SIGURNOSNA POLITIKA Američki potpredsjednik Biden i predsjednik Obama žele stabilnost na Balkanu, ključ su hrvatsko-srpski odnosi, a kao lidera regije vide Hrvatsku"Vojnim sporazumom izmeđ u Hrvatske i Srbije zaokružuje se diplomatska inicijativa američkog potpredsjednika Joea Bidena na stabilizaciji Balkana, jer su po mišljenju američke administracije odnosi između Hrvatske i Srbije ključni za stabilnost regije. Također, sporazum je neobično važan za SAD i NATO, jer se očekuje da bi, prema njihovim predviđanjima, Hrvatska mogla pomoći Srbiji da kroz niz zajedničkih aktivnosti i programa već 2012. postane dijelom Akcijskog programa za članstvo NATO-a, a 2014. punopravna članica NATO-a.

TO JE U INTERESU NATO-a i SAD-a, jer bi se u potpunosti završio sigurnosni projekt za Balkan pod okriljem NATO-a, izjavio je za Nacional strani diplomatski izvor u Zagrebu, koji ističe kako je SAD na ovom Sporazumu bio angažiran već godinu dana. SAD je u kolovozu 2009. inicirao i tajni susret načelnika Glavnog stožera Vojske Srbije general potpukovnika Miloja Miletića s načelnikom Glavnog stožera Hrvatske vojske u elitnom, bespravno izgrađenom apartmanskom naselju hrvatskog vojnog vrha Kovčanje u Malom Lošinju. Uz SAD veliki pobornik srbijanskog ulaska u NATO i to uz pomoć Hrvatske je i glavni tajnik NATOa Anders Fogh Rasmussen. “Pozivam, ne samo srpske političke lidere već i srpski narod da gledaju u budućnost, pažljivo razmotre situaciju kako bi došli do zaključka da je budućnost Srbije u integraciji u euroatlantsku zajednicu - NATO i EU”, poručio je nedavno iz Sofije Anders Fogh Rasmussen. Naglasio je da će učiniti maksimum u cilju priključenja Srbije NATO-u, pristupom korak po korak, kakav je tražila srpska strana. Ne treba zaboraviti da je Rasmussen boravio prije nepunih mjesec dana u Zagrebu, a jedna od tema razgovora s hrvatskim vodstvom je bila i obrambena suradnja u regiji, odnosno pozicioniranje Hrvatske kao lidera na tom polju. Upravo je i ovaj Sporazum između Hrvatske i Srbije jedan od koraka na putu Srbije u NATO. Posve je jasno da se integriranje Srbije u europski politički prostor neće dogoditi prije nego Srbija postane članica NATO-a, pa je za Srbiju hrvatsko iskustvo važnije od bilo čijeg drugog iskustva. Premda je vojni sporazum bio spreman za potpisivanje još prošle godine, čekalo se na trenutak jačanja međusobnog dijaloga vodećih hrvatskih i srbijanskih političara. To se dogodilo nakon višekratnih susreta između hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i srbijanskog Borisa Tadića te njihovih jasnih poruka kad je u pitanju stabilnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine“, potvrdio je Nacionalu diplomatski izvor.

DRAGAN ŠUTANOVAC (lijevo), srbijanski ministar obrane, potpisao je s NATO-om sporazum o razmjeni informacija u listopadu 2008.PREMA NACRTU, Sporazum će pokrivati suradnju u područjima sigurnosne politike i planiranje obrane, vojnoznanstvene suradnje, vojne izobrazbe, vojne medicine, suradnje vojnih policija, operacije potpore miru, atomsko-biološke- kemijske zaštite, vojno-tehničke suradnje i drugo. Srbijanska strana očekuje da kroz mogućnost zajedničkih vježbi, obuke, edukacije, razmjene iskustava i razmjene informacija osigura što kvalitetniji vojni kadar za mirovne operacije u čemu zaostaje za ostalim zemljama u regiji, a upravo je Hrvatska predvodnik. Pripadnici Vojske Srbije ove godine uključit će se u još dvije mirovne misije i to u Libanonu i na Cipru. U obje se mirovne misije nalaze i pripadnici HV-a, pa će srbijanskoj strani biti pružena sva pomoć. S druge strane, Hrvatska će u kontaktima sa srbijanskom stranom zatražiti mogućnost suradnje na području vojne industrije i zajedničkih izlazaka na tržišta koje Srbija izuzetno dobro pokriva, a to su Irak, Bliski istok, Alžir i Afrika. Riječ je o transferu tehnologija, znanja, zajedničkim ulaganjima i nastupu na trećim tržištima, otvaranju novih radnih mjesta. Srbija će Hrvatskoj kroz sporazum ponuditi školovanje hrvatskih časnika u Centru za atomskobiološko- kemijsku obranu u Kruševcu, Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu i Vojnotehničkom instututu. Premda su se tek sada otvorili modeli suradnje na obrambenom području, malo je poznato da su susreti hrvatskih vojnika i vojnika Srbije i dosad bili česti. U Zagrebu je Regionalni centar za kontrolu naoružanja RACVIAC, u kojem već dugo borave časnici Srbije i surađuju s hrvatskim časnicima. Posebni timovi verifikakcijskih središta Hrvatske vojske i Vojske Srbije gotovo deset godina posjećuju postrojbe i vojarne suprotne strane kako bi provjerili stvarno stanje prijavljenog oružja, sredstava i broja vojnika na lokacijama koje svaka strana nenajavljeno može posjetiti. Kad je riječ o suradnji u vojnoj industriji, malo je poznato da se slavonskobrodski “Đuro Đaković” u proizvodnji tenkova M-84 za oklopne postrojbe hrvatskih gardijskih brigada koristio uslugama srbijanskih tvrtki u izradi hidrauličnih dijelova.

TAJNI SUSRET Načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije Miloje Miletić“VOJNA INDUSTRIJA JE djelokrug suradnje koji može imati najveću komercijalnu vrijednost za obje države i želio bih da je obje strane vide ponajprije u tom svjetlu. Ako hrvatska strana zauzme isti stav, mogli bismo vrlo brzo povezati predstavnike naših vojnih industrija i omogućiti im da nađu svoje interese za razvijanje takve suradnje“, rekao je prije šest godina u intervjuu za Nacional bivši srbijanski ministar obrane Prvoslav Davinić prigodom posjeta Zagrebu i tadašnjem ministru obrane Berislavu Rončeviću. To je bio prvi ozbiljniji pokušaj potpisivanja bilateralnog vojnog sporazuma između Srbije i Hrvatske. Razgovaralo se o suradnji u vojnoj industriji i borbi protiv terorizma, suradnji vojnoobavještajnih službi i zajedničkim naporima za ulazak u NATO. Hrvatska je već tada pomagala u reformi srbijanskih oružanih snaga, jer je u proljeće 2004. poslala ponudu pomoći u preustroju srbijanskih oružanih snaga. Zajedničke vježbe i potpisivanje bilateralnog sporazuma o vojnoj suradnji bile su tada prioritet dvaju ministarstava. O tome je Davinić rekao za Nacional: “Poput Hrvatske, i SiCG u ocjeni izazova nacionalnoj sigurnosti u prvi plan stavlja djelovanje terorizma, kako međunarodnog i regionalnog, tako i lokalnog, te mi se čini da bi zajednička vježba naših postrojbi bila značajna za koordinirano djelovanje u slučaju stvarnih prijetnji te vrste. Ostavljam hrvatskoj strani da procijeni trenutak kad bi takva akcija bila poželjna sa stajališta hrvatske javnosti. Mi smo za već spremni. Želio bih da se svi oblici suradnje stave u kontekst bilateralnog sporazuma o vojnoj suradnji koji smo spremni sklopiti odmah.” Tek pet godina kasnije prvi put nakon Domovinskog rata specijalci hrvatske policije sudjelovali su na jednoj međunarodnoj antiterorističkoj vježbi u Srbiji, a šest je godina trebalo za potpisivanje vojnog sporazuma. Srbija je postala punopravni član Partnerstva za mir u studenome 2006. u Rigi. Rezolucijom Narodne skupštine iz prosinca 2007. Srbija je proglasila vojnu neutralnost. Proglašena vojna neutralnost ne sprječava Srbiju da u punoj mjeri surađuje sa članicama NATO-a kroz Partnerstvo za mir. Veliku korist srbijanska vojska dobiva u pogledu obuke, školovanja i usavršavanja. Bilateralnu vojnu suradnju Srbija ima s više od 50 zemalja. Za posljednje dvije godine Srbija je potpisala 23 međudržavna ugovora, od toga u prošloj godini s Velikom Britanijom, Španjolskom i Portugalom. Srbijanski ministar obrane Dragan Šutanovac je u sjedištu NATOa početkom listopada 2008. potpisao sporazum o sigurnosti informacija s NATO-om. Njime se regulira razmjena povjerljivih informacija između Srbije i NATO-a. Sporazum je u ime NATO-a potpisao tadašnji glavni tajnik Jaap de Hoop Scheffer. Potpisnice sporazum ne obvezuje na razmjenu informacija već utvrđuje zaštite podataka u slučajevima kada dođe do njihove razmjene. Također, u Sporazumu se navodi da je Srbija kooperativna partnerska država NATO-a.

DMITRIJ ROGOZIN stalni predstavnik Rusije pri NATO-u istaknuo je da bi u slučaju pristupanja Srbije NATO-u njegova zemlja preispitala stav prema nezavisnosti KosovaI DOK VLASTI U SRBIJI odbacuju mogućnost da se do kraja mandata ove vlade, odnosno do 2012. godine, pokrene pitanje učlanjenja u NATO, u Srbiji se istražuje javnost i uveliko razgovara na temu: neutralnost ili NATO. U Centru za europsku politiku u Briselu smatraju da je pristupanje Srbije NATO-u „dostižan i poželjan scenarij“. Srbija bi tako jasno pokazala svoju opredjeljenost da se zaista integrira s Europom i transatlantskim strukturama. Međutim, „scenarij“ pristupanja Srbije NATO-u imao bi i svoje negativne posljedice. Kako NATO u svoje redove prihvaća zemlje s riješenim teritorijalnim statusom, pitanje Kosova bi moralo biti razjašnjeno. Nedavno je i stalni predstavnik Rusije pri NATOu Dmitrij Rogozin, istaknuo da bi u slučaju pristupanja Srbije NATO-u, Rusija preispitala svoj stav prema nezavisnosti Kosova.

(Napisao: Mario Vučić)