima se nalazi Hrvatska posebno su zanimljiva njezina razmišljanja o tome zašto je neophodno smanjiti radna i socijalna prava ako se želi izići iz krize i prosperirati u budućnosti.

NACIONAL: Vaša je teza da je i u sadašnjoj globalnoj krizi moguće pokrenuti prosperitetnu ekonomiju?

- Naravno da je moguće, uostalom, to je jedino što možete napraviti. Prije nekog vremena jedan moj prijatelj s Harvarda s pravom je plasirao tezu da su ekonomske krize najbolje razdoblje za investiranje u nove projekte jer se tada nitko to ne usuđuje. A kako, prije ili poslije, mora uslijediti gospodarski oporavak, najbolje rezultate osjetit će oni koji budu investirali među prvima. To je rizičan pristup, ali tako se trebaju ponašati države koje žele prosperirati, umjesto da čekaju da kriza prođe sama od sebe.

NACIONAL: U koje gospodarske grane i sektore treba investirati?

- U sve koji mogu pridonijeti gospodarskom oporavku, ali o tome trebaju odlučiti investitori, a ne članovi akademske zajednice kao što sam ja. Posljednje studije pokazuju da je sve isplativije ulagati u razvoj okoliša, "zelene" tehnologije ili organsku hranu jer posvuda po svijetu raste spoznaja da trebamo biti pažljiviji u upravljanju resursima na ovom planetu. Mogu samo ponoviti da je današnje vrijeme najbolje za investitore, koji bi trebali putovati i otkriti gdje im se ulaganja najviše isplate.

NACIONAL: Kako vi kao Amerikanka gledate na vrlo česte optužbe s raznih strana, prema kojima je SAD krivac za krizu u svijetu?

- Sasvim sigurno i u Americi ima ljudi koji su doista pohlepni, glupi i spremni kršiti zakone, samo kako bi se silno obogatili. U takvim slučajevima treba primijeniti zakon i kazniti ih, bez obzira jesu li Amerikanci, Francuzi ili iz neke treće države. Činjenica je da je u prošlosti bilo jako puno pohlepe, a svemu je pridonio i nerijetko slab menadžment i loša kontrola na financijskom tržištu. U posljednje vrijeme američko gospodarstvo je u fazi oporavka, iako je situacija i dalje teška. U američkoj povijesti bilo je nekoliko velikih ekonomskih kriza, koje su bile iskorištene za lansiranje novih ideja i napredovanje. Naravno, SAD se još uvijek suočava s visokom stopom nezaposlenosti i krizom, ali vidljivo je oživljavanje tržišta, iako ne treba očekivati nagli rast gospodarstva.

NACIONAL: Već ste 30 godina zaposleni na Harvard Business School. Jeste li očekivali krizu ovakvih razmjera?

HARVARD BUSINESS SCHOOL, američko sveučilište na kojem se školuje svjetska elita. Diplomski studij ondje stoji 100.000 dolara, a doktorski 250.000 - no doktorski plaća samo sveučilište jer želi najbolje studente- Svi smo znali da se velik broj ljudi strahovito zadužuje u bankama, iako je bilo očito da mnogi dug neće moći vratiti. Ali pojavila se prilika i ljudi su je željeli iskoristiti bez obzira na posljedice. Industrija je nudila pogrešne proizvode i vidjelo se da stvari idu u pogrešnom smjeru. Nikada nisam shvaćala na temelju kojih su financijskih instrumenata banke davale takve kredite. Zbog načina na koji su se ponašale banke i velik dio stanovništva ekonomska kriza za mene nije bila iznenađenje.

NACIONAL: Mogu li stanje popraviti mjere za spas američke ekonomije koje je donio predsjednik Barack Obama?

- To još ne znamo. Brojni moji nekadašnji studenti s Harvard Business School pridružili su se Obaminoj administraciji. Obama je u prevladavanju krize angažirao i brojne profesore s našeg fakulteta, koji su uzeli neplaćenu godinu, a pritom su poveli i neke studente, kako bi pomogli ministarstvima financija i gospodarstva u reguliranju odnosa na financijskom tržištu. Činjenica da je Obama odlučio pozvati niz pametnih ljudi i zatražiti njihovu pomoć uvjerava me da je moguć napredak. Znam da se okružuje pametnim ljudima koji nisu pohlepni, ali još uvijek nitko ne može reći je li to dovoljno da se regulira stanje na financijskom tržištu. Ono što znam jest da sadašnja američka administracija povlači ispravne poteze.

NACIONAL: Koliko vam je poznata gospodarska situacija u Hrvatskoj?

- Iz onoga što znam o vašoj zemlji mogu zaključiti da je Hrvatska prelijepa zemlja s obrazovanim stanovništvom. Na svijetu ima puno lijepih zemalja, ali vaša jadranska obala istinski je prekrasna i golem je razvojni potencijal. Drugi potencijal koji imate su ljudi, i nikako vas se ne može uvrstiti u rang nerazvijenih zemalja kakve postoje u Južnoj Americi ili Africi. Sad je na vama da otkrijete imate li i volju za promjene, ali i vodstvo koje je sposobno provesti te promjene. Odgovor na ta pitanja znate bolje nego ja, ali ono što znam o vama jest da Hrvatska ima potrebne potencijale. Prije 50 godina Singapur nije imao ništa, a danas je jedna od država s najbržim rastom bruto društvenog proizvoda. Ako je Singapur mogao tako snažno napredovati, nema razloga da i vi ne učinite isto. Treba izgraditi strategiju i donijeti odluku da se ide u promjene, a ne samo pričati i čekati da netko umjesto vas obavi posao. Singapur, Danska, Kostarika i Irska podjednako su velike kao i Hrvatska i stvorile su napredna društva u kojima se ugodno živi. Otiđite u te zemlje i otkrijte što su učinile da postanu uspješne.

NACIONAL: Jedan od problema koji koče napredak jest to što se velik dio ovdašnjeg stanovništva nije spreman odreći postojećih socijalnih prava, a tu je i strah od globalizacije?

- Globalizacija je realnost i od toga se ne možete sakriti. Kad govorimo o socijalnim pravima, uzmite primjer Danske, koja je 90-ih bila država blagostanja u kojoj su ljudi imali osiguran posao i bilo ih je nemoguće otpustiti, mirovine i socijalna prava su bili nedodirljivi, a sindikati vrlo utjecajni. Prije nekoliko godina Danci su shvatili da je takav sustav neodrživ i mora se promijeniti, a ponovit ću da je riječ o zemlji podjednake veličine i broja stanovnika kao Hrvatska. I vlada i sindikati u Danskoj zaključili su: "Ako ovako nastavimo, naša će država propasti. Dakle, što trebamo učiniti?" Danas njihovi sindikati zastupaju poprilično radikalno stajalište po kojem pravo na rad ne znači da imate pravo čitav život raditi u istom poduzeću. Ako to nije moguće, možete čistiti zahode, jer i to je posao. Danci su pristali promijeniti uvriježeni način razmišljanja, iako njihov nacionalni dohodak iznosi 45.000 dolara po stanovniku, pa ne vidim zašto to i vi ne biste napravili. Razumijem da je to teška odluka, ali mora se učinili. Okupite vladu, sindikaliste i vodeće poslodavce i dogovorite se o promjenama jer primjeri raznih malih država dokaz su da u budućnosti i Hrvatska može prosperirati.

NACIONAL: Trebaju li stanovnici Hrvatske biti zabrinuti zbog ulaska u Europsku uniju?

- Nipošto, ulazak u EU je dobra stvar. Kad ste unutar EU, vidite da postoje brojne zemlje koje su u pojedinim aspektima bolje od vaše, i to vas onda tjera na veći angažman. Takvo stanje pogoduje inovacijama i poboljšanju raznih životnih područja, i zato se Hrvati ne trebaju plašiti Europske unije.

NACIONAL: Jeu li vam poznate nove ekonomske inicijative hrvatske vlade?

JANICE McCORMICK i Miomir Žužul, predsjednik Dubrovnik International Universityja na kojem će ona predavati sljedeću akademsku godinu- Poznato mi je da imate dosta 50-godišnjaka koji su u mirovini, a to nije dobro. Ljudi u tim godinama radno su vrlo korisni, a osim toga, kad su u mirovini, to je velik trošak za državu.

NACIONAL: Posljednjih desetljeća puno putujete i držite predavanja u raznim krajevima svijeta. Postoje li države čiji vas je napredak impresionirao?

- Još prije dvadeset godina bila sam impresionirana Japanom. Japanci su pokazali da znaju što žele, u dosta toga oponašali su Ameriku i sve podigli na još višu razinu. Njihovi upravljači prepuni su ideja, a imaju i briljantne radnike koji su potpuno posvećeni poslu. Postoje i zemlje o kojima se malo priča, poput Kostarike. Ondje postoji sveučilište na engleskom jeziku na koje dolaze predavati vodeći svjetski menadžeri. Ako se to moglo organizirati u Kostariki, zašto ne bi i u Hrvatskoj? Imate odličan položaj, kvalitetne kadrove i možete se potruditi i postati istinski regionalni lider.

NACIONAL: Je li svjetska ekonomska kriza utjecala na kvalitetu obrazovanja na vrhunskim sveučilištima poput Harvarda?

