Objavljeno u Nacionalu br. 759, 2010-06-01

Autor: Orhidea Gaura

Interview

Zrinko Tutić - tvorac estradnih zvijezda od Tajči i Severine do Zlatka Sudca

Hrvatski kantautor, skladatelj i suosnivač Porina, Zrinko Tutić, za Nacional ekskluzivno govori o svojoj glazbenoj karijeri, o tome kako je stvarao zvijezde od Tajči, Severine, Doris i Maje Blagdan te otkriva nepoznate pojedinosti o suradnji s karizmatskim svećenikom Zlatkom Sudcem

HIT-MAKER S PLEŠIVICE Zrinko Tutić većinu vremena provodi povučeno u kući na
Plešivici, ali i ondje svakodnevno stvara nove hitoveHIT-MAKER S PLEŠIVICE Zrinko Tutić većinu vremena provodi povučeno u kući na Plešivici, ali i ondje svakodnevno stvara nove hitoveZrinko Tutić na Nacional se malo ljuti još od 1996. kad ga je Srećko Jurdana kritizirao u svojoj kolumni povodom pjesme “Sveta ljubav” s kojom je Maja Blagdan nastupala na Euroviziji. Kad sam ga nazvala radi intervjua, nije baš bio odu ševljen, jer na medije u posljednje vrijeme gleda kao na “nuklearni otpad” po koji će svaki čas doći Greenpeace, a kad smo ipak stigli na intervju u njegovu Honka kućicu za odmor na Plešivici, ispričao je kako je pristao na intervju: "Budući da si mi se ti jučer dopala, a moja žena koja je tamo sjedila vikala je: 'Dijete će izgubit posao, dadni joj intervju.'“

Iako je riječ o jednom od najtiražnijih hrvatskih autora i “tati” zabavne glazbe, koji je stvorio zvijezde poput Tajči, Severine, Doris Dragović, Maje Blagdan i ostalih, a njegova pjesma “Sveta ljubav” još uvijek drži najbolji plasman Hrvatske na Euroviziji, četvrto mjesto u Oslu 1996., 11. mjesto osvojio je 1986. s Doris Dragović i pjesmom “Željo moja”, dok je Tajči s njegovom pjesmom “Hajde da ludujemo ove noći” 1990. u Zagrebu bila odlična sedma, Zrinko Tutić vrlo rijetko daje intervjue jer: "Odavno mi se ne da biti u gadostima ‘ko kome obrija guzicu’. Neću razgovarati s đubradima i nuklearnim otpadima. Ja pjevač nisam, meni to ne treba za moj nastup u Benkovcu, jebote, baš me briga. Sve je normalno i to je normalni dio posla, ja sam želio u životu biti javna osoba, nije tu ništa sporno, ali to ne mogu.“


Većinu vremena zato provodi na svom imanju na Plešivici gdje sklada i sprema nove projekte, a osim što je napisao većinu pjesama za album Zlatka Sudca, priprema projekt duhovnog mjuzikla “Majka Božja Bistrička”, koji bi nakon mnogo opstruiranja trebao napokon biti izveden u kazalištu Komedija na jesen. Radio je i song za dokumentarni film o Trapistanskom samostanu Marija Zvijezda uz koji je vezana povijest njegove obitelji te priprema CD Box od 12 CD-a sa svojim “sabranim djelima” i zbirkom pjesama za koje će predgovor napisati Enes Kišević. Želi to urediti kako ne bi palo u zaborav, a uz to je pozvan da s Majom Blagdan pjeva na dobrotvornom koncertu u Splitu koji organizira njegov prijatelj Neno Ninčević.

NACIONAL: Kad je Eurovizija u pitanju, najbolje ste plasirani autor u slobodnoj Hrvatskoj.

- Maja je bila četvrta, a u međuvremenu smo propali. Hrvatska televizija misli da je pametna i da jedino ona zna. Ona pozove samo svoje urednike jer samo oni znaju i mi tako propadosmo deset godina. A što ja imam s tim? Ja imam s tim to što je ovo zemlja Ive Tijardovića, Ive Robića, pokojnog Zdenka Runjića i Đorđa Novkovića, Nikice Kalođere, pa i Tutića i Dujmića. Pa to znamo, ej! Razumijemo se u zabavnu glazbu. Naša prirodna glazba je zabavna glazba. Srbi prije dvije godine ne pobijediše s nekakvim balkanskim drekom. Ne! S predivnom pop pjesmom, s našim oružjem pobijediše. Bosanci su s krasnom pjesmom bili visoko plasirani. Nije mi svejedno, to je moja profesija, a njima je to valjda njihova televizijska zajebancija. Važno je tko je natuko one telefone na Dori.

NACIONAL: Vi ste stvorili i Severinu i Tajči. Koja je razlika između toga kako su se nekad stvarale zvijezde, a kako danas.

- Ja stvoritelj progovaram… Nisu bila toliko drukčija vremena, bila su samo bolja za nas. Danas je prema pravilima Hrvatske diskografske udruge zlatna ploča spala s 5000 na 2500 prodanih CD-a. Zar to nije smiješno? Već sam predložio da sljedeće godine uvedemo Porina za onoga tko je prepržio najviše CD-a. Uz ovaj nuklearni otpad koji danas proizvodite u medijima, koja je pjevačica promijenila kakve gaće za Novu godinu da bi dečka iznenadila. I onda on je moro znat čime je obrijala guzicu, recimo. To je vama jedna od najvažnijih stvari.

NACIONAL: Meni nije.

- Ja se ispričavam. Ali medijima je užasno dosadno ako netko ima neku pjesmu koju ljudi vole i još gore je pritom ako taj dobro pjeva. Pa to je dosadno za popizdit. Ovom hiperprodukcijom ničega od ničega dogodilo se da vi osim starih zvijezda nemate ni jednu novu. Ovaj jad i čemer od reality showova, što je proizveo, jel to vic? I mene su jedne godine nagovorili pa sam bio u žiriju “Hrvatskog idola”. U ovoj državi više ne možeš uhvatit nikog tko ne pjeva...

NACIONAL: Mislite li da će netko od tih “reality pjevača” biti prava zvijezda?

OBITELJSKA OAZA Zrinko Tutić sa suprugom Karmen, za koju kaže da je 'časna u
civilu', sinom Ivanom i kćeri TeomOBITELJSKA OAZA Zrinko Tutić sa suprugom Karmen, za koju kaže da je 'časna u civilu', sinom Ivanom i kćeri Teom- Ne mislim. Naime, oni su postali poznati nizašto. Kao u svakom, ljudi, poslu, mora biti “back to mono”, što znači, idemo prvo na sate pjevanja, pa se idemo malo naučiti kretati, pa vidjeti tko si ti zapravo, što ti to nosiš u sebi.

NACIONAL: U ono vrijeme se isto tako smatralo da netko može postati zvijezda samo preko kreveta, barem ako je žena.

- A što njoj fali ako će postati preko kreveta?! Svi oni koji danas misle da će to preko kreveta, ja protiv toga nemam ništa i povremeno me veseli, imam samo problem što ćeš na kraju morati pjevati. Dakle, bez pjevanja ne ide. Molim vas, nešto mi recite. Jeste li vi došli raditi u Nacional preko kreveta sa svojim urednikom ili urednicom? Pa nemreš raditi u Nacionalu ako nisi dala šefu. Je li tajnica u Ini dala svom šefu? Samo želim reći, i u ovoj profesiji smo samo živa bića. Imam 55 godina i ne znam nikoga tko je išta napravio preko kreveta. To ne znači da ih nije bilo u hodu, u radu, u druženju, u životu, u onome kao što je u vašem ili bilo čijem poslu. A to ako smo se ti i ja dopali jedan drugome, šta je to zabranjeno, jel to problem neki?

NACIONAL: Koliko vam danas ljudi dolaze na audicije?

- Ko u priči. Zato sam si, doktorskim rječnikom rečeno, napravio dva puta mjesečno "ambulantu". Prije sam znao primati po troje ljudi dnevno, a danas ne primam više od dvoje jer sam star. Obično je to sat i pol do dva po osobi. Ljudi mi donesu snimke na diktafonu, mene ne fasciniraju nikakve snimke. Doneseš i kažeš tko si, kakva je tvoja ideja, zašto baš ti to hoćeš raditi, naravno da nakon toga ja lupim po klaviru i kažem: "Ponovite za mnom ovaj ton."

NACIONAL: Prepoznate li odmah ima li netko potencijala za zvijezdu?

- Evo, vas odavde kad gledam, odmah sam vidio da imate potencijala za zvijezdu. Naravno da ne prepoznam. Naravno da pokušavam tom prigodom vidjeti što ta osoba nosi sa sobom, koji je to transfer emocija i energije, naravno, u slučaju da ove osnovne stvari štimaju.

NACIONAL: Bez obzira na to koliko neka osoba dobro izgledala?

- Ma koga to briga. Tako sam izabrao Massima zbog izgleda, izgledao je kao Mister Spock. Jer je i to izgled, jer je ta njegova rošavost tvorila ono: “Pjevat ću dok suze me ne zabole…”, taj jedan tajanstveni, romantičarski momenat gdje sam mislio da će ove trebe nakon tri banke poluditi. Takve su najbolje, ne pitaju puno, a ne dave previše. Ove neke kad se zablese, te se hoće udavat, rastavljat, te prave cirkus. Dakle, osobnost, glas, poruka, namjera.

NACIONAL: Kako ste došli do Tajči?

- Tajči je došla do mene na stepenicama tadašnjeg Jugotona, tamo je nešto radila, predstavila se, ja sam išao na neki upravni odbor, meni se žurilo, ali dao sam joj broj telefona da se javi za pet dana, donese neke snimke i glazbu koju sluša da vidimo što ćemo. I nakon toga je došla, imala je neke svoje vizije sebe i u tome je bila tajna njenog dotadašnjeg neuspjeha jer su je ovi drugi “pušili” i puštali je. Ona je htjela biti Whitney Houston, taj tip repertoara. Međutim, ona je imala prirodnu impostaciju, njezin glas zvuči dječje. U trenutku kad je došlo do mene ona je imala nekih 19, 20 godina, da me ne bi ovi vaši zločinci proglasili odmah pedofilom. Bila je punoljetna, da ne bi bilo zabune.

NACIONAL: Da ne biste vi kao Polanski čamili tu u kućnom pritvoru.

- To te ja pitam. Dakle, izgledala je kao odraslo dijete koje pjeva, meni, govorim svoju poziciju. Moja procjena je bila da ona s tim dječjim glasom i svom tom pričom može biti jedan tinejdžerski oblik pop-rock grupe Transvision Vamp. Uglavnom, na tim nekim razmeđima Bengelsa i Tranvision Vampa probali smo stvarati neku našu priču, gdje se pokazalo da je to bila ispravna procjena. Dakle, imaš ti pravo o sebi misliti što god želiš. Ali mora i netko drugi misliti. S tim da je sve drugo imala uredno, srednja muzička, Zvjezdice, ona je bila prava izborna baza. Ona je meni na snimanje dovela sestre Husar jer su to njezine frendice iz Zvjezdica. Marija Husar je ona koja u pjesmi “Bube su u glavi” pjeva: "Hajde, mala, mrdni guzom“. Na to sam se ja sabrao i vidio da je ta cura ambiciozna. Ambiciozna za popizdit. To je bila ludara koja je znala nakon koncerta u Kopru doći kući, presvukla bi se i u 5 ujutro trčala po nasipu. I Severina je bila takva. Samo sam ta dva slučaja imao takva. Paloma Blanca i Paloma Nera, tako je nastala pjesma: "Paloma blanca putuje, Paloma nera ostaje“. To je Nenina duhovitost koju sam ja prihvatio jer je Neno pisao tekst. Uglavnom, to su bile opako ambiciozne žene. Severini je, recimo, bila obaveza ići na ples. Ona se dovela do pripreme borbene momčadi reprezentacije, govorim o sličnom tipu ambicije i samodiscipline. Nazvao me taj naš izbornik, trener: "Zrinko, ja ne znam šta da radim, da je vodim s reprezentacijom?“ Ja sam reko: "Ubit ću i tebe i nju, vraćaj, tko joj je to rekao da radi?!“ Seve je isto prošla srednju muzičku, mjuzikl, kazalište Split. Danas ovi ljudi kad dođu iz papuča, od doma, to nije prošlo zbor u muzičkoj, to nije odigralo ni jedne utakmice. Mi smo završna faza kad se nama dolazi.

