Srećko JurdanaZa “hrvatsku državnu politiku” - sve što je radio, pokojni Tuđman volio je trpati pod taj ritualan naziv kojim je isticao vlastitu važnost - iznenađenja ponekad dolaze s mjesta odakle ih se najmanje očekuje. Iz dnevnika Ratka Mladića, na primjer, za koji se do jučer nije ni znalo da postoji. Pokazalo se da je ratni zločinac bilježio svoje ratne doživljaje, navodno iznimno minuciozno, i dio tih njegovih registriranih sjećanja isplivao je danas na površinu zahvaljujući Haaškom sudu. Pronađeni Mladićev dnevnik obuhvaća razdoblje od 1992. do 1996. godine, autor ga je pisao svakodnevno, na Sudu je usvojen kao dokazni materijal tužiteljstva, i pojedini njegovi segmenti pušteni su u javnost iz očitih političkih razloga, da se razbiju sve mistifikacije o pozadini rata u Bosni i Hercegovini.

RAZBIJANJE MITOVA O BOSANSKOM RATU

Objavljivanje dnevnika korespondira, na jednoj strani, s jačanjem centrifugalnih tendencija u Bosni i Hercegovini, na drugoj s nastojanjima međunarodne zajednice da se one zaustave. Hrvatskom predsjedniku Josipoviću evidentno je dodijeljena jedna od glavnih eksternih uloga u izgradnji bosanskoga “suživota”. Još uvijek u uvodnoj fazi svoga mandata, već je dva puta hodočastio preko Une. Nedavno je odao počast žrtvama u Ahmićima i Križančevu Selu, i u Sarajevu se biranim izrazima ispričao zbog hrvatske uloge u ratu za podjelu BiH. U drugome, aktualnome posjetu koncentrirao se na Republiku Srpsku, na odavanje počasti žrtvama svih nacionalnih predznaka, razgovore s bosanskim i regionalnim liderima, među njima posebno s Miloradom Dodikom kojeg često doživljavaju kao glavnog suvremenog razbijača Bosne. Za razliku od svoga prethodnika, koji je prihvaćao oštre sukobe s premijerom Republike Srpske i nazivao ga “tumorom koji treba odstraniti”, Josipović izbjegava anatemiziranje Dodika i traži s njim dodirne točke, procjenjujući da je takav nastup u boljem skladu s političkim efektima koje želi postići, odnosno s ulogom modernoga pacifikatora Bosne koji će - zajedno s Inzkom, Tadićem, Tihićem i drugima - potaknuti proces definitivnoga prevladavanja psiholoških etnobarijera koje Bosnu i Hercegovinu čine historijski najnestabilnijim područjem u Europi. Predsjednik Josipović vjerojatno, dakle, nastupa kao eksponent širega međunarodnoga plana za stabiliziranje Bosne i Hercegovine, u kojem važnu ulogu igra i razbijanje mitova o bosanskome ratu. U tom kontekstu, njegova sarajevska isprika nije bila samo dobronamjerna gesta jedne pacifističke prirode, nego i oznaka nove strategije koju međunarodni činioci žele primijeniti na Bosnu i Hercegovinu. Dio te strategije svakako je i objavljivanje dijelova Mladićeva dnevnika.

UZDRMANA TUĐMANOVA TVORNICA LAŽI

U dnevniku se izričito potvrđuje sve ono što je aktualni hrvatski establishment pokušao energično zanijekati. Nakon sarajevskog istupa - odvažnoga čina koji je uzdrmao temelje Tuđmanove tvornice laži o ratu u BiH - protiv Josipovića je u Hrvatskoj odmah organizirana domoljubna predstava u kojoj su ga razni sadašnji i bivši tuđmanoidni demagozi prozvali kao izdajnika državnih interesa. Hadezeovski i parahadezeovski krugovi označili su ga kao štetočinu koji falsificira hrvatsku ulogu u bosanskome ratu i državu koju predstavlja podvrgava kompromitaciji. Potvrdilo se time da je hrvatska državotvorna sfera tradicionalno naučena na poštivanje obaveze “laganja za Hrvatsku”, i da je iskreno začuđuje kad se na sceni pojavi politička figura koja djeluje u neskladu s tim “patriotskim” aksiomom, još u starim vremenima proizvedenim u Tuđman-Šeksovoj ideološkoj radionici. Može se pretpostaviti da su svi ti neslomljivi propagatori hadezeovskih bosanskih mistifikacija doživjeli lagani stresni poremećaj kad su shvatili da ih demantira nitko drugi nego Ratko Mladić. Dijelovi njegovoga dnevnika koji su pušteni u javnost detaljno opisuju načine srpsko-hrvatske suradnje na bosanskome tlu, odnosno realizacije Milobosanskome tlu, odnosno realizacije Miloševićeva i Tuđmanova dogovora o razbijanju Bosne i Hercegovine, i posljedičnome pretvaranju Bošnjaka u zajedničke neprijatelje. U dnevniku autor govori o srpsko-hrvatskim sastancima u Mađarskoj (Pečuh), Crnoj Gori (Njivice) i Bosni (Jahorina) na kojima sudionici dogovaraju političke forme i vojne pojedinosti podjele BiH. Istaknuti predstavnik hrvatske strane bio je Slobodan Praljak - tada nominalni zapovjednik HVO-a - koji je u nizu susreta Mladiću prenosio Tuđmanove ideje o stvaranju nove “Banovine Hrvatske” i o velikim razmjenama stanovništva, ne samo unutar BiH i iz BiH, nego i iz Vojvodine u Hrvatsku, iz Hrvatske u Vojvodinu itd., nepogrešivo po modelu svijesti bizarnih političkih likova koji se - u ublaženome opisu - psihološki nisu odmaknuli od doživljaja svijeta iz “Seoba” (Crnjanski) ili Bulajićeva “Vlaka bez voznog reda”. Jedni tamo, drugi ovamo, miči ih, preseljavaj, manipuliraj ljudima kao krdima, jer jedino tako možeš nahraniti svoj osjećaj historijske veličine.

PODJELA BOSNE KAO BILATERALNI STRATEŠKI CILJ

O modalitetima srpsko-hrvatske suradnje na razbijanju Bosne i Hercegovine intenzivno se razgovaralo i u krugu Milošević-Karadžić- Mladić. Potpuno je jasno da je između Miloševića i Tuđmana postojao strateški dogovor o Bosni, koji se vrlo opipljivo ostvarivao na terenu. Mladić se često sastajao s hrvatskim vojnim zapovjednicima impostiranim u HVO-u, ali i s tadašnjim hrvatskim ministrom financija (Jozom Martinovićem) koji mu je - iz proračuna Republike Hrvatske! - plaćao enormne svote za razne logističke i vojno-političke usluge. U Hrvatskoj se - uz pomoć međunarodne zajednice i UNPROFOR- a - do beskraja rastezao srpsko-hrvatski rat, ali u Bosni i Hercegovini cvjetala je srpsko-hrvatska suradnja, koja je za Tuđmana i njegov krug bila nadređena zbivanjima u Hrvatskoj. “Rat u Hrvatskoj riješit će se nakon što se riješi pitanje Bosne”, glasi čuvena Tuđmanova izjava iz tog vremena. Hrvatska je bila provizorna pustolovina; podjela Bosne bila je bilateralni strateški cilj. Svojom bosanskom inicijativom predsjednik Josipović ponovno je usmjerio političku pažnju na tu prilično mučnu fenomenologiju, a objavljivanjem Mladićeva dnevnika Haaški sud pomogao mu je u obrani od napada neizlječivih mistifikatora. Upravo se proslavlja prvih sto dana njegova mandata, i u procjenjivanju poteza koji su ih obilježili, pozitivni iskoraci koje je izveo u Bosni i Hercegovini pouzdano dolaze na prvo mjesto.