Michelangelo Crkvi podvalio slike mozga - naslov je koji u zadnje vrijeme svaki čas iskrsne na internetu. Mogu samo žaliti da netko novinarima koji to prenose nije podvalio bilo mozak, bilo njegovu sliku. Ne kažem da se u slici Božjeg vrata i brade uz malo mašte ne može vidjeti mozak, frape od banana, tlocrt Bundeka ili bakini šnenokrli. Ne kažem ni da svatko mora biti upućen u nacrtnu geometriju pa da vidi na nema nikakve istine u tvrdnji da svjetlo obasjava vrat odozgo (obasjava ga odozdo, kao i ostatak figure).

Ne kažem čak ni da itko mora imati na umu da se mozak u renesansi nužno morao smatrati sjedištem umnih i osjećajnih funkcija kao što se to smatra danas (prije bi Michelangelo to sjedište tražio u srcu). Ali imam nešto drugo na umu. Kao što danas ljudi traže tajne poruke u Da Vincijevoj 'Posljednjoj večeri' ili na freskama Sikstinske kapele, tako ih traže i u Bibliji.

I često nailazim na prigovor da zašto Bog nije negdje u Bibliju upisao kakvu šifru, nekoliko diskretnih opaski u kojima bi bila skrivena tajna gena ili teorije relativnosti, izrečenih tako da budu nerazumljive semitskom pastiru, ali da ih mi danas shvatimo i uvidimo kako zbilja Stvoritelj stoji iza svega. Razlog je jednostavan: Bog nema tajni. Stvaranje je jednostavno, a takav je i njegov slikovni prikaz kako ga je zamislio Michelangelo. Bog je stvorio Svemir i čovjeka iz ljubavi, nema nikakvog skrivenog plana, i iz ljubavi je na svijet poslao svoga sina koji će se na koncu vremena vratiti. Nema ništa drugo u Svetom pismu, a ni na zidovima Sikstine.