NACIONAL: Kako ste, nakon što je Tajči otišla u Ameiku, došli do Severine?

ZA PRAVE STVARI Miroslav Lilić, koji je pustio 'Moju domovinu' u
središnji Dnevnik 1991., Đorđe Novković i Zrinko
TutićZA PRAVE STVARI Miroslav Lilić, koji je pustio 'Moju domovinu' u središnji Dnevnik 1991., Đorđe Novković i Zrinko Tutić- Svi ovi daveži oko mene, a govorim o svojim najbližim suradnicima, govorili su mi da ima jedna silno talentirana mala koja je vodila Top Cup, plesala lambadu, koja je ne znam što sve radila. I budući da je postojao kompletan pogon, a Tajči je otišla u Ameriku, nazvao sam ju. Onda je Severina to poslije duhovito pričala kako je u vrijeme najvećih uzbuna mama došla po nju u sklonište i rekla: "Slušaj, ili te zove Zrinko Tutić ili te neko zajebava.“ A Maja je došla vrlo kratko iza Severine. Zorica Kondža koju sam koristio kao back vokal na Bebeku nije mogla doći na jedno smimanje i rekla mi je: "Slušaj, ima jedna mala iz Zagreba, vidjet ćeš, super će me zamijeniti.“ Meni je to bilo davljenje jer imaš neku uhodanu ekipu s kojom radiš, ali, eto ove, Blagdan. Otpjeva žena tamo, mi se svi pogledali, zinuli. Eto, prirodnim putem, pet godina pjevala u grupi Stijene, otišla, naravno, spetljala se s gitaristom, on išo studirat medicinu, došla i ona za njim, cijeli život je to nešto imala… Tako i Doris Dragović, pet godina je pjevala u grupi More. Naravno da u jednom trenutku pomisliš da bi mogao biti solist. Ali to mora sazrijeti.

NACIONAL: Kad ste počeli suradnju s Doris, mnogi su imputirali kako ste pjesmu “Doris” napisali za nju.

- Pjesmu “Doris” napisao sam za svoju suprugu kad je 1981. rodila našeg sina. No moja supruga se zove Karmen i naprosto mi nije štimala rima. Onda smo bili na moru i naši prijatelji su doveli jednu curicu i kad sam je pitao: „Come si chiami“, ona je odgovorila: „Doris“, na što je meni svanulo jer mi je trebalo neko zvučno ime sa samoglasnikom. Dakle, Doris je trogodišnja curica, a s Doris Dragović sam počeo raditi tek 1986.

NACIONAL: Neke vaše pjesme već su postale legendarne, ali ima i onih koje su, nazovimo ih, populističke.

- Govorite o kuruzi, dajte još neki izraz, volim kad me gade. Kuruza i ljiga. Znate šta, to je tako jedno osjetljivo područje. Da li vi danas mislite da je kuruza pjesma “Joj mene joj, joj mene joj, črleni je lajbek moj”? Sve možemo dovesti do apsurda. A ono što sam ja u životu potpisao, iza toga i stojim.

NACIONAL: Karijeru ste počeli kao kantautor.

- Kantautor, to ti je najveća nevolja na svijetu, to treba dati ubiti dok je još maleno. U tom periodu sam prodavao zlatne ploče, znači 50 tisuća primjeraka. Mišo Kovač je prodavao 500 tisuća, ali je i 50 bilo dovoljno. I kada to prevedeš na žene, na uzorku od 10 sam ja imao četiri svoje iz literarne sekcije koje su me jako voljele.

