BRANKO RADOŠEVIĆ Bivši predsjednik uprave Plinacra protuzakonito je kreirao poslovnu praksu kojom je omogućio prelijevanje milijuna iz svoje tvrtke u Fimi-mediju Nevenke JurakBranko Radošević, bivši predsjednik uprave Plinacra i kandidat za novog predstavnika hrvatske vlade u upravi Ine, prvi je u nizu menadžera velikih hrvatskih javnih poduzeća koji bi mogao biti suočen s konkretnom optužnicom u slučaju nelegalnog pogodovanja marketinškoj tvrtki Fimi-media. Nacional ima uvid u dokument koji dokazuje kako je upravo Radošević bio kreator protuzakonite poslovne prakse na temelju koje je Plinacro toj tvrtki, u vlasništvu Nevenke Jurak, bliske prijateljice ravnatelja carine Mladena Barišića, od 2006. do 2009. za razne marketinške i PR poslove dogovorene izravnom pogodbom isplatio oko 6,3 milijuna kuna.

Riječ je o Pravilniku o poslovnoj tajni, dokumentu koji je Radošević odobrio u ožujku 2006., tek nekoliko mjeseci nakon što je imenovan na čelnu poziciju u kompaniji. Na temelju tog pravilnika sve marketinške aktivnosti i poslovi komuniciranja s javnošću u kompaniji proglašeni su poslovnom tajnom. Na taj način stvoren je ključan uvjet da se izbjegnu odredbe tada važećeg Zakona o javnoj nabavi, na temelju kojeg raspisivanje javnog natječaja nije bilo obvezno za nabavu roba i usluga koje se smatraju poslovnom tajnom.

Ipak, Nacionalov izvor iz DORH-a smatra da nema ni jednog racionalnog objašnjenja zašto bi takav status bio dodijeljen poslovima tržišnog komuniciranja, te da je taj pravilnik ključni dokaz u istrazi o nelegalnom poslovanju u Plinacru: “Ni jedna tvrtka od svih koje su poslovale s Fimi-medijom nije to radila na način kao Plinacro. Većinu svojih poslova Fimi-media dobila je putem natječaja, bilo javnih ili pozivnih, gdje su se uvjeti natječaja prilagođavali njoj. Samo je Plinacro to napravio tako da je sve proglasio poslovnom tajnom i sklapao izravne pogodbe. Takva poslovna praksa trajala je tri godine, a svaki ugovor sklopljen je na temelju službene odluke uprave, pa će se sigurno istražiti i uloga ostalih članova uprave, kao i nadzornog odbora, koji takvu praksu nije spriječio, što je bio dužan učiniti.” Iz te izjave Nacionalova sugovornika može se zaključiti kako bi istragom mogla biti obuhvaćena i bivša članica uprave Plinacra Dragica Krpan, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova i bivši predstojnik Ureda za odnose s javnošću Plinacra Mario Dragun, pa i članovi nadzornog odbora kompanije među kojima su i ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marina Matulović-Dropulić te budući ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković.

Na taj način istraga u Plinacru mogla bi se pokazati ključnim korakom u borbi protiv još jednog kraka korupcijske hobotnice koja je posljednjih godina funkcionirala u velikim državnim poduzećima, odnosno rasvjetljavanja uloge visokih Vladinih dužnosnika u nelegalnostima koje su se u tim poduzećima događale. Plinacro je s Fimi-medijom počeo surađivati 2006., neposredno nakon što je Radošević na čelnom mjestu zamijenio Darka Karačića, koji je podnio ostavku. Radošević je dotada bio član uprave tvrtke, a premda su ga smatrali kvalitetnim stručnjakom, njegov dolazak na čelo Plinacra protumačen je kao posljedica prijateljstva s Draženom Bošnjakovićem, utjecajnim HDZ-ovim saborskim zastupnikom iz Ivanić Grada i članom nadzornog odbora. Uz Radoševića u dvočlanu upravu Plinacra imenovana je Dragica Krpan, dugogodišnja bliska suradnica Marine Matulović-Dropulić. Dragica Krpan bila je tajnica Poglavarstva dok je Marina Matulović-Dropulić bila gradonačelnica Zagreba. U doba Milana Bandića bila je unaprijeđena na položaj pročelnice Ureda za imovinskopravne poslove, a u medijima se spekuliralo i o tome kako je tada činila usluge i samom premijeru Ivi Sanaderu te da je zbog toga uživala njegovu podršku.

Radošević i Dragica Krpan na novu dužnost imenovani su 26. studenoga 2005., a 13. ožujka 2006. donesen je Pravilnik o poslovnoj tajni. Taj dokument izradila je Plinacrova pravnica Vesna Matić, no njegovu izradu i sadržaj kontrolirao je i odobrio sam Radošević. Takav pravilnik smatra se uobičajenim poslovnim dokumentom koji ima svaka veća kompanija i kojim određuje pravila postupanja s informacijama koje smatra ključnima za svoje poslovanje, kako ih se ne bi domogla konkurencija. Kod Plinacra ta je potreba još izraženija, jer je kompanija koja je operater nacionalnog sustava za distribuciju plina, pa se određene tehničke karakteristike plinovoda kojima upravlja mogu smatrati i državnom tajnom. Također je razumljivo da kompanija želi zaštititi svoje investicijske planove, podatke o financijskom poslovanju i plaćama zaposlenika ili buduće rute plinovoda kako bi spriječila moguće spekulacije sa zemljištima, ali potpuno je nejasno zašto bi objavljivanje podataka o planovima i provedbi tržišnog komuniciranja izazvalo štetu za gospodarske interese Plinacra, kako se tvrdi u pravilniku. Ipak, proglašavanjem marketinških aktivnosti poslovnom tajnom stvoren je ključni zakonski uvjet da se takvi poslovi dogovaraju bez javnog natječaja, isključivo izravnom pogodbom.

Člankom 6. starog Zakona o javnoj nabavi, koji je bio na snazi do kraja 2007., uređeno je da se njegove odredbe ne primjenjuju na nabavu “s oznakom državne, vojne ili službene tajne”. Upravo zato USKOK-ovi istražitelji vjeruju da je jedini razlog zašto je Radošević donio novi pravilnik bio taj da omogući zaobilaženje Zakona o javnoj nabavi, osobito s obzirom na to da je te godine Plinacro počeo poslovati s Fimi-medijom. Sljedećih godina kompanija je Fimi-mediji isplatila 6,3 milijuna kuna za razne usluge, a zanimljivo je da je dio tih usluga obavljen na temelju narudžbi koje je dogovarao Mario Dragun, tadašnji predstojnik Ureda za odnose s javnošću u Plinacru. On je u praksi provodio suradnju s Fimi-medijom, pa istražitelji smatraju da bi mogao posvjedočiti o okolnostima te suradnje. USKOK želi doznati je li Dragun bio pod pritiskom uprave da provodi određene poslove s tom tvrtkom ili je to činio samoinicijativno. Dragun je Plinacro napustio u siječnju 2008. nakon što je imenovan glasnogovornikom Ministarstva vanjskih poslova. Izvori u Ministarstvu tada su tvrdili da je Dragun posao dobio po preporuci Biance Matković, koja je nedugo prije toga imenovana državnom tajnicom za politička pitanja u Ministarstvu.

Tvrtka u vlasništvu Nevenke Jurak (na presnimci s HTV-a), bliske prijateljice ravnatelja carine Mladena Barišića, pod istragom je zbog sumnjivih poslova s nizom državnih tvrtkiDragunovo svjedočenje moglo bi se pokazati pogubnim za Radoševića i Dragicu Krpan. Njih dvoje ionako su, kao članovi uprave, pravno odgovorni za ugovore s Fimi-medijom, a njihova situacija mogla bi se dodatno pogoršati ako Dragun posvjedoči da su incijative za suradnju s tom tvrtkom dolazile iz uprave. U tom slučaju postojat će sve potrebne okolnosti za pokretanje kaznenog postupka zbog zlouporabe službene dužnosti i ovlasti. Ipak, USKOK-ovi istražitelji smatraju da bivši članovi uprave Plinacra nisu sami osmislili tu transakciju, te da se takve pronevjere nisu mogle provoditi bez podrške osoba iz najužeg državnog vrha. Tada bi se na udaru istrage mogli naći Marina Matulović-Dropulić i Dražen Bošnjaković, kojima je kao članovima nadzornog odbora morao biti poznat sporni pravilnik o poslovnoj tajni koji je donio Radošević, kao i intenzivna poslovna suradnja Plinacra i Fimimedije. Ta istraga mogla bi se pokazati posebno neugodnom za Bošnjakovića, koji bi uskoro i službeno trebao biti imenovan ministrom pravosuđa. On je u prošlosti bio član nadzornog odbora HEP-a, te je bio imenovan u Vladino povjerenstvo za sklapanje dioničarskog ugovora o Ini, pa se očekuje da će morati svjedočiti u istragama o navodnim nelegalnostima u tim poduzećima.

Sada valja očekivati da će svjedočiti i o događanjima u Plinacru, pa je pitanje hoće li premijerka Jadranka Kosor ustrajati u odluci da za ministra pravosuđa imenuje čovjeka koji se pojavljuje kao svjedok u tri velike korupcijske afere koje trenutačno pogađaju Hrvatsku. S druge strane, izvjesno je da će biti preispitana i dugogodišnja uloga Marine Matulović-Dropulić u Plinacru. Ministricu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva već godinama smatraju glavnim političkim kontrolorom poslovanja te tvrtke, pogotovo stoga što je, osim što je predsjednica nadzornog odbora, ona i jedini član skupštine poduzeća. Izvori unutar kompanije u prošlosti su više puta tvrdili da je njezin utjecaj na poslovanje tvrtke golem, da višestruko premašuje uobičajene ovlasti čelnika nadzornog odbora. Primjer za to bila je kupnja plinskog skladišta Okoli, koje je Plinacro Ini platio 514 milijuna kuna.

Tu cijenu tada su pojedini stručnjaci ocijenili kao previsoku, tvrdeći kako je nelogično da se toliko plaća za objekt čija je knjigovodstvena vrijednost u prvoj fazi privatizacije Ine bila 11 puta manja i iznosila tek 47 milijuna kuna, naročito s obzirom na to da je ključni dio skladišta naftna bušotina koja ionako pripada državi, a za koju je Ina imala samo koncesiju. U Vladi su se od tih optužbi branili da je cijena posljedica procjene poznate svjetske konzultantske tvrtke PricewaterhouseCoopers, no manje je poznato da su due dilligence Okolija obavili i stručnjaci Plinacra te procijenili da vrijednost skladišta iznosi između 260 i 300 milijuna kuna. Na kraju je Vlada, na prijedlog Marine Matulović-Dropulić, prihvatila višu procjenu, uz odredbu da će Plinacro u slučaju nedostatka novca platiti tek 300 milijuna dok bi ostatak podmirila Vlada. Na kraju je cijeli iznos ipak podmirio Plinacro novcem iz kredita Europske banke za obnovu i razvoj. Ubrzo nakon toga skladište je izdvojeno u zasebnu tvrtku PSP Okoli, a na njezino čelo imenovana je Dragica Krpan. Dogodilo se to sredinom prošle godine, nakon što je s položaja predsjednika uprave maknut Radošević.

Dražen Bošnjaković uskoro bi trebao biti imenovan ministrom pravosuđa: kao članu nadzornog odbora morao mu je biti poznat sporni pravilnik o poslovnoj tajni i stoga bi se mogao naći i na udaru istrage o vezama Fimi-medije i PlinacraNjegovu smjenu Vlada je službeno obrazložila nezadovoljstvom u provedbi projekta plinofikacije Dalmacije, a neslužbeno se moglo doznati da je Radošević smijenjen zbog sukoba s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom. Iako se tada najavljivalo da će zajedno s Radoševićem biti smijenjeni i ostali članovi uprave, to se nije dogodilo. Dragica Krpan samo je prebačena u novu tvrtku, a smatra se da je ključnu ulogu u tome odigrala upravo Marina Matulović-Dropulić. Dapače, smatra se da je ministrica bila i ključni kadrovik pri imenovanju ostalih članova uprave, Jerka Jelića Balte, Dabiše Bučanca i Damira Pogorevca, te da sada potpuno kontrolira poslovanje Plinacra. Dokaz toga je i to što je nedavno naložila prekid suradnje s detektivskom agencijom kojoj je Plinacro plaćao 700 tisuća kuna godišnje za razne poslove zaštite, što je objavio Jutarnji list. Zato se sad postavlja pitanje zašto ministrica nije učinila isto u slučaju spornih ugovora s Fimi-medijom, pogotovo stoga što se radilo o očitim zlouporabama u poslovanju i izbjegavanju zakonskih odredbi, koje je ministrica s obzirom na svoj položaj dužna štititi.