David Cameron i Nicolas SarkozyU pokušaju da zaustave širenje financijske krize unutar Europske unije koja je već na rub propasti dovela Grčku, a sad ozbiljno prijeti Portugalu, Španjolskoj i Irskoj, čelnici velikih europskih država proteklih tjedana objavili su planove za ogromne uštede u svojim nacionalnim proračunima. Tako bi Španjolska, Italija, Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija i Grčka u iduće dvije godine trebale smanjiti svoju proračunsku potrošnju za 120 milijardi eura, a posljedice tih ušteda bit će odgoda niza velikih planiranih investicijskih projekata, ukidanje brojnih socijalnih prava njihovih stanovnika te masovna otpuštanja zaposlenih u javnom sektoru.

Iako se kategorije na kojima se planira štedjeti razlikuju od države do države, svima je zajedničko to što će se najveće uštede ostvariti upravo u državnim službama, pa zbog toga mnogi strahuju kako bi cijeli proces mogao rezultirati eskalacijom socijalnih nemira, dok brojni svjetski ekonomisti upozoravaju kako bi pad potrošnje prouzročen uštedama i stopiranjem velikih investicija mogao izazvati novi recesijski ciklus u Europi. Također, taj proces mogao bi izazvati teške ekonomske probleme za brojne svjetske države koje nisu članice Unije, ali svoje gospodarstvo baziraju na ekonomskim odnosima s njom, a jedna od takvih država je i Hrvatska.

Zbog toga ne začuđuje što je i američki predsjednik Barack Obama u svom nedavnom pismu upućenom šefovima 20 ekonomski najmoćnijih država svijeta upozorio kako bi prebrzo rezanje proračunskih deficita moglo ugroziti oporavak svjetske ekonomije od globalne recesije: “Iako je vjerojatno da će pojedine države morati krenuti u proces smanjivanja svojih proračunskih deficita, prerani prestanak financiranja ekonomskih poticaja mogao bi se pokazati opasnim. U prošlosti se pokazalo kako bi prerani prestanak poticanja rasta ekonomije rezultirao novim problemima i povratkom recesije.” Iako je Obamina zabrinutost opravdana, razumljivo je zašto su čelnici europskih država odlučili promijeniti temeljni pravac svojih ekonomskih politika. U proteklih godinu i pol dana uložili su stotine milijardi eura u poticanje novog ciklusa gospodarskog rasta i u tome donekle uspjeli, no svi ti pozitivni efekti praktički su nestali nakon eskalacije dužničke krize u Grčkoj. Ta situacija pokazala je kako Europska unija ne može ostvariti fiskalnu stabilnost, niti vratiti povjerenje globalnih ulagača u euro uz postojeću iznimno visoku razinu javnog duga, čija otplata postaje sve veće opterećenje za cijeli niz europskih država. Taj javni dug u Europskoj uniji trenutačno iznosi oko 80 posto ukupnog BDP-a njezinih članica, a samo ove godine je zbog golemih proračunskih deficita trebao porasti za novih 600 milijardi eura. Europski lideri očito su procijenili kako je dugoročno takvo stanje neodrživo i kako se potpuni krah javnih financija unutar Unije može spriječiti jedino uvođenjem oštre fiskalne discipline, pa makar i po cijenu novog kratkotrajnog recesijskog ciklusa. O ozbiljnosti situacije svjedoči i nedavni neuobičajeno oštar javni istup britanskog premijera Davida Camerona, kad je najavio nužne oštre rezove u proračunskoj potrošnji već od sljedeće godine, te rekao kako će se posljedice tih mjera osjećati desetljećima i kako će one “promijeniti cijeli način života” u Velikoj Britaniji.

Prve mjere koje je Cameron najavio su zabrana zapošljavanja u javnom sektoru do kraja 2011. godine, rezanje potrošnje za 300-tinjak milijuna eura u visokom obrazovanju, te niz mjera kojima se namjerava uštedjeti oko 1,7 milijardi eura na diskrecijskim troškovima Vlade među kojima je i to da ministri više neće imati pravo na službeni automobil i vozača nego se očekuje da putuju javnim prijevozom. Također, smatra se kako će se vrlo brzo objaviti i odluka o povećanju poreza na kapitalnu dobit. Ta mjera izazvala je veliko nezadovoljstvo u tamošnjim financijskim krugovima, koji strahuju kako bi ona u kombinaciji s posebnim porezom na dobit banaka o čijem se uvođenju trenutačno pregovara na razini Unije mogla rezultirati problemima za bankarski sektor, inače jedan od najjačih segmenata britanske ekonomije. S druge strane, analitičari predviđaju kako bi u iduće tri do četiri godine između 200 i 300 tisuća ljudi moglo biti otpušteno iz javnog sektora. Velika otpuštanja u javnom sektoru predviđa i Njemačka, čija je kancelarka Angela Merkel početkom mjeseca predstavila plan trogodišnjih ušteda vrijedan 80 milijardi eura. Ipak, za razliku do Velike Britanija njemačke vlasti odlučile su kako neće smanjivati potrošnju za obrazovanje i mirovine, a neće ni povećavati ključne poreze na dohodak i dodanu vrijednost. No zbog toga će se znatno smanjiti naknade za nezaposlenost i socijalnu skrb, te provesti niz ušteda u investicijama. Tako će primjerice biti odgođena dugo planirana gradnja replike nekadašnje pruske carske palače u Berlinu, a produljit će se i vijek rada njemačkih nuklearnih elektrana.

SILVIO BERLUSCONI Talijanski premijer planira uštedjeti do kraja 2011. oko 13 milijardi eura isključivo kroz reforme javnog sektora, kao što je zabrana zapošljavanja i rast plaća u javnim službama te smanjenje plaće političara za 5 mlrd. euraNajveće smanjenje broja zaposlenih u javnim službama trebalo bi se dogoditi u njemačkim oružanim snagama, gdje će biti zabranjeno novačenje, pa se očekuje da će u roku od nekoliko godina broj zaposlenih tamo biti smanjen za 100 tisuća. Na kraju, Angela Merkel najavila je i uvođenje posebnog poreza na zračna putovanja, a svoj plan predstavila kao pokušaj Njemačke da “postavi primjer za ostale”. Smatra se kako se pod terminom “ostali” prije svega misli na Francusku, s obzirom na neslužbene informacije kako je njemačka kancelarka nezadovoljna planom fiskalne konsolidacije koji je dosad predstavio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. S obzirom na tradicionalno visoka socijalna izdvajanja u Francuskoj, očekivalo se kako će se Sarkozy obvezati na znatno veće rezanje troškova nego što se dogodilo.

Ipak, francuska vlada je dosad tek najavila smanjenje potrošnje od 5 milijardi eura tijekom ove i sljedeće godine, koje će se gotovo u potpunosti ostvariti kroz smanjenje federalnog financiranja pokrajinskih vlada. Analitičari procjenjuju kako će Francuska u idućih 30 mjeseci morati namaknuti novih 90 milijardi eura ako želi spriječiti urušavanje mirovinskog sustava, a zasad je nejasno planira li to Sarkozy učiniti rezanjem potrošnje, povećanjem poreza ili kombinacijom tih dviju mjera. Inače, trenutačno je vidljiv trend kako industrijski razvijenije države potreban novac pokušavaju prikupiti oštrim rezanjem potrošnje, ali izbjegavajući povećavanje postojećih ili uvođenje novih poreza u pokušaju da zadrže konkurentnost gospodarstva. Tako primjerice Italija planira do kraja 2011. uštedjeti oko 13 milijardi eura, i to isključivo kroz reforme javnog sektora, kao što je zabrana zapošljavanja i rasta plaća u državnim i javnim službama, te smanjenje plaće političara i visokih javnih dužnosnika u ukupnom volumenu od 5 milijardi eura. Također, talijanska vlada se nada kako milijardu eura može uštedjeti oštrijom kontrolom sive ekonomije, osobito u građevinskom sektoru, a problem prenapregnutog mirovinskog sustava u Italiji su riješili privremenom suspenzijom prava na ostvarivanje mirovine, pa će tako svi oni koji ispunjavaju uvjete za odlazak u mirovinu morati pričekati barem nekoliko mjeseci. Za razliku od Italije, vlade Portugala, Irske i još nekih država čije se ekonomije temelje na uslužnim djelatnostima i turizmu odlučile su se za znatna povećanja poreza.

Tako je portugalski premijer José Sócrates nedavno najavio povećanje poreza na dodanu vrijednost od 1 posto, uvođenje specijalnog kriznog poreza na platni promet i dobit, te otkazivanje velikih infrastrukturnih projekata, kao što su gradnja novog međunarodnog aerodroma u Lisabonu i brze željezničke infrastrukture. U Irskoj su pak povećali porez na dobit, uveli i posebni namet od 7,5 posto mirovine u javnom sektoru, te za 15 posto smanjili plaće zaposlenih u školstvu i policiji. Zanimljivo je da je znatno manje uštede od Irske zasad najavila Španjolska, iako se po općoj ocjeni ekonomskih stručnjaka ta država nalazi u znatno težoj gospodarskoj situaciji. Španjolski premijer José Luis Zapatero tako će smanjiti deficit državnog proračuna za 15 milijardi eura u iduće dvije godine, no on će i dalje ove godine iznositi minimalno 9,3 posto, što je gotovo tri puta više od dopuštenog deficita država Europske unije, propisanog Sporazumom iz Maastrichta. S obzirom na to da se Španjolsku trenutačno smatra europskom državom kojoj najviše prijeti ponavljanje grčkog scenarija, mnogi stručnjaci smatraju kako bi Zapatero trebao rezati potrošnju znatno jače, no da za to nema dovoljno političke snage. Naime, španjolski premijer već je bio izvrgnut jakim kritikama javnosti nakon što je uveo zabranu povećanja mirovina u 2011. godini, privremeno smanjenje plaća javnih službenika od 5 posto, te ukinuo državnu pomoć rodiljama u iznosu od 2500 eura, pa mnogi smatraju kako je teško očekivati da će imati hrabrosti pokrenuti daljnje reforme, kako ne bi izazvao masovne prosvjede građana. Takvi prosvjedi već su se dogodili u Rumunjskoj i Bugarskoj, najsiromašnijim državama članicama Europske unije. Te države su po mnogo čemu slične Hrvatskoj, imaju ogromni udjel javnog sektora u ukupnoj ekonomiji, visok javni dug i slabu industrijsku razvijenost, pa se stoga ekonomske mjere koje su u tim državama poduzete mogu realno uspoređivati s planom gospodarskog oporavka hrvatske vlade. Rumunjski premijer Emil Boc tako je najavio kako će plaće u javnom sektoru, gdje radi trećina svih zaposlenih u državi, već od sljedećeg mjeseca biti smanjene za 25 posto, a do kraja godine otpušteno oko 15 tisuća zaposlenih u osnovnom i srednjem školstvu.

ANGELA MERKEL nedavno je predstavila trogodišnji njemački plan uštede 80 milijardi eura, primjerice neće se smanjivati potrošnja za obrazovanje i mirovine, neće se povećati porezi na dohodak, no smanjit će se naknade za nezaposlenost i socijalnu skrbMirovine bi trebale biti smanjene za 15 posto, a dobni prag za odlazak u mirovinu povećan. Na kraju, rumunjska vlada je najavila i značajno smanjenje naknada za nezaposlene i socijalno ugrožene, te na neodređeni rok odgodila isplatu poljoprivrednih poticaja. Bugarska vlada pak razmatra povećanje poreza na dodanu vrijednost s 20 na 22 posto, te uvođenje posebnog poreza na luksuz na skupe nekretnine, automobile, jahte i pojedinačne bankovne depozite veće od 50 tisuća eura. Također, namjera bugarske vlade je bila da gubitke u sustavu javnog zdravstva nadoknadi povećanjem obveznih izdvajanja poslodavaca za zdravstveno osiguranje, no od toga se odustalo, te će se problem pokušati riješiti zatvaranjem 20 bolnica koje su proglašene neefikasnima.

Iz primjera Bugarske i Rumunjske vidljivo je kako su i one države koje su vodile najneodgovorniju fiskalnu politiku sada pokrenule oštre cikluse štednje i stabilizacije financija. Ipak, postoji realna opasnost da se ti ciklusi pokažu kontraproduktivnima. Svako rezanje troškova mora se temeljiti na realnim osnovama i precizno izrađenim strategijama. U suprotnom bi se moglo dogoditi da izazovu golemi porast troškova u budućnosti.