- Od 1979. sam zaposlena na Harvardu i s obzirom na prilično iskustvo koje imam u znanstvenom radu odgovorno tvrdim da je sadašnja kriza imala pozitivne posljedice za sveučilišnu zajednicu jer nas je podsjetila koliko je etika važna. Čak i kad se radi o menadžmentu etika je strahovito važna, baš kao što je bitno upozoravati da je pohlepa nešto loše. To nije samo teorija nego istina - svako vodstvo mora imati i moralnu viziju. Inače će nas voditi kauboji, a to nije dobro. Harvard Business School je vodeća svjetska znanstvena institucija na području menadžmenta i naš se rad temelji na praksi. To znači da naši profesori tijesno surađuju s raznim kompanijama, jer kako ćemo učiti studente da upravljanju ako sami ne znamo kako se upravlja velikim sustavima? Za razliku od nas, mnoge slične škole bave se teorijom, dok mi zagovaramo stajalište da naši studenti trebaju praksu, a ne teoriju. Iz tog kuta smatram da sveučilišta poput Dubrovnik International Universityja mogu značajno pomoći poboljšanju stanja u Hrvatskoj. Harvard Business School se od konkurencije razlikuje po tome što studentima poručujemo: "Nemojte samo učiti, nego donesite odluku i učinite nešto." Vjerojatno je to razlog zbog kojeg za naš doktorski studij imamo između 800 i 900 kandidata, a lani smo ih primili 35. Kad je riječ o MBA studiju, imamo približno dvije tisuće polaznika.

NACIONAL: Po nekim teorijama, kod vas se educira buduća elita SAD-a?

- Ne samo SAD-a, nego i svijeta, jer pedeset posto naših studenata nisu Amerikanci. Najčešće se događa da oni koji završe MBA na Harvardu prvi posao nađu u Americi, a poslije se odsele i zapošljavaju u drugim državama, u posljednje vrijeme najčešće u Kini i Indiji. Tako oni konkretno uče kako djeluju američke tvrtke, a poslije na neki način postaju američki ekonomski veleposlanici u inozemstvu.

NACIONAL: Koliko stoji takva vrsta poduke?

- Ukupni troškovi doktorskog studija iznose 250.000 dolara, ali naši doktorandi ga pohađaju besplatno jer sve plaća Harvard Business School. Na Harvardu vjerujemo kako je to ispravno stajalište, jer takoinvestiramo u budućnost sveučilišta. Tih 250.000 dolara osigurava svakom polazniku prihode, smještaj i istraživački rad i bilo bi tragično da si najbogatije svjetsko sveučilište takvo što nije u stanju priuštiti. Kao najbogatiji na svijetu, imamo novac, a time i obvezu pomoći najboljim studentima, koje ujedno želimo zadržati u akademskoj zajednici. Bila bih vrlo razočarana kad bi mi takav student rekao da neće ostati profesor na Harvardu nego da ide raditi u neku kompaniju ili banku, ali i njemu bih poželjela sreću. Što se tiče MBA programa, stvari stoje drukčije i dvogodišnji studij naši polaznici plaćaju oko 100.000 dolara. Ali gotovo 80 posto naših polaznika ima nekakve stipendije, pa ako na Harvardu mislimo da ste kvalitetni, uzet ćemo vas bez obzira jeste li bogati ili niste.

NACIONAL: U Hrvatskoj su prošle godine studenti demonstrirali, tražeći neograničeno besplatno studiranje. Kako vam izgledaju takvi zahtjevi?

- To izaziva propadanje znanstvenih institucija. Na sveučilištu treba vladati meritokracija i pravilo da, ako si dobar student i imaš novca, plaćaj studij, a ako si dobar, ali siromašan student, mi ćemo ti platiti. Tako treba biti, i tako i radimo na našem, ali i većini američkih sveučilišta. Ja također dolazim iz radničke obitelji i kao studentica svako sam ljeto radila u tvornici da pokrijem dio troškova za studij. Studenti moraju pokazati odgovornost, a ako su dobri u izvršavanju svojih obaveza, imaju pravo očekivati da im se pomogne. Pustite 12-godišnje modele studiranja kakvi prevladavaju u Francuskoj i Italiji, jer to je propast sveučilišnog sustava. Zbog toga u Italiji život shvaćaju na tralala-način, dok u Francuskoj svake godine s fakulteta izlaze tisuće diplomiranih filozofa, iako nikome nisu potrebni i za nekoliko godina će se možda zaposliti kao vozači autobusa. Za to nije kriv kapitalizam nego je to pogrešna politika forsiranja smjerova koji nisu perspektivni.