Objavljeno u Nacionalu br. 761, 2010-06-15

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Smanjenje pretplate na HTV ugrožava cijelu medijsku scenu

Financijsko oslabljivanje javne ili nacionalne televizije može na medijskoj sceni proizvesti neviđeni domino-efekt i ekonomsko-kulturnu krizu za koju država ne će imati rješenja. Bilo bi poželjno da prije donošenja odluke o pretplati premijerka prouči njezine vjerojatne društvene posljedice, da ne bi o njima morala razmišljati naknadno i u znatno težim okolnostima.

Srećko JurdanaSrećko JurdanaU javnost je iz sfera Vlade puštena pokusna vijest na temu sniženja televizijske pretplate za dvadeset pet posto (dvadeset kuna), što je na HRT-u u trenutku proizvelo opću konsternaciju. Taj mali korak naprijed za građane koji pretplatu plaćaju, doživljen je kao divovski skok unatrag za televiziju koja od pretplate značajnim dijelom živi. Odmah su u tom povodu organizirane novinarske konferencije i skupovi s katastrofičnim porukama. I pojedine televizijske figure koje tradicionalno žive od služenja vlasti odjednom su nastupile protiv nje, nadređujući neposredan egzistencijalni princip političkome. Svi tv ljudi zajedno - pojačani cehovskim udrugama koje su interesno vezane za televiziju - počeli su ogorčeno dokazivati da će u Hrvatskoj institucija nacionalne ili javne televizije propasti, provede li se ta ideja Vlade o smanjenju općih izdataka za ljepote koje naciji pruža HTV.


Utvrđeno je, među ostalim, da se redukcija pretplate može protumačiti kao težak udar na demokraciju i europska stremljenja Hrvatske. Cirkularna pisma odaslana su u tom smislu s televizije u elektronički prostor, osnovana je delegacija za razgovor s premijerkom da pokuša spasiti što se spasiti da. Vidjet će se hoće li premijerka reterirati, no bilo bi oportuno da se stvari razviju u tom smjeru. Problematika Hrvatske televizije doista je višeslojna, a značajno se odražava i na položaj tiskanih medija. Nema još preciznih prognoza o tome kakve će financijske efekte eventualno smanjenje televizijske pretplate ostaviti na novine, no mnogi analitičari vjeruju da će televizija spontano reagirati daljnjim smanjenjem cijena svoga reklamnoga prostora u nastojanju da maksimalno eksploatira svoje marketinške kapacitete, i preko njih koliko-toliko pokrije nove gubitke. Za hrvatske novine u cjelini to bi moglo značiti dodatan odljev reklamnih prihoda, s ruinirajućim posljedicama. U tom slučaju odluka o smanjenju tv pretplate drastično će se odraziti na cijeli medijski prostor, s tisućama zaposlenih, i o tim općim derivirajućim posljedicama Vlada mora dobro razmisliti prije donošenja radikalnih disciplinskih mjera za HTV.

NEZAMJENJIVA OTKRIVAČKA ULOGA NOVINA Novine se već dulje vrijeme nalaze u vrlo teškoj situaciji, a novo pogoršanje uvjeta poslovanja moglo bi mnoge od njih suočiti s katastrofom. Za državu to ne bi značilo samo novi porast broja nezaposlenih među novinarima; nestanak većeg broja listova s javne scene podrazumijeva i pad u tešku kulturološku dekadenciju kakav si ozbiljna država ne smije dopustiti. Jedino su novine - kakve god bile - u stanju otkriti političko- financijske skandale i druge stvari, preko kojih se vlast prisiljava na nekakvo pozitivno djelovanje. Te afere ne će otkrivati ni televizije ni elektronički portali, koji se pokušavaju nametnuti kao nadomjestak za tiskane medije, iako žive od prepisivanja njihovih sadržaja. Nestanu li ti mediji, portali gube svoje egzistencijalne izvore, a ista je stvar i s televizijom koja po definiciji ništa ne otkriva samostalno, nego egzistira - u informativnopolitičkome segmentu svakako - na interpretacijama i reinterpretacijama fenomena kojima se izvorno bave novine. Financijsko oslabljivanje javne ili nacionalne televizije može, dakle, na medijskoj sceni proizvesti neviđeni domino-efekt i ekonomsko-kulturnu krizu za koju država ne će imati rješenja. Bilo bi poželjno da prije donošenja odluke o pretplati premijerka prouči njezine vjerojatne društvene posljedice, da ne bi o njima morala razmišljati naknadno i u znatno težim okolnostima. Poprilično je jasno da je najava smanjenja pretplate oblik kažnjavanja HTV-a za pomanjkanje režimske lojalnosti. Za hadezeovske ukuse SDP na nacionalnoj televiziji danas ima prevelik utjecaj, koji je svakako proizvod kolektivnoga uredničkoga osjećaja da je na sljedećim izborima smjena vlasti neizbježna, i da je statusno poželjno ispravno pozicioniranje u ranoj ili preliminarnoj fazi. Osim pretplate, vlast u pričuvi drži još jednu polugu pritiska, koja se zove PDV. HRT je državi dužan ogroman iznos za porez, i o državi ovisi kada će - i hoće li - aktivirati zahtjev za naplatu. Uz izostanak političke korektnosti na HTV-u taj zahtjev može stići brzo, i za upravu predstavlja nešto poput Damoklova mača. Na drugoj strani, iako je nesuptilna ucjena vjerojatno u pozadini odluke o pretplati, ta odluka - odnosno njena najava - ujedno je i posredan pokušaj uvođenja nekakve discipline i državnoga nadzora nad poslovanjem, kakav nacionalna televizija odavno već zaslužuje.

KLIJENTELISTIČKI UTJECAJ NA PROGRAM Njeni izdaci neprestano rastu, a program je sve manje gledan, i sve manje kvalitetan. U kratkome razdoblju od zadnja četiri mjeseca gledanost HTV-a smanjila se navodno za dvadeset pet posto. Nacionalna televizija ušla je u nečasno natjecanje s komercijalnim televizijama u proizvodnji trivijalnosti i nezanimljivoga kiča (“sapunice” itd.), i nitko živ osim neposrednih sudionika ne zna koliki se tu novac prelijeva iz vreće u vreću. Za javnost je transparentna samo činjenica da su se nekakva niotkuda iznikla lica - koja su na nepoznate načine izborila sudjelovanje u distribuciji dobara - preko noći ekstremno obogatila na tome “štancanju” programskoga otpada. I zadnja afera s Antunom Vrdoljakom i njegovim “Titom” - plaćenim deset puta više nego što vrijedi - pokazuje do koje mjere klijentelistički interesi na HTV-u utječu na programske odluke. Televizija je, dakle, pogon za nekontrolirano odlijevanje novca, mastodont koji se godinama neprestano kadrovski širi, a programski sužava, i pohvalno je ako je država tomu odlučila stati na kraj. Za interventnu uspostavu nadzora nad poslovanjem nacionalne televizije postoje, međutim, kvalitetniji i djelotvorniji mehanizmi od smanjenja pretplate: to smanjenje moglo bi cijelu hrvatsku medijsku industriju odvesti u propast, i za autore ideje bolje je da na vrijeme shvate kakve rizike ono donosi.

Porez na imovinu; Ustav i Jugoslavija

■ VLADA OŠTRO NAJAVLJUJE uvođenje poreza na imovinu, što bi - u prenesenome značenju - moglo sugerirati publici da se HDZ konformirao s vizijom nekakve “velike koalicije” s SDP-om. Taj porez je izvorna socijaldemokratska zamisao na kojoj je SDP izgubio zadnje izbore, a HDZ danas - kako vidimo - odvažno nastavlja grabiti stazom koju je neslavno utabao njegov protivnik. Ideja o porezu na imovinu zapravo je nečuvena; oblik je državnoga udara na privatno vlasništvo, dodatno obeshrabruje ulagače, pojačava osjećaj pravne nesigurnosti u Hrvatskoj, vrlo loše utječe na promet nekretninama i robom visoke vrijednosti. Logičan nastavak te ideje je eksproprijacija ili nacionalizacija, što smo uostalom već u nekoj formi vidjeli na prijedlogu zakona o golfu. Restriktivna, destimulativna i otimačka atmosfera, na kojoj hrvatski politički vizionari zasnivaju nacionalni preporod, u daljnjoj je ekspanziji.

■ NEMA ŠANSE DA SE IZ USTAVA izbaci paragraf o zabrani udruživanja u novu Jugoslaviju, poručio je publici Vladimir Šeks, a podržali su ga u toj rezolutnosti i partneri iz SDP-a. Jedna potpuna besmislica ostaje, dakle, na ustavnoj snazi. Uveo ju je Tuđman 1997. godine, nakon što je šest godina ranije građane na dvoličnome referendumu de facto prisilio da se formalno izjasne za suprotno, tj. da izrijekom prihvate mogućnost udruživanja u Jugoslaviju (Hrvatske kao suverene države). Malo je zemalja na svijetu - ako ih uopće ima - koje ustavom zabranjuju svoja hipotetička udruživanja ili reudruživanja sa specifi ciranim drugim zemljama, ili čak zemljama koje uopće ne postoje. Gdje je ta Jugoslavija od koje hrvatski režim strepi? Stvara li je netko, i gura li u nju Hrvatsku? Šeks bi po istoj logici mogao ustavom zabraniti udruživanje s Austro-Ugarskom. I Italija je ozbiljan kandidat, s obzirom na njezinu nekadašnju nazočnost na hrvatskim područjima. I što je s Europom, uostalom? Zar ulazak u Uniju ne znači i odricanje od dijela suvereniteta? Ta bizarna ustavna odredba nije ništa drugo nego političko ulagivanje hrvatskome državotvornome iracionalizmu. I HDZ i SDP i većina drugih u parlamentu toliko uvažavaju te rudimentarne nacionalističke mentalitete, da su zbog njih spremni nametati i ustavne propise koji nemaju nikakvoga smisla ni logike.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika