Objavljeno u Nacionalu br. 763, 2010-06-29

Autor: Nacionalova redakcija

KOMENTAR

Rusija mora biti sposobna za male revolucije jer to smanjuje rizik od velikih

Marija GrigorijanMarija GrigorijanPljačka na mjestu pada poljskog zrakoplova nije nikoga iznenadila. Sve je iznenadila reakcija Rusije. Osjećam sram. Nisam ja učinila ništa loše, ali pročitavši o ukradenim kreditnim karticama iz poljskog zrakoplova, dobila sam ružan osjećaj. I još sam se stidjela što osjećam sram. Odmah zamišljam kako me netko pita: “Zašto se sramiš - zbog naroda ovoga, koji ni za što ne mari? Zbog države koja će te pretvoriti u prah i uopće ne primijetiti?” Za one koji se profesionalno bave politikom upotreba etičkih kategorija, kao što je sram, čini se nastranom. Politika je nemoralna – zar to nije očito? Sve bi bilo jasnije kad etika ne bi stajala nad svakom političkom raspravom. Evo, i ruska je vlada morala prošlog tjedna riješiti etičko pitanje: hoće li priznati da su upravo ruski vojnici, koji su položili zakletvu i dali obećanje da će ispunjavati svoje dužnosti prema domovini, ukrali novac Poljacima koji su poginuli u strašnoj nesreći? Priznati pljačku bilo bi etično. Ali mi znamo od djetinjstva da nakon priznanja slijedi kazna i da je ponekad bolje negirati kako bi se izbjegla kazna. Nije na meni da učim vladu umjetnosti poricanja.

Tko je uzeo karticu? “Nemam pojma, možda vaši Poljaci, tako ih se puno može naći kako šetaju ruskom šumom.” I neki novinari će na televiziji ispričati takvu priču. No ruske vlasti su odlučile priznati. Znači li to da je vlast slaba ili idealist? Ne, jer sramota je obrambena reakcija, koju nam daje priroda. Tako se štite prava ljudi, udaljenih od konfrontacije s vanjskim svijetom. U nekoj mjeri sve su vlade besramne. Pitanje je koliko daleko u tome mogu ići i praviti se glupe. Na primjer, SAD je od 2001. do 2009. imao lošeg predsjednika, kojeg su se mnogi Amerikanci sramili. U njegovo vrjeme SAD počinje invaziju na Irak. A tu su i slučajevi Abu Ghraiba i Guantánama. Njegov mandat zadao je ozbiljan udarac vjerodostojnosti SAD-a u svijetu. Pojavio se i antiamerikanizam, koji do njega nije bio tako očit. No Amerikanci su učili na greškama i izabrali predsjednika kojeg simpatizira svijet i koji ispravlja pogreške bivšeg predsjednika.

I reputacija SAD-a se poboljšava. Priznati i popraviti pogreške je lako, ako ih nema toliko puno. Nažalost, to nije slučaj s današnjom Rusijom, nasljednicom totalitarne države. Priznanje Rusije značilo bi otvoriti Pandorinu kutiju. “Sram je već neka vrsta revolucije", napisao je Karl Marx. U tom smislu, ispravno je bojati se ispovijedi. Ali je problema u tome što će sve kad-tad procuriti. Dakle, dobro je da je ruska vlada sposobna za male revolucije jer to smanjuje rizik velikih revolucija, kojih se Rusija već nagledala.

Marija Grigorijan

Vezane vijesti

Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište

Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište

Iako je od početka devedesetih Hrvatska s Rusijom potpisala 30-ak međudržavnih ugovora o raznim oblicima suradnje – od gospodarske do obrazovanja i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika