Objavljeno u Nacionalu br. 759, 2010-06-01

Autor: Marko Biočina

UZLET ŽELJEZARE S NOVIM VLASNIKOM

Američki san u sisačkoj čeličani

NOVA čeličana željezare u Sisku, u koju je američka kompanija Commercial Metals Corporation (CMC) uložila 65 milijuna dolara, nedavno je ponovo počela proizvodnju, a na strana tržišta izvozi 95 posto proizvoda vrijednih oko 100 milijuna dolara godišnje

Prošlog je tjedna proradila nova, 65 milijuna američkih dolara vrijedna čeličana sisačke željezare. Riječ je o jednoj od najvećih investicija u hrvatsku industriju u posljednjem desetljeću, a zahvaljujući novoj i modernoj čeličani, željezara, koja je u vlasništvu američke kompanije Commercial Metals Corporation (CMC), u sljedeće dvije godine trebala bi ušesterostručiti proizvodnju čelika. Ta donedavno posrnula tvrtka tako je stekla ključne uvjete za dugoročno stabilno poslovanje, ali i moguće daljnje proširenje proizvodnje te otvaranje novih radnih mjesta u bliskoj budućnosti. Budući da je ona najveći gospodarski subjekt u Sisku, tvrtka koja zapošljava oko tisuću radnika i stotine kooperanata, željezara je jedan od ključnih faktora ekonomske stabilnosti središnje Hrvatske.

S druge strane, CMC Sisak danas je jedan od najvećih hrvatskih izvoznika, koji na strana tržišta izvozi 95 posto svojih proizvoda ukupne vrijednosti oko 100 milijuna dolara godišnje. Povećanjem proizvodnih kapaciteta na temelju nove čeličane sisačka će kompanija postati uvjerljivo najuspješnije hrvatsko izvozno poduzeće, a takav razvoj dokaz je da su potpuno pogrešne bile tvrdnje brojnih ekonomskih analitičara koji su posljednjih petnaestak godina tvrdili da zbog velikih troškova rada teška industrija ne može opstati u Hrvatskoj.


Primjer sisačke željezare pokazuje suprotno: da uz pravog vlasnika, koji ima znanje, volju i novac potreban da razvija proizvodnju, industrija u Hrvatskoj može ne samo opstati, nego i svojim proizvodima uspješno konkurirati na najrazvijenijim tržištima svijeta kao što su Sjedinjene Američke Države. Deseci nekoć uspješnih hrvatskih industrijskih poduzeća uništeni su jer im državne institucije koje su to bile dužne učiniti nisu uspjele pronaći takve vlasnike, nego su tvrtke prepuštene kojekakvim domaćim i inozemnim špekultima zainteresiranima isključivo za njihove vrijedne nekretnine. Utoliko je priča o sisačkoj željezari i priča o alternativnoj sudbini dugačkog niza ugašenih domaćih industrijskih tvrtki. Tvorcima hrvatske ekonomske politike nedostajalo je “samo” znanja, poštenja i mudrosti. No i sudbina sisačke željezaru mogla je biti potpuno drukčija. Kad je u travnju 2007. američka tvrtka Hrvatskom fondu za privatizaciju predala ponudu za kupnju željezare, bila je jedini ponuđač. To i nije čudno uzme li se u obzir tadašnje stanje sisačke tvrtke.

PETAR KALAK,
asistent rukovoditelja
projekta Čeličana,
pokraj nove elektropeći u
trenutku lijevanja
željeza na 1800
stupnjeva CelzijaPETAR KALAK, asistent rukovoditelja projekta Čeličana, pokraj nove elektropeći u trenutku lijevanja željeza na 1800 stupnjeva CelzijaNjene proizvodne linije bile su tehnološki potpuno zastarjele, poslovna bilanca opterećena dugovima, a tvrtka je bila i na lošem glasu jer su se u samo nekoliko godina dvije kompanije povukle iz vlasništva nad njom. Stečaj je u željezari otvoren još 2001. Godinu kasnije bila je prodana ruskoj kompaniji Truboimpex, ali nakon samo devet mjeseci Rusi su se odrekli vlasništva i imovinu vratili stečajnom upravitelju. U ožujku 2003. nova ruska tvrtka, Mechel Steel, kupila je svu imovinu i preuzela svih 1607 zaposlenika te osnovala novu tvrtku Mechel Željezara. No u rujnu 2004. opet je otkazan ugovor o prodaji. Nakon dva neuspješna pokušaja privatizacije HFP je osnovao novu tvrtku Valjaonica cijevi Sisak, u stopostotnom vlasništvu HFPa. U kolovozu 2005. sva imovina Željezare Sisak u stečaju prenesena je na Valjaonicu cijevi Sisak i otvoren je novi privatizacijski ciklus.

