Objavljeno u Nacionalu br. 763, 2010-06-29

Autor: Zrinka Ferina

ČAROBNE SNIMKE MORSKIH DUBINA

S Alanom Fordom 75 metara ispod mora

Podvodni fotograf, Riječanin Danijel Frka, proveo je 3000 sati roneći, otkrivajući i snimajući podvodne ljepote ne samo Jadrana nego i drugih svjetskih mora

DARIJA GUDAC stalni je podvodni model Danijela Frke u podmorju otoka Sušca koje se ističe
svojom ljepotomDARIJA GUDAC stalni je podvodni model Danijela Frke u podmorju otoka Sušca koje se ističe svojom ljepotomOd početka lipnja do kraja rujna gradovima uz hrvatsku obalu putuje dosad najveća izložba podvodnih fotografija nazvana “Neusporedivo plavo”. Izložba je dio projekta “Prijatelji mora” koji u suradnji s Ministarstvom turizma i uz potporu Hrvatske turističke zajednice organizira Udruga Livingstone i tvrtka Astoria. Riječ je o izložbi na otvorenom koja je dosad obišla Rovinj i Pulu, prošlog je tjedna bila na Korzu u Rijeci, trenutačno je u Opatiji a do kraja ljeta posjetit će ukupno 14 gradova.

U svakome ostaje po sedam dana na najatraktivnijoj lokaciji u gradu, a izloženo je ukupno 60 fotografija 15 autora, među kojima je i 54-godišnji Riječanin, ronilac, podvodni istraživač i fotograf Danijel Frka. Iako je po struci inženjer prometa i vodi odjel u Rijeka Prometu, Danijel Frka strastveno se bavi podmorjem još od 1975. godine. Stalni je stručni suradnik Ministarstva kulture i Hrvatskog restauratorskog zavoda u projektima istraživanja i zaštite potonulih brodova, sudjelovao je u istraživanju lokaliteta antičke brončane statue Apoksiomen kod Velog Lošinja, jedan je od autora dokumentarnog serijala “Veliki brodolomi na Jadranu” što je 2007. u šest epizoda prikazan na HTVu.


S podvodnim arheologom i političarom Jasenom Mesićem koautor je knjige “Tajne Jadrana” koja je prevedena na talijanski, njemački, engleski, slovenski, češki i mađarski jezik, a priprema i njen nastavak.

POD MOREM je dosad proveo oko tri tisuće sati, najdublji zaron mu je bio na 72 metra, a od ukupno četiri sata koliko u prosjeku traje jedan zaron na samom dnu bude oko deset minuta nakon čega slijedi oko 75 minuta dekompresije, odnosno postupnog izranjanja tijekom kojeg, kako sam kaže, najradije čita Alana Forda.

NACIONAL: Kako je nastala ideja o izložbi “Neusporedivo plavo” i kakve su do sada reakcije?

DANIJEL FRKA jedan je od sudionika dosad
najveće izložbe podvodnih fotografija
'Neusporedivo plavo' koja je nakon Rovinja,
Pule i Rijeke otvorena u Opatiji, a do kraja ljeta obići će 14 gradovaDANIJEL FRKA jedan je od sudionika dosad najveće izložbe podvodnih fotografija 'Neusporedivo plavo' koja je nakon Rovinja, Pule i Rijeke otvorena u Opatiji, a do kraja ljeta obići će 14 gradova- Ovo je prva velika izložba podvodne fotografije u Hrvatskoj i samim time je veliki uspjeh jer se dosad u fotografskim krugovima ljudi koji se bave podvodnom fotografijom nisu baš priznavali. To je odlična promocija jadranskog podmorja, interes je velik i ljudi već pitaju gdje se mogu kupiti te fotografije.

NACIONAL: Počeli ste roniti još 1975., što vas je privuklo podmorju?

- Pod morem sam se našao još kao osmoškolac, u sedmom razredu osnovne sam za Božić dobio knjigu “SOS na Jadranu” koja je opisivala pomorske katastrofe kroz stoljeća. U hipu sam je pročitao i još tad sam odlučio da ću početi roniti, čekao sam da navršim 18 godina kako bih mogao upisati tečaj ronjenja. Taman sam 1975. krenuo na faks u Zagreb kad se u Kraljevici osnovao ronilački klub. Odmah sam se učlanio i čim sam položio, počeo sam roniti s posuđenom opremom. S ekipom iz kluba sam odmah išao u podvodna istraživanja, prvi put smo ronili na potopljenom brodu 1976. To je bio grčki brod Peltastis koji je potonuo preko puta Crikvenice, između Šila i Klimna na otoku Krku.

NACIONAL: Kad ste počeli fotografirati pod morem?

- Počeo sam fotografirati 1978., a za prvi fotoaparat smo slučajno došli do novca. Kao mladi ronioci listali smo talijanske časopise o ronjenju i tamo su reklamirali nadvodni fotoaparat Kodak Instamatic, koji je bio idiot-aparat. Jedna talijanska tvrtka u istom je časopisu reklamirala kućište za njega. To se moglo kupiti u kompletu, uz njega su išle i dvije bljeskalice koje su tada bile rađene na jednokratne lampice. Sanjali smo o toj opremi, ali nismo imali novca sve dok jednog dana, na putu automobilom iz Rijeke u Kraljevicu, nismo na cesti ugledali pokraj zavoja jedan novčanik. Pokupili smo ga, u njemu nije bilo dokumenata, ali je bilo nekoliko stotina tisuća lira, što bi danas bilo 600-700 eura. Ja sam predlagao da ga odnesemo na policiju, no prvo smo otišli doma i premišljali se kako će policija pronaći vlasnika. Moja sadašnja punica nas je čula i savjetovala da radije izvjesimo oglas da je pronađen LJEPOTE SVIJETA ispod vode, na dubinama od oko 20 m, očituju se i u najmanjim morskim bićima, kao što su puževi veliki tek nekoliko centimetara, a koji u objektivu vrsnog snimatelja otkrivaju sve bogatstvo raznolikih boja i oblika (desno i dolje) novčanik i ako se nitko ne javi, da zadržimo novac. Tako smo učinili, nitko se nije javio i nakon tri tjedna smo otišli u Trst i kupili opremu. Taj aparat je naravno bio skromnih mogućnosti, ali mi smo bili oduševljeni što se uopće išta vidi na fotografijama.

NACIONAL: Koje su lokacije na Jadranu najatraktivnije za fotografiranje?

OLUPINA njemačkog torpednog čamca S 57 potopljenog 1944. godine kod PelješcaOLUPINA njemačkog torpednog čamca S 57 potopljenog 1944. godine kod Pelješca- Najatraktivniji su svakako pučinski otoci i južna Dalmacija. Tamo je more mnogo bistrije nego na sjeveru, vidljivost bude po 30-40 metara horizontalno. Ronio sam na Palagruži, Lastovu, Korčuli, Visu, na Sušcu. Jedan od najljepših otoka za ronjenje mi je svakako Vis koji obiluje i olupinama od antičkog doba do danas a ima i prekrasno podmorje, špilje, grebene. Ali najljepše podmorje za slikanje je otok Sušac koji se nalazi između Visa i Lastova.

NACIONAL: Koliko u Jadranu ukupno ima što antičkih lokaliteta što novijih olupina?

- Ima više od tisuću poznatih lokaliteta koji imaju veze s antikom, nisu to sve brodovi, ima ostataka rimskih vila. Imamo i stotinjak željeznih brodova za koje se zna gdje su i na kojima se roni.

NACIONAL: Je li taj turistički potencijal hrvatskog podmorja dovoljno iskorišten?

- Taj ogroman potencijal naravno nije dovoljno iskorišten, ali za sada se dosta napravilo. Godišnje nas posjeti između 40 i 50 tisuća ronilaca iz inozemstva. Zakon o ronjenju propisuje da ako nemate individualnu dozvolu za ronjenje koja stoji 2400 kuna godišnje, uopće ne smijete samostalno roniti nego samo preko klubova ili centara.

NACIONAL: Kako se u Hrvatskoj sprečavaju krađe iz podmorja?

- Najviše krađa je bilo između 60-ih i 80-ih godina, kad je i otkriven najveći broj antičkih lokaliteta, to su uglavnom otkrivali stranci i naši amateri. U to doba još nije postojala hidroarheološka zaštita, nije bilo pravne regulative pa je radio svatko što je htio i mnoštvo tih lokaliteta je postalo poznato tek nakon što su opljačkani. Ali danas je to bitno drukčije. Rijetki su lokaliteti koji još nisu pronađeni a i mnogo je razvijenija svijest o zaštiti podmorja. Svim ronilačkim centrima koji se komercijalno bave ronjenjem je u interesu da se ti lokaliteti sačuvaju kako bi imali kamo voditi ljude. Danas Ministarstvo kulture i Hrvatski restauratorski zavod prakticiraju istraživanja tako da ne vade pronađene vrijednosti nego lokalitet zaštite čeličnim kavezom. Ključ tih kaveza imaju centri koji imaju koncesiju i to je u redu. U zadnjih 20-ak godina se često roni i na novijim potonulim brodovima kojih ima puno.

NACIONAL: Sudjelovali ste u snimanju dokumentarnog serijala “Veliki brodolomi na Jadranu”, koji vam je brod bio najzanimljiviji?

NA KRMI talijanskog
parobroda 'TETI' potopljenog kod Komiže na otoku VisuNA KRMI talijanskog parobroda 'TETI' potopljenog kod Komiže na otoku Visu- Najfascinantnije mi je bilo otkriće broda Re d’Italia jer smo njega otkrili za vrijeme snimanja serijala. Naime, serijal smo počeli snimati 2005. istovremeno kad je počelo i istraživanje Ministarstva kulture u suradnji s francuskom tvrtkom Comex koja je dala brod za istraživanje. Nitko nije znao gdje je Re d’Italia, znalo se otprilike gdje je bila bitka u kojoj je potopljen, Zvonimir Freivogel i ja smo bili konzultanti, postavili smo polje pretraživanja, našli smo ga nakon deset dana pretraživanja, i to ponajviše zahvaljujući ribarima s Visa koji su nam pokazali gdje im najčešće zapinju mreže. Našli smo ga na dubini od 120 metara, zahvaljući Comexu čiji je vlasnik Henri Delauze bio prijatelj Jacquesa Cousteaua, imali smo robot ronilicu na daljinsko upravljanje i malu podmornicu. On je tada imao 75 godina i ronio je s nama.

NACIONAL: Postoji li starosna granica za ronjenje i kako se vi održavate u formi, imate li poseban režim života?

- Roniti možeš dok god si zdrav. To je opterećenje za organizam, ali čak je veće opterećenje nositi tešku opremu izvan mora nego u samom moru. Nemam poseban režim života, nisam nikad pušio, ne pijem žestoka pića, katkad volim umjereno popiti vina. U formi treba biti, zimi održavam kondiciju u teretani.

NACIONAL: U kojim ste sve svjetskim morima ronili i kakva su ona u usporedbi s Jadranom?

- Ronio sam u Sjevernom moru na sjeveru Nizozemske, ono je hladno i mutno, ali iznimno bogato. Ronio sam na Mauricijusu, pa u Južnoj Koreji, gdje je isto bilo dosta mutno, tamo je čudna mješavina tropskih i mediteranskih riba, te na raznim lokacijama u Crvenom moru. Kad sam prvi put ronio u Crvenom moru, bio sam oduševljen. Tamo odmah ispod površine ima jata riba, crvenih, žutih, koralja, čudo. Pričali smo tada s nekim Nijemcima i pitali ih dolaze li u Jadran pa su rekli da dolaze. Rekao sam im da sam očaran Crvenim morem i pitao ih zašto uopće dolaze u naš Jadran pokraj takvih ljepota tamo gdje je još i mnogo jeftinije. Rekli su mi - vidjet ćete, kad dođete treći ili četvrti put u Crveno more, sve to skupa, to obilje života, postat će vam jednolično. Gdje god zaronite vidjet ćete to isto. Nama je lijepo doći k vama u Jadran jer tamo moramo malo proplivati, ući u neke špilje, pa kad nađeš neku ribu, budeš sav sretan. Vi imate i puno potopljenih brodova koji su nam interesantni.

NACIONAL: Kako vi gledate na projekt DružbAdria i slične ekonomske projekte koji bi mogli biti ekološka prijetnja Jadranu?

- Ja sam za održivi razvoj. Ne možemo zatvarati oči i ne graditi industrijska postrojenja jer ne možemo živjeti samo od turizma i poljoprivrede. Međutim, lokacije i uvjeti za gradnju i iskorištavanje takvih kapaciteta moraju biti striktno propisani i provedeni. Mi znamo da danas ekološke studije o izgradnji takvih postrojenja financiraju investitori i samim time imaju utjecaj na te studije.

NACIONAL: Vaši sinovi su također ronioci?

LJEPOTE SVIJETA ispod vode, na dubinama od oko 20 m, očituju se i u najmanjim morskim bićima, kao što su puževi veliki tek nekoliko centimetara, a koji u objektivu
vrsnog snimatelja otkrivaju sve bogatstvo
raznolikih boja i oblikaLJEPOTE SVIJETA ispod vode, na dubinama od oko 20 m, očituju se i u najmanjim morskim bićima, kao što su puževi veliki tek nekoliko centimetara, a koji u objektivu vrsnog snimatelja otkrivaju sve bogatstvo raznolikih boja i oblika- Ja djecu nisam forsirao da se bave time, rekao sam im, ako im se bude dalo roniti - znate koga pitati. Mlađi sin Ranko je počeo roniti s 19 godina a stariji Vedran s 24 godine. Kći Dora sad ima 13 godina i ona mi je rekla da će početi roniti s 18.

NACIONAL: Supruga također roni, bila vam je i model za podvodne fotografije?

- Supruga mi je bila prvi i najbolji model, ona dugo roni i zna kako treba izgledati na fotografiji. Za model je važno da zna kako će izgledati fotografija jer se pod vodom vrlo lako možeš dovesti u pozu koja izgleda prilično glupo. Potrebno je napraviti izdužene figure, zgodno je imati odijela u žarkim bojama. Djevojka koja mi je sad model je Darija Gudac, dobro roni i dobro se razumijemo pod vodom.

NACIONAL: Imate li u planu snimanje novog dokumentarca iz podmorja, nedavno ste otkrili medijski zanimljiv avion blizu Visa?

- Riječ je o avionu koji smo dugo tražili, to je američka leteća tvrđava B24 Liberator koja je posljednji proizvedeni Liberator u Douglasovoj tvornici u Tulsi u Oklahomi. Njega su medijski pratili od trena kad je proizveden jer je kupljen od obveznica građana Oklahome i kad je on 1944. izlazio iz tvornice, na njega su se potpisali svi građani koji su kupili obveznice. Otišao je na frontu, na zadnjem zadatku su ga njemački lovci pogodili i on se oštećen vraćao u bazu u Italiji pa je pokušao sletjeti na Vis gdje su Amerikanci bili napravili pomoćni aerodrom. Međutim nije uspio i srušio se u more, prepolovio se. Od deset članova posade trojica su poginuli a sedam ih je spašeno. Potomak jednog od poginulih se javio mom kolegi Željku Bočaku koji je povjesničar i bavi se ronjenjem pa smo nas dvojica počeli tražiti taj avion. Ove zime je slučajno pronađen. Našao ga je na 39 metara dubine jedan policajac s Korčule koji je za svoj gušt ronio oko Božića. Odmah su mi to javili i po opisu sam znao da je taj. Kad smo zaronili, bio sam uvjeren da je to taj avion, ali kako mu nismo našli identifikacijsku pločicu, tek kad su nam Amerikanci poslali sliku gdje se u kokpitu nalazi pločica našli smo je i mogli smo biti sigurni da je to slavni Liberator. Amerikanci su oduševljeni i možda ćemo najesen organizirati zajedničku ekspediciju, a možda i dokumentarac. Amerikanci su čak i muzej napravili o tom avionu, samo dosad nisu imali avion.

NACIONAL: Ima li nešto čega se bojite kad ste pod morem?

- Ne, pod morem se ne bojim ničega, ali bojim se dubine. Ne volim se kupati na otvorenom moru. Imam strašan strah od tamnomodre dubine, to mi grozno izgleda. Hvata me neki iskonski strah od toga. Jednom smo plovili jedrilicom od Visa do Rogoznice, bila je bonaca, more kao ulje. Pripeklo je sunce, usidrili smo se da se okupamo, djeca su se odmah bacila u more, a ja sam samo skočio, malo se rashladio i odmah uhvatio za stepenice. Normalno da me cijela familija zezala. Ali kad sam u ronilačkom odijelu, s opremom, nema straha. Morskog psa sam sreo samo jednom, i to u Crvenom moru, volio bih da sam ih više sreo.

NACIONAL: Gdje biste još na svijetu voljeli roniti?

- Jako bih volio ići snimati morske pse u južno Crveno more, volio bih otići u Tajland i Maleziju zbog makrotema i volio bih ići u Pacifik na otok Truk gdje je potopljena cijela jedna japanska flota. To mi je baš velika želja.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika