RON PAUL, 74-godišnji ultrakonzervativni republikanac, danas bi dobio 41 posto glasova, a Obama samo jedan posto višeAmerički institut za ispitivanje javnog mnijenja Rasmussen istražio je kako bi sada prošli predsjednički izbori u SAD-u, a rezultat ankete pravo je iznenađenje: bila bi to mrtva trka između Baracka Obame i čovjeka koji u ovom trenutku ima najviše izgleda da postane republikanski predsjednički kandidat, kongresnik iz Teksasa Ron Paul. Obama bi dobio 42 posto, a Ron Paul 41 posto glasova, uz 17 posto neodlučnih birača. Taj rezultat još je više skrenuo pozornost američke javnosti na Paula, uz niz komentara u medijima.

A prošlog tjedna dogodilo se još nešto što posredno pokazuje rast političkog značenja Rona Paula. Prvog utorka u studenome, kad Obama bude na pola prvog mandata, održat će se izbori za cijeli Predstavnički dom Kongresa, čiji članovi imaju dvogodišnje mandate, te za trećinu članova Senata, čiji članovi imaju 6-godišnje mandate. Na tim izborima uvijek se događa da stranka kojoj pripada predsjednik SAD loše prođe. U prve dvije godine predsjednici - kako bi proveli svoju politiku - obično vuku nepopularne poteze i opada im podrška javnosti, pa se to dogodilo i sadašnjem demokratskom predsjedniku Obami, čija se popularnost u ove dvije godine gotovo prepolovila. To će, naravno, imati posljedice i za kandidate Demokratske stranke na izborima za Kongres u studenome, jer ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da su u mnogim izbornim jedinicama republikanski kandidati po popularnosti nadmašili demokratske, čak i one koji su već sada članovi Kongresa. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da među republikancima posebno dobro prolaze desni kandidati, što pokazuje da se cijelo američko izborno tijelo pomaknulo udesno.

U skladu s izbornom praksom u SAD-u velike stranke sustavom preliminarnih izbora određuju koga će nominirati kao svoje kandidate na izborima u studenome. Tako su ovih dana održani preliminarni izbori za obje stranke u više saveznih država. Posebnu je pozornost izazvao rezultat republikanskih preliminarnih izbora u Kentuckyju, gdje živi jedan vrlo moćan republikanski političar.

Svaka savezna država u Senat šalje dvojicu senatora. Jedan od senatora iz Kentuckyja je Mitch McConnell, koji je u Senatu od 1985. Stekao je veliku moć pa je prije tri godine postao vođa republikanaca u Senatu. On de facto upravlja i lokalnom Republikanskom strankom u Kentuckyju. U studenome će se birati novi drugi predstavnik Kentuckyja u Senatu, jer je dosadašnji drugi senator republikanac Jim Bunning objavio da se povlači iz politike. McConnell je odlučio da za Bunningova nasljednika promovira sebi bliskog mladog republikanskog političara Treya Graysona, koji je počeo oštro agitirati za to mjesto. Opće je uvjerenje bilo da će to mjesto Grayson lako i dobiti zbog opće podrške tamošnjeg republikanskog establishmenta. Ali na republikanskim preliminarnim izborima prošlog tjedna Graysona je uvjerljivo pobijedio oftalmolog koji se dosad nije bavio stranačkom politikom i tako osvojio republikansku nominaciju za izbore u studenome. No mnogi su uvjereni da oftalmolog Rand Paul bez ikakva većeg iskustva u politici može za svoj uspjeh zahvaliti svom ocu, Ronu Paulu. Mnogi su republikanski birači glasujući na preliminarnim izborima za Randa Paula posredno dali podršku njegovu ocu Ronu.

RAND PAUL, treći sin Rona Paula, po struci je oftalmolog i tek se odnedavno bavi politikom, a njegov uspjeh mnogi pripisuju trenutačnoj popularnosti njegova ocaRon Paul već dugo nije nepoznat na političkoj sceni SAD-a, ali su ga dosad mediji shvaćali kao marginalca koji iznosi radikalna stajališta i zato dobiva podršku radikalnih birača, ali nema šanse da privuče ljude umjerene orijentacije, koji najčešće odlučuju o predsjedničkim izborima. Ron Paul već je dvaput bio u predsjedničkoj izbornoj utrci, prvi put 1988. kao kandidat male Libertarijanske stranke, a 2008. kao jedan od kandidata koji su se borili za republikansku nominaciju. Unatoč političkoj upornosti oba puta njegove su se nade izjalovile, ali to ga nije obeshrabrilo da se pojavi i na predsjedničkim izborima 2012. jer vjeruje da bi zbog nepopularnosti sadašnjeg predsjednika Obame, ali i zbog znakovitog prestrojavanja udesno unutar Republikanske stranke, mogao imati šanse da uđe u Bijelu kuću.

Ron Paul je ultrakonzervativac, ali ne poput klasičnih desničara kakvi koketiraju s totalitarizmom, zagovarajući što snažniju državu. On je libertarijanski desničar, koji smatra da treba ukinuti država i svu vlast prepustiti individuumima. Libertarijanstvo kao politička ideja ima u Americi dugu tradiciju, još iz doba stvaranja SAD-a u drugoj polovini 18. stoljeća: svaki čovjek ima pravo sve svoje stvari rješavati na lokalnoj razini, dogovorom sa susjedima, a država nema pravo na to ni na koji način utjecati. Libertarijanci u nadgradnji tih svojih osnovnih shvaćanja mogu krenuti ili prema ljevici i socijalističkim orijentacijama, ili prema desnici, što se dogodilo s Paulom.

On se 1935. rodio u Pennsylvaniji, završio studij medicine, neko vrijeme bio vojni liječnik, potom je počeo vlastitu praksu na selu u konzervativnom dijelu Teksasa, gdje je dobro upoznao funkcioniranje lokalne zajednice. Vrlo mlad zainteresirao se za ekonomiju i postao veliki pobornik teorije da se država ne smije miješati u ekonomske stvari. Bio je ne samo ekstremni pobornik maksimalno slobodnog kapitalističkog poduzetništva, nego i protivnik svega čime država ograničava pojedinca, ne samo u privredi. Zagovara maksimalno smanjenje poreza, slobodno nošenje oružja, slobodnu trgovinu, ukidanje međunarodnih sporazuma koji SAD ograničavaju u ekonomskim aktivnostima. Čak se zalaže i za izlazak SAD-a iz međunarodnih organizacija, i to ne samo iz Svjetske trgovinske organizacije, nego čak i iz NATO-a i Ujedinjenih naroda. Protivnik je prava na pobačaj, vojne regrutacije, bilo kakvog ograničavanja privatnog vlasništva, pa i ekoloških inicijativa koje ograničavaju poduzetništvo. Nedavna studija o ponašanju članova Kongresa i analiza njihova glasovanja pokazuje da je Ron Paul izrazito najkonzervativniji član Kongresa još od 1937.

No mnogima se njegova konzervativnost sviđa, pa ga je to potaknulo da se već dva puta kandidira na predsjedničkim izborima: 1988. je po broju dobivenih glasova bio treći, iza pobjednika republikanca Georgea Browna i demokratskog kandidata Michaela Dukakisa, a 2008. u utrci za republikansku nominaciju bio je također treći. Nakon toga dogodile su se u Republikanskoj stranci značajne promjene, jer su se iz politike nakon pobjede demokratskog kandidata Baracka Obame povukli neki značajni umjereni republikanci, a u stranci počeli prevladavati novi ljudi ekstremnijih desnih stavova, poput potpredsjedničke kandidatkinje, guvernerke Aljaske Sarah Palin. Uz to, unutar republikanskog biračkog tijela pojavio se i neobičan pokret okupljanja republikanskih birača protiv Obame na skupovima koji se nazivaju "čajanke". Ti burni i slikoviti desničarski skupovi trebali bi podsjećati na događaj iz vremena borbe za američku neovisnost protiv britanskih kolonijalista, kad je skupina patriota odjevenih u Indijance 1773. u bostonskoj luci bacila u more uvezeni čaj koji su Britanci htjeli masno oporezovati.

Ron Paul je, još dok je bio u Libertarijanskoj stranci, bio jedan od osnivača tog pokreta, a i kad je prešao u republikance, djelovao je u njemu šireći svoje ideje protiv širih državnih ovlasti, koje je Obama spašavanjem ekonomije i općim zdravstvenim osiguranjem i za siromašnije, prema Paulovu sudu, značajno proširio. Paulova nova popularnost uvelike se temelji i na tome što su sudionici "čajanki" upravo Obamu proglasili novim tiraninom, a Paula pretvorili u svog heroja i glasnogovornika. Ankete pokazuju da čak 24 posto birača sebe smatra pripadnicima pokreta "čajanki". Sve više ljudi okuplja se na tim malim lokalnim manifestacijama da burno i slikovito podrže ono što smatraju bazičnim američkim vrijednostima, od prava na posjedovanje oružja, preko kritike državnih poteza do protivljenja pobačaju.

RON PAUL (drugi zdesna) s republikanskim predsjedničkim kandidatima uoči debate organizirane na Floridi u studenome 2007U posljednje vrijeme kao najvažnije zagovaraju organiziranje i odlučivanje o svakodnevnim stvarima na lokalnoj razini, bez upletanja države, a posebno Obamine vlade. Ron Paul veliki je zagovornik takvih bazičnih američkih vrijednosti, a na toj platformi agitirao je i njegov sin Rand.

Ron Paul ima petero djece, a Rand Paul mu je treći sin. Rodio se 1963. u Pennsylvaniji, dok je Ron Paul bio liječnik u američkom ratnom zrakoplovstvu. Obitelj se preselila u Teksas, gdje je Rand Paul diplomirao medicinu i specijalizirao oftalmologiju. Preselio se u Kentucky odakle mu je supruga, zaposlio u bolnici, a potom otvorio privatnu kliniku za očne bolesti u gradiću Bowling Green. Tek odnedavno bavi se i politikom, i to na očevoj političkoj liniji, posebno u kampanjama protiv poreza.

Osnovao je udrugu poreznih obveznika koja zahtijeva od svih političara u Kentuckyju da se javno obvežu kako će uvijek u svim forumima glasovati protiv povećanja bilo kakvih poreza.
Na tom pitanju stekao je veliku popularnost u siromašnom Kentuckyju i to ga je osokolilo i da se kandidira za Senat i pokuša dobiti nominaciju lokalne Republikanske stranke. Isprva su svi procjenjivali da ima male šanse protiv poznatijeg i popularnijeg Graysona, kojeg su podržavali svi vodeći lokalni republikanski moćnici. No Rand Paul je bio uporan u kampanji, koju je koncipirao tako da ima što više kontakata s običnim biračima. Posebno je težio da bude što bliže onima koji se okupljaju na političkim "čajankama", a takvih je "čajanki" u konzervativnom Kentuckyju mnogo. Svog suparnika optuživao je da je predstavnik političkog establishmenta iz Washingtona, a ta je taktika dala odličan rezultat. Upravo pokret "čajanki" i opća popularnost njegovog oca Rona pokazuju da među običnim ljudima jača nepovjerenje prema profesionalnim, tradicionalnim političarima. Snažno ga je podržao i otac i sve to pridonijelo je njegovu uspjehu. Budući da su republikanci u ovom trenutku u Kentuckyju bitno jači od demokrata, Rand Paul ima velike izglede da u studenome bude izabran u Senat, što bi pak dalo i snažan politički poticaj njegovu ocu.