Nakon nekoliko neuspješnih krugova natječaja CMC je ponudio 37 milijuna kuna za dionice tvrtke, preuzeo sve dugove tvrtke koji su iznosili oko 250 milijuna kuna te se obvezao da će u idućih pet godina u razvoj poslovanja uložiti daljnjih 517 milijuna kuna, a tri godine zadržati sve zaposlene. Zbog prethodnih loših privatizacijskih iskustava američki su investitori u Sisku dočekani s nepovjerenjem, ali, kako kaže današnji predsjednik uprave Paško Vela, američka kompanija u vrlo kratkom vremenu pokazala je kako ima ozbiljne namjere u Sisku: “CMC nije nekakav nepoznati špekulant, nego ozbiljna američka tvrtka koja se ovim poslom bavi od 1915. godine, a njene dionice kotiraju na burzi u New Yorku. Nas zanima proizvodnja, a kako bismo to postigli, spremni smo ulagati jer je situacija koju smo zatekli u Sisku bila dosta loša. Ukupno je dosad u sisačku željezaru CMC uložio oko 200 milijuna dolara, no strateški projekt svakako je nova čeličana.

AMERIKANAC
Eric Busboom (desno),
rukovoditelj projekta Čeličana, sa svojim pomoćnikom Kalakom ispred nove čeličane
koja bi u sljedeće dvije godine trebala ušesterostručiti
proizvodnju čelika, a ključni proizvod su čelične bešavne cijeviAMERIKANAC Eric Busboom (desno), rukovoditelj projekta Čeličana, sa svojim pomoćnikom Kalakom ispred nove čeličane koja bi u sljedeće dvije godine trebala ušesterostručiti proizvodnju čelika, a ključni proizvod su čelične bešavne cijeviKljučni proizvod ove tvrtke su čelične bešavne cijevi, a naša stara čeličana nije imala ni približno dovoljan kapacitet da zadovolji kapacitete koje imamo u valjaonici cijevi. Zbog toga smo bili prisiljeni čelik uvoziti, a na taj način bili smo izloženi fluktuacijama na tržištu i ucjenama konkurencije. Zbog toga je uvjet za profitabilnost ove tvrtke, odnosno za kontinuiranu proizvodnju u maksimalnim količinama, bila gradnja nove čeličane. U projekt smo krenuli pola godine prije eskalacije svjetske gospodarske krize, koja je dovela do takvog pada tržišta da smo u jednom trenutku prošle godine praktički morali ugasiti proizvodnju. Jasno je da je u takvim okolnostima nastavak projekta bio upitan, no naša je sreća što je naš vlasnik odlučio da je spreman investiciju financirati unatoč lošim okolnostima na tržištu. Zbog toga se naša nova čeličana može smatrati svojevrsnim čudom u krizi, a njezina prava vrijednost postat će očita u godinama koje dolaze.

Sad ćemo proizvoditi i više čelika nego što nam treba za proizvodnju cijevi, pa ćemo višak prodavati na tržištu. Ipak, prizvodnja gotovih proizvoda višestruko je profitabilnija od prodaje sirovog materijala, pa je prirodno očekivati da ćemo ubuduće, ovisno o kretanjima na tržištu, gledati da povećamo kapacitete za proizvodnju cijevi. Utoliko je nedvojbeno da smo gradnjom nove čeličane ostvarili temeljni uvjet za budući razvoj poduzeća.” Puštanjem nove čeličane u rad već u prvoj godini količina čelika proizvedenog u Sisku će se udvostručiti. Prva posljedica toga je to što sisačka željezara prvi put nakon 20 godina radi na tri “žile”, što znači da istovremeno ima mogućnost rada na tri različite proizvodne linije.

Srce nove čeličane je nova elektropeć, postrojenje u kojem se pomoću jakih elektroda na temperaturi od oko 1800 stupnjeva Celzija tali smjesa od 60 tona starog željeza, koksa i dodatnih ferolegura. Za razliku od stare čeličane, cjelokupni proizvodni proces je automatiziran, a radnici samo nadgledaju procese i povremene interveniraju, kad je postupak prekompleksan da bi bio automatiziran, kao što je čišćenje dijelova peći nakon što je lijevanje završeno. Doprema željeza za taljenje s golemog deponija koji se nalazi stotinjak metara od čeličane također je modernizirana, a novost su i ugrađeni detektori radioaktivnosti na nekoliko ključnih mjesta u proizvodnom lancu, koji služe za to da se onemogući da se u željezaru dopremi radioaktivno željezo.

GOLEMI DEPONIJ
željeza nalazi se stotinjak metara od čeličane, a doprema do talionice je moderniziranaGOLEMI DEPONIJ željeza nalazi se stotinjak metara od čeličane, a doprema do talionice je moderniziranaVela ističe da su u CMC-u posebno ponosni na to što su 10 milijuna dolara potrošili na gradnju modernog sustava za pročišćavanje primarne i sekundarne emisije otpadnih plinova, projektiranog tako da potpuno zadovolji ekološke standarde IPPC direktive Europske unije: “Svjesni smo koliko je sisačka javnost senziblizirana u tom pitanju i zato smo htjeli implementirati najviše postojeće standarde. Mislim da je to jasna poruka svima da željezara nije i više nikad neće biti zagađivač. Svatko može doći ovamo i uvjeriti se da naša postrojenja ne ispuštaju dim, da je zrak unutar željezare kristalno čist. S druge strane, automatizacija proizvodnih procesa, uz iznimno stroge standarde ponašanja koje smo uveli, rezultirala je znatnim poboljšanjem sigurnosti za naše radnike. Već 280 dana nismo imali ni jednu ozljedu na radnom mjestu. U tome smo vrlo strogi, primjerice, alkohol na radnom mjestu potpuno je zabranjen i redovito provodimo kontrole. Jedan od dva ključna uvjeta uspješnog poslovanja je kvaliteta. Uvjeren sam da je prirodni put do kvalitete to da se svi koji rade u tvrtki striktno pridržavaju najboljih proizvodnih praksi i standarda koji su im propisani. Što ih budemo striktnije i discipliniranije provodili, veću ćemo kvalitetu proizvoda postići.” Drugi dio uspjeha, prema Veli, temelji se na intenzivnim aktivnostima usmjerneima na pronalaženje novih kupaca na tržištu.

Znatan je broj kupaca cijevi iz sisačke željezare iz SADa, a kompanija je nedavno, kako bi dodatno unaprijedila svoje poslovne kontakte na tom tržištu, zaposlila svog stalnog predstavnika u Houstonu, središtu svjetske naftne industrije koja je i glavni kupac bešavnih čeličnih cijevi. Svjetsko tržište čelika i čeličnih prozvoda danas se oporavlja od posljedica jednogodišnje stagnacije uzrokovane globalnom ekonomskom recesijom. Taj pad potražnje bio je ogroman, sredinom prošle godine proizvodni kapaciteti svjetske industrije čelika bili su smanjeni na 30 posto. Takve tržišne okolnosti nisu zaobišle ni poslovanje CMC-a Sisak. Željezara je u kolovozu na mjesec dana zatvorila proizvodnju u svojoj čeličani i sve radnike poslala na godišnji odmor. Vela kaže da su tada zahtijevali pomoć države koju nisu dobili: “Kriza poput one koja nas je pogodila prošle godine u industriji čelika ne pamti se već desetljećima. Diljem svijeta tvrtke iz naše branše su propadale, a mi smo bili usred goleme investicije u nove proizvodne kapacitete.

U takvim okolnostim tražili smo od Vlade pomoć, predlagali da nam sufinanciraju jedan neradni dan za radnike ili oproste dio golemih parafisklanih nameta, no svi su naši prijedlozi odbijeni. Pomogao nam je jedino Grad Sisak, koji nam je oprostio dio duga za komunalnu naknadu. Žalosno je da u vrhu ove države nema volje da se pomogne tvrtkama koje su uspješne i koje imaju budućnost, nego tvrtka mora propasti da se država za nju zainteresira. Mi poslujemo čisto, plaćamo tržišnu cijenu električne energije i plina, unatoč apsurdnoj situaciji da je u Hrvatskoj, suprotno nego u ostalim europskim državama, plin za industriju skuplji nego za građane, premda smo među najvećim potrošačima. Samo za parafiskalne namete prošle smo godine platili 7 milijuna kuna, iznos za koji bi mnoge tvrtke bile sretne da im je ukupni prihod.

Uredno plaćamo i sve ostale poreze, davanja, zapošljavamo tisuću ljudi i još gotovo sve što proizvedemo izvozimo. Ako takva tvrtka našoj državi nije zanimljiva i ako ona ne zaslužuje pomoć kad je zbog događaja na stranim tržištima u privremenoj krizi, industrija u Hrvatskoj možda zaista i nema budućnosti. Uostalom, CMC je jedini američki investitor koji je u Hrvatskoj znatno uložio u proizvodnu djelatnost i mislim da bismo to trebali uvažavati i adekvatno vrednovati.”

Vezane vijesti

Čačić: U željezari za početak zapošljavanje od 500 do 600 ljudi

Čačić: U željezari za početak zapošljavanje od 500 do 600 ljudi

Prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić ocijenio je danas da bi novi vlasnik sisačke željezare, talijanska tvrtka ABS, u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika