Zrinka PavlićKrešimir Mišak i emisija “Na rubu znanosti” ovih su dana privukli više pozornosti nego da su objavili snimke krda vanzemaljaca kako bere ljubičice. Prvo ga je grupa znanstvenika napala kao bespravnog stanara znanstveno-obrazovnog programa, a potom su uslijedile Mišakove izjave po novinama i peticija obožavatelja njegova lika i djela.

TEŠKO JE REĆI koja je strana ispala smješnija, no Mišak je TV urednik i voditelj, a ovdje se bavimo mirisnim plodovima tog medija pa počnimo s njegovom. Nisam fan njegovih tema. Većina mi zvuči ko mambo-džambo, čunga-lunga i ča-ča-ča, a u tom ritmu prošla je i ovotjedna epizoda, „Čudno 5“, sastavljena od najčudnijih priča iz protekle sezone. Jedino što mi je u njoj zagolicalo maštu bilo je to da Mišak, eto, već krajem petog mjeseca odlazi na godišnji pa bih rado istražila misterij njegova ugovora. Sve drugo – alternativna klasika. Red fotki isijavajuće energije iz nečije ruke, lista, fetusa i psa, pa red anegdota radarista koji se u JNA viđao s NLO-om, par snimki avionskih kemijskih isprdaka i na kraju malo utjehe za one kojima znanost nije zajebancija – priča o istraživanju Teslina koncepta bežičnog prijenosa električne energije. Usporedi li se s Davidom Ickeom te zvjezdanim, kartaškim i drugim proročanstvima, vrlo umjereno. No skepticima poput mene, koje su roditelji još u jajovodu zalijevali Einsteinom, dvostruko slijepim studijama i matematikom – previše je tu Muldera, a premalo Scully. Previše instant-rješenja i nerealno univerzalnih, ali seksi objašnjenja. Zato donekle kužim revolt znanstvenika. Cijeli se život grče ne bi li hipoteze protjerali kroz stroge filtre, a onda im lik sa zulufima sjedne kraj potoka, krene s: „Alaj je lijep ovaj svijet“ i još se drzne spomenuti znanost. Sva sreća što ih većina dolazi iz intelektualno-štreberskog miljea jer bi inače garant došlo do tučnjave.

NO PREMDA RAZUMIJEM zašto im se raskiseliše opanci i premda se slažem da je emisija znanstvena koliko i „Zvijezde pjevaju“, u cijeloj priči ima par nezanemarivih štikleca. Štiklec prvi: Mišak je dobar novinar i voditelj. Ustvari, odličan je. Rijetko se koji HTV-ovac može pohvaliti tako ugodnom, ljubopitljivom i inteligentnom personom, a otići ću i korak dalje. Kamo sreće da je Branimir Bilić tako dobro informiran o temama koje razrađuje sa svojim sugovornicima ili da je, sačuvajbože, Hloverka Novak Srzić toliko nepristrana pri razgovoru sa svojima. U potonjem se krije i štiklec broj dva: da ne znam za Mišakov blog, „PREKO ruba znanosti“, po emisijama ne bih mogla zaključiti vjeruje li u mambo-džamborije i druga čudesa koja u njima predstavlja. Ne, nijednog gosta nije prozvao šarlatanom, premda su mnogi zaslužili. Davidu Ickeu nije u facu prasnuo od smijeha zbog ljudi-guštera, premda ja bih. Ali ruku na srce – osim što im se nije niti uvlačio u dupe, ni po znanstvenim kriterijima ne bi bilo prihvatljivo da TELEVIZIJSKI VODITELJ emisije o alternativnim tumačenjima odlučuje koja će od tih tumačenja prozvati blesavima, a koja neće. I što ćemo sada? Pripada li Mišakova emisija u znanstveno-obrazovni program, kao što se neki znanstvenici žeste da ne pripada? Ne, ne bavi se znanošću.

NO MIŠAK NIJE IZMISLIO TEME o kojima govori – njima se ljudi doista bave, koliko god nekima bile komične. Pa u tome ima neke, barem informativne obrazovne funkcije. Osim toga, Mišakov mi se „Rub“ čini mnogo manje štetan nego popularno- znanstveni pristup kakav se, recimo, njeguje u emisiji Opre Winfrey. Njezine detoksikacije, Dr. Phil, megavitaminski preparati i superopasne dijete javnosti se NE prikazuju kao različita alternativna tumačenja, nego se naturaju kao recepti te uz ultramoćan Oprin lik postaju mainstream. Dobro, Oprah se ni u jednom svemiru ne ubraja u obrazovne ni znanstvene emisije, ali možda bi se zato trebali zamisliti koliko je kategorizacija uopće važna. Jer nije da gledatelji u Mišakove ili Oprine teme vjeruju zbog programske rubrike u koju su uvrštene.

ZNAM, BROJNI ĆE REĆI: „Ali Mišakova emisija oduzima vrijeme legitimnim znanstvenim emisijama!“ Možda. Možda bi trebalo snimiti više legitimnih znanstvenih emisija. Možda bi trebalo snimiti više takvih emisija koje bi ljudi htjeli i voljeli gledati. Osobno smatram da bi, kad već imamo Mišaka, trebalo uvesti i kontrapunkt – nešto poput Discoveryjevih „Mythbustersa“ i Showtimeovog „Penn & Teller: Bullshita“, u kojima se raskrinkavaju pseudoznanstvena tumačenja i popularna praznovjerja. No ne vjerujem da bi prekvalifikacija Mišakove emisije u zabavnu imalo pomogla kvaliteti domaćeg televizijskog programa. Jednako kao što ne vjerujem da je takvo što učinila i nemušta peticija njegovih obožavatelja, s hrpom priča o bjelosvjetskim urotama i Novom svjetskom poretku.