NACIONAL: Je li suradnja sa Zlatkom Sudcem posljedica vašeg zasićenja estradom?

- Ovako, ja sam, kako bih rekao, normalni katolik, za razliku od moje žene koja je profesionalni katolik. Uvijek sam bio ljubomoran na crkve reformacije koje slave Gospodina pjesmom. Iz njihove izborne baze dolaze Mahalia Jackson, Aretha Franklin, Whitney Houston, Christina Aguilera, Beyoncé. Ja sam kao gradivo pjevačicama zadavao one sjajne izvedbe iz “Redovnice napadaju 1” i “Redovnice napadaju 2”. Onda kad je moj Ivan išao na vjeronauk, napisao sam “Mi smo djeca Tvoja”. To je danas obavezno gradivo za prvu pričest. I Maja je jednom došla s nečim što mi se činilo okej. A Zlatko Sudac, katolički svećenik koji vozi MiG, lebdi, pada s Marsa, penje se na Mars, to sve što su napravili oko njega, Michael Jackson je malo. Takav elitni katolički svećenik koji u toj pjesmi želi Ekumenu koju sam mu ja napisao: “Pošao sam tvojim putem, putem ljubavi, neka cvjeta, neka žive, i drugačiji.“ Yes! Jedino čega se Maja bojala je što će biti između dva luđaka ko što smo nas dvojica. Ali kad je čovjek meni rekao: "Yes, Zrinko“, ja sam rekao: "Evo ga momak, idemo radit ploču.“ Otkad je u izolaciji, pitao sam ga jel uhapšen, jel u kaptolskim kazamatima, da mu nosimo suhu hranu ili nešto.

NACIONAL: A što radi vaša supruga Karmen?

AMBICIOZNE CURE Zrinko Tutić rekao je da su i Tajči i Severina bile tako ambiciozne da bi Tajči nakon koncerta u 5 ujutro trčala po nasipu, a Severina je kondiciju dovela na nivo borbene spreme hrvatske nogometne reprezentacije, čak je htjela s njima na pripremeAMBICIOZNE CURE Zrinko Tutić rekao je da su i Tajči i Severina bile tako ambiciozne da bi Tajči nakon koncerta u 5 ujutro trčala po nasipu, a Severina je kondiciju dovela na nivo borbene spreme hrvatske nogometne reprezentacije, čak je htjela s njima na pripreme- Ja se s njom šalim da je časna u civilu, da je undercover agent. Oženio sam se studenticom vanjske trgovine koja je u međuvremenu mutirala i završila Institut za katoličku izobrazbu laika na teologiji, a pritom je i trećeredica. Sveti Franjo Asiški je napravio tri reda, prvi red su franjevci, drugi su sestre klarise, a treći je laički franjevački red. Ona tri čvora na halji znače čistoću, siromaštvo i poslušnost u Gospodinu. Kad je ona davala zavjete pred Zvjezdanom Linićem, a on je pitao ima li tko što protiv, ja sam rekao. "Ja znam, ne ide joj poslušnost.“ Na to je fra Linić rekao: "Ne tebi, Zrinko, Gospodinu.“

NACIONAL: Kako onda vaša supruga sve te godine…

- …s luđakom živi? Pitajte to nju. Ima čuvena rečenica Paula Verlainea i Arthura Rimbauda: "Ne moraš me razumjeti, bit će dovoljno da me voliš.“ E, pa eto, jesam joj ja izabro takvog luđaka ili si ga je sama birala.

NACIONAL: A gdje ste se upoznali?

- Ja na ekonomiji, a ona studirala vanjsku, ja mislio da je normalna.

NACIONAL: Tada niste baš lagodno živjeli?

- Apsolutno ne. Oženio sam se 1980., 1981. nam se rodio sin, morao sam ići u vojsku, moja majka se razboljela, dobila rak... Moji su živjeli tako da sam ja tih pet mjeseci nakon što sam napisao “Doris” svirao u Santa Marini. Imali smo sjajnu plaću, nekih tri hiljade maraka mjesečno, jer smo vrlo dobro svirali. Vi ne možete vjerovati, u neko davno doba cijenilo se ako znaš nešto dobro raditi. Šta je meni bilo potrebno dolje, bilo je vina, sve smo imali. Otišao sam u vojsku i ostavio ženi i djetetu 10 hiljada maraka, ona je od toga mogla godinu dana živjeti.

NACIONAL: Početkom 80-ih pisali ste i za Nove fosile.

- Dujmić je radio na mojim kantautorskim albumima, jako je volio kako to radim, ali nije htio nikakvu proviziju, ništa, nego je rekao da ja njemu izvolim napisati tekstove za sljedeći album Fosila. I kad se Ivan rodio, imao je dvije, tri godine, pisali smo “Milena, generacijo”. Originalni tekst je glasio: “miriše na varivo, živi sa svekrvom”. Na to je on rekao: "Ja to, Zrinko, ne mogu reći, to samo ti možeš.“ To je Milena, to je Balzac, izgubljene iluzije. Dakle, tom prigodom, ja sam živio u Utrinama, Rajko i ja smo divljali u drugoj sobi, na to je Karmen došla s metlom i istjerala nas van jer joj je dijete zaspalo. To je bilo pod takvim uvjetima rađeno. Ja sam Rajku napravio i pjesme "Još te volim“ i "Bilo mi je prvi put“. Otimalo nam se.

NACIONAL: U Banjoj Luci ste živjeli samo do 18. godine. Kako to da sve ove godine niste izgubili bosanski naglasak?

- A nisam, znate šta, uvijek mislim da jezik znači i tvoj identitet i način na koji se obraćaš, na koji si duhovit ili nisi duhovit. Svoje ćeš izdat, a ovdje si i tako doživotni dotepenec. I s tim nemam problem. A ono što je nas Banjalučane posebno krasilo, o čemu je govorio i pokojni Tomislav Ladan, da smo govorili jedan od najčišćih književnih jezika.

'MOJA DOMOVINA' KAO NEŠTO NAJLJEPŠE U ŽIVOTU

NACIONAL: KAKO JE 1991. NASTALA “MOJA DOMOVINA”?

-”Moja domovina” je nešto najljepše što se ikad čovjeku u životu može dogoditi. Vratio sam se u Zagreb nakon Velike Gospe i onda smo to malo kemijali, jednu večer došao je Arsen, sutradan Rajko pa Nikša. Ja sam napisao stih “pjesma puca”, a Arsen je rekao: „Ne, kamen puca, pjesma putuje.“ Imao je, dakle, neke dodatke, ali nije htio da ga potpisujem. Ja jesam autor, ali bila je to akcija s prijateljima.

NACIONAL: KAD JE PJESMA PRVI PUT PUŠTENA?

- Onaj kreten je probio zvučni zid nad Zagrebom, svi su otišli u sklonište, a mi smo pod uzbunom nosili kazetu s Gornjeg grada na Prisavlje. I Miro Lilić je odlučio to pustiti u Dnevniku. Nitko osim luđaka kakav je bio Miro Lilić ne bi imao petlje da pjesmu pusti bez odobrenja. Kao glavni urednik moraš imati taj refleks u sekundi. I da je rekao “Vidjet ćemo, pa ćemo to staviti u redovnu proceduru”, ne bi bilo ništa od toga. On je bio peti ortak i ne voli o tome baš pričati. Zrinko Tutić, Rajko Dujmić, Arsen Dedić, Nikša Bratoš, Miro Lilić, Vladimir Mihaljek Miha. Okosnica “iskrcavanja u Normandiju”.

Vezane vijesti

Veliki poklon fanovima povodom rođendana

Veliki poklon fanovima povodom rođendana

"Na kraju 30-ih... Ja sam ipak samo vaša, vama pripadam i ovu i sve ove godine... Kad sam bila tužna, vi ste me tješili svojim pljeskom i voljeli… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika