"Or-ke-star-ska o-o-o-dmara se klasa,

Ri-ri-ri-ri-ritam-mašina se glasa!"

Tim je paramucalovskim dvostihom jedan moj znanac, član orkestra splitskog HNK-a, čuvši jučer vijest o jednoglasnom izboru novog intendanta te kuće, druge po važnosti u Hrvata, anticipirao koncertni program sezone 2010./2011. Konobar još nije stigao donijeti naručene kave, a već su se nazrijeli i obrisi dramskog programa:

"Moj Ha mlete, prinče mio,

oca tije stric u bio!"

Te:

"Mađe liji iTau feri

Ja san kralja vi lau feri"

S baletom je bilo malo više muke, naručilo se i nešto ozbiljnije od kave, sve dok se nije došlo do koncepta, ekonomski-optimistično sažetog u geslo:

"Labu đeje zero moje

Dvo jeple šu drugi stoje!

Nemo žeto ta ko, rode,

Samo cup kat po red vode!"

Prava se, međutim, nevolja ukazala pri smišljanju opernog repertoara. Opet kava i mineralna, trezven muk i promišljanje... A onda:

"Mi smo širi li Tos ku i Aidu

Dabi mog li pogo ditu sridu"

Hm, a što s otvorenjem Splitskog ljeta, za ciglih mjesec dana?

"Izve šćemo Kerumdot

Da se vi di spli ski mot!

Ijoš dvitri ope rete

Janje tinu, vatro mete!"

Sve u svemu, razišli smo se prika i ja u suzama, djelomice čak i od smijeha...

Duška Mucala poznajem sasvim površno, pozdravimo se i osmjehnemo jedan drugome u prolazu. Nemam ama nijednog razloga da o njemu pomislim išta loše ali, zaboga, nikad ga ne bih mogao zamisliti na mjestu direktora, recimo, hotela "Marjan Hilton", ili božemeprosti stečajnog upravitelja trgovačkog lanca "Kerum", premda je čovjek i diplomirani ekonomist i optimist po naravi (što su mu članovi Kazališnog vijeća splitskog HNK-a naveli kao ključne reference za jednoglasni izbor).

Video: Duško Mucalo postao novi intendant splitskog HNK

Gradonačelnik Splita je prije nekoliko mjeseci ključeve grada predao dežurnom meštru od Kerumova krnjevala. Iza brkova se krije Mucalo, kojeg su gradski vlastodršci naknadno ponukali da situaciju shvati nadasve ozbiljno (Mario Strmotić)Riječ je o zabavljaču solidnoga kabaretskog talenta (pa i iskustva) i to je posao kojim bi se trebao baviti: osnovati i voditi neki mali kabare. Ima ovdje i tema i talenata, ta bi se scena za manje od jedne sezone (zahvaljujući dobrim dijelom Mucalovoj diplomi i urođenom optimizmu) sigurno izrodila u nacionalni fenomen. Ovako će se, pak, čovjek s dokazanim darom za zgođušne trash-pjesmuljke sljedeće četiri godine razapinjati između Prokofjeva i dotrajalih elektroinstalacija, Ibsena i kolektivnog ugovora, "Labuđeg jezera" i mora dugova...

Ali, tako mu valjda i treba. I njemu i Splitu. Gradu u kojem bi se Smoje, da je još živ, danas vjerojatno objesio nasred rive, zbog nemogućnosti da ga i dalje opisuje s ljubavlju.