Objavljeno u Nacionalu br. 762, 2010-06-21

Autor: Zrinka Pavlić

Nogometni dernek HTV-a

Na HTV-u misle da ljudi neće gledati prvenstvo ako ne dovedu 5 rashodovanih muzikanata i 3 sisojke na štiklama, ako Pervan i Zuhra ne recikliraju 20 starih štoseva i ako par glumaca ne pokaže talent u imitiranju debilno-navijačkog 'kuišonoburaz, tekma je'

Zrinka PavlićZrinka PavlićPrije nego što počnem pisati o dubokim emocionalnim ožiljcima nakon „Afrovizije“, moram sama sebi i svemiru postaviti nekoliko pitanja. Zašto svaki put kada se održava svjetsko ili europsko prvenstvo u nogometu, HTV mora emitirati popratni dernek? Netko fakat misli da nogometu treba dodatna promocija? Kao, ako ne dovedu pet rashodovanih muzikanata i tri sisojke na štiklama, ako Pervan i Zuhra ne recikliraju dvadeset starih štoseva i ako par glumaca ne pokaže raskošan talent u imitiranju debilno-navijačkog „kuišonoburaz, tekma je“ – ljudi neće gledati prvenstvo, nego zbrisat u kazalište lutaka? Ili se neće dogoditi ništa slično, ali će izostati nezaboravan osjećaj da se negdje u svijetu događa nešto posebno, a naša nam je javna televizija to odlučila zagorčati svojim poimanjem dobre atmosfere? Ne znam.


No znam da „Afrovizija“, uz iznimku jednog od najbesmislenijih naslova koji se u hrvatskom eteru pojavio još od showa „69“, nije ništa novo. Svaki put kad nagrne kakva međunarodna nogometna fešta, HTV-ovci se bace na mućkanje sastojaka „Hrvatske uživo“, „TV Bingo showa“, „Sedme noći“, Ožujskog piva i gastroenteritisa. Rezultati još nikad dosad nisu bili probavljivi pa ne kužim zašto, u duhu opće štednje, jednostavno ne odustanu. Ajde, shvaćam potrebu za nekakvom popratnom emisijom, u kojoj bi nogometni znalci i koji amaterski ljubitelj komentirali utakmice, sastave reprezentacija i strategije. I shvaćam da nastupe takvih znalaca nije lako učiniti probavljivima za prosječnog Matu iz prosječne Špišić Bukovice jer se svode ili na to da nemušta panjina u studiju samo ponavlja ono što je svaki kreten vidio na ekranu ili na to da nas Goran Vlaović i Anton Samovojska ubiju u pojam pričama koje prosječnom gledatelju zvuče kao predavanja iz lunarne geologije. Recimo da bi uz potonju dvojicu bilo dobro u studio instalirati voditelja koji bi to znao usmjeriti u pitkije vode, ali Bruno Kovačević, koji ih ili ne razumije ili se zblesira čim mu se pred facom upali reflektor – to sigurno nije.

Ustvari, teško mi se sjetiti tko bi od trenutačno aktivnih i nogometno potkovanih HTV-ovih sportskih novinara, s iznimkom Željka Vele, uopće mogao kvalitetno odraditi taj posao, a gospodin Vela, unatoč pričama o tome da je jednom nogom na HTV-u, a drugom već na Arena Sportu, još uvijek nije razvio sposobnost istodobnog postojanja na dva toliko udaljena mjesta kao što su Južnoafrička Republika i Zagreb. Pa smo osuđeni na Bruneka, koji čak i nogometnom analfabetu poput mene djeluje kao da je dolutao iz redakcije programa za djecu i mladež. No premda se teret osmišljavanja tog dijela emisije pokazao pretežak za nejaka pleća sportske redakcije HTV-a, u „Afroviziju“ je uveden i nenogometni, zabavni dio. Prije svega, u njemu se interesantno ocrtava ideja publike kakvoj HTV misli da se treba obraćati. Forsiranjem sisatih komada na štiklama koji ne znaju ništa o nogometu, ali odlično glume gljive u studijskim dobacivanjima više se nego blago draška nježne seksističke osjećaje navijačke publike, a doda li se tome i karikirano simpletonska persona tamnoputog Antimona u humorističkom dijelu te Sudanke Ivone koja ne zna ni beknuti hrvatski, poigrava se tu s još nekim drugim - izmima.

Znam da su HTV-ovci u procjeni mentaliteta publike vjerojatno u pravu, ali ipak nisu komercijalni šroteri da pod svaku cijenu moraju podilaziti najnižim porivima konzumenata dvije najpopularnije vrste piva. Drugo, tu je humoristički program, predvođen Pervanom i Zuhrom, koji objektivno JESU duhoviti ljudi nad čijim je forama suze smijalice isplakala jedna cijela generacija, ali već godinama recikliraju iste fore. Tako smo neki dan gledali sinkronizaciju pod naslovom „hrvatske vuvuzele“, u kojoj Sanaderova vlada puše u aparate za spirometriju, a Pervanova ekipa dodaje zvuk trubica. Zgodno, ali već viđeno sa „Zvončićima“ za Božić, baš kao i do besvijesti izraubani Dušan Bilandžić u sto drugih prilika. Ne znam je li problem u nedostatku love ili kraljevi hrvatskog humora odbijaju sjahati s vlastitog ega, ali nitko živ ne bi mogao dvadeset godina proizvoditi jednako smiješne fore pa zato svjetski komičari i upošljavaju čitave vojske scenarista.

Kod nas to, izgleda, još nije zaživjelo ili operiramo po sintagmi „za koga je – dobro je“. Na kraju su tu još putopisno-kulturni štikleci iz Južnoafričke Republike, mini-prilozi s portretima zemalja čije reprezentacije toga dana igraju te Ida Prester s pričama nogometne neznalice. Ta tri momenta najmanje su loš dio „Afrovizije“, ali su na HTV donijeli priču o vuvuzelama, na koje se ovih dana u svim svjetskim medijima diže neviđena kuka i motika. Jest, zvuk afričkih navijačkih truba blago je rečeno egzotičan i ne čudi me da iritira Zapadnjake, koji na takvo što jednostavno nisu navikli.

No cijela antivuvuzelistička histerija zvuči kao klasičan primjer kolonijalističke kulturne neosjetljivosti, pogotovo kad ulete izjave poput: „zaglušuju PRAVO NAVIJANJE“, kakve nisu izostale ni u HTV-ovoj „Afroviziji“. Nemojte me pitati za osobno mišljenje – i meni su vuvuzele grozne, ali grozne su mi i bengalke i grleno pjevanje reklame za Konzum, o gorim primjerima da i ne govorim. No stav da su vuvuzele toliko zlo da zbog njih maltene propada cijelo prvenstvo pod veliki znak upitnika stavlja bilo čije uvažavanje drugačijih kultura i običaja. Pogotovo kada dolazi od novinara u čijim su zemljama navijački rekviziti i zvukovi katkad mnogo opasniji i zlokobniji, a popratne ih emisije uz utakmice gotovo nikada ne spominju u negativnom kontekstu.

Vezane vijesti

Ni Oskara ni prosvjeda

Ni Oskara ni prosvjeda

BREJKING NOUZ Dnevnik, HTV1, subota, 19.30 Blago nama što imamo televizije s nacionalnim koncesijama i informativnim programima pa sve doznajemo U… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika