ŠEF ĐURETEK s Ivanom Šimom Šimatovićem, dobitnikom Vjesnikove nagrade Krešo Golik na dodjeli nagrada u MUO-u krajem lipnja; nakon toga Đuretek je otišao na godišnji i ne javlja se nikomeIako je Vlada prije nekoliko dana odlukom o šestomjesečnom financiranju spasila dnevni list Vjesnik od potpune propasti, problemi tog glasila još nisu okončani. Nitko zapravo ne zna što će se s Vjesnikom dogoditi kad prođe to razdoblje, a 108 zaposlenih je odnedavno u svakodnevnom strahu zbog najave da će do kraja ove godine 50 posto ljudi biti otpušteno. No čak ni to ne može riješiti velike financijske probleme dnevnog lista koji već godinama preživljava samo uz obilnu financijsku pomoć države. Dok se mizernom prodajom, koja posljednjih mjeseci iznosi manje od tri tisuće primjeraka na dan, zaradi tek nekoliko tisuća kuna dnevno, Vjesnik svakog dana proizvodi gubitak od 86 tisuća kuna.

Sami zaposlenici svjesni su teške situacije pa posljednjih dana traže ostavku dosadašnjeg glavnog urednika Darka Đuretka, jer ga smatraju najodgovornijim za katastrofalnu uređivačku politiku koja je ulizivanjem vlasti i cenzurom vlastitih novinara izgubila čitatelje, tržišnu poziciju, ugled i smisao postojanja. Kako ističu Nacionalovi izvori, novinari Vjesnika posljednjih su dana ljuti na Đuretka, čovjeka kojeg je na tu funkciju postavio bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, jer je prije nekoliko dana u Sanaderovu stilu pobjegao od svih problema: dok je sudbina Vjesnika već danima neizvjesna, a zaposlenici zahtijevaju njegovu smjenu, Đuretek je otišao na dugi godišnji odmor i ne javlja se nikomu. Kad se vrati s dopusta, možda se i neće imati kamo vratiti, jer bi, prema nekim najavama, već za nekoliko dana mogao biti smijenjen. Osim s dosadašnjim glavnim urednikom, većina novinara Vjesnika posljednjih se dana sprema i za obračun sa skupinom zaposlenika koji se opiru svim promjenama jer smatraju da su svojim dosadašnjim radom, odnosno ulizivanjem toliko zadužili Vladu da bi ona njih i Vjesnik trebala još godinama udržavati.

Kako ističu Nacionalovi izvori, neformalni predvodnik te skupine je Vjesnikov kolumnist Zoran Milanović, koji među kolegama nije omiljen upravo zbog svoje vrlo sumnjive prošlosti. Milanović je u Zagreb stigao potkraj '90-ih. Prije toga živio je u Sarajevu, a ratne godine proveo je kao glasnogovornik, odnosno pomoćnik prvog bosanskohercegovačkog ministra unutarnjih poslova Alije Delimustafića, čija je politička karijera u susjednoj državi okončana u veljači 2003. kad je osuđen zbog planiranja i organiziranja jedne otmice. Za Milanovića još se tada u nekim medijima u Bosni i Hercegovini tvrdilo da je prikriveni agent KOS-a i da je još u mlađim danima, kao omladinski funkcionar, često putovao u Moskvu. U sarajevskom NA DODJELI VJESNIKOVIH NAGRADA u MUO-u novinari Vjesnika su prosvjedovali zbog odnosa Vlade prema novinama a Vlada je nakon toga odlučila još šest mjeseci financirati dnevnikMUP-u Milanoviću je tajnica bila njegova sadašnja supruga Irena Divković, zbog koje se razveo od svoje prve žene, i otada su njih dvoje nerazdvojni bračno-profesionalni par. Kad je potkraj '90-ih Delimustafić napustio svoj položaj i pobjegao iz BiH, slična sudbina snašla je i Milanovića, kojeg su kolege iz sarajevskog MUP-a navodno sumnjičili za šverc oružja i korupciju. U bijegu u Hrvatsku tada mu je navodno pomogao Armin Pohara, general HVO-a i Armije BiH. Još otprije Milanović i Irena Divković bili su povezani sa zapovjednikom samoproglašene “Autonomne pokrajine Zapadna Bosna” Fikretom Abdićem, pa kad su stigli u Zagreb, uz njegovu su financijsku pomoć počeli izdavati paraobjavještajno glasilo Zapadna Bosna.

Kad su presušile Abdićeve novčane donacije, Zoran Milanović i Irena Divković svoje su aktivnosti proširili na hrvatska paraobavještajna glasila: prvo su pokušali pokrenuti ugašeni Slobodni tjednik Marina Božića, a potom su bili među čelnim ljudima Imperijala. Budući da je zarada od tih glasila bila slaba, njegova supruga počela je surađivati u raznim privatnim medijima u Hrvatskoj, a Milanović je uz pomoć svojih obavještajnih zaštitnika uspio dobiti posao kao novinar u Vjesniku.

Kako ističu Nacionalovi izvori, tadašnji glavni urednik Vjesnika Nenad Ivanković zaposlio je Milanovića, premda on u tom trenutku nije ni bio hrvatski državljanin. Kako bi stekao hrvatsko državljanstvo, pozitivno mišljenje i preporuku za njega je napisao tadašnji ministar obrane Gojko Šušak, a pisma preporuke supotpisale su tadašnje Vjesnikove novinarke bliske režimu Franje Tuđmana, Aleksa Crnjaković, Olga Ramljak i Dunja Ujević. Paralelni rad u Vjesniku i Imperijalu Milanoviću se ipak obio o glavu: kad je potkraj Tuđmanove vladavine u Imperijalu objavio članak u kojem se neistinitim navodima obrušio na Hrvoja Šarinića, on je još uvijek bio dovoljno utjecajan da od glavnog urednika Vjesnika Nenada Ivankovića zatraži da Milanoviću da otkaz. Ivanković ga je poslušao, ali je otkaz Milanoviću dao na brzinu i bez čvrstih pravnih razloga, pa je Milanović pokrenuo spor i na kraju 2003. sud je presudio u njegovu korist: Vjesnik, odnosno hrvatska država morala mu je isplatiti odštetu i sve zaostale plaće, a ukupni iznos navodno je iznosio oko milijun kuna.

ZORAN MILANOVIĆ kao šef oporbe bio je po nalogu Sanadera stalna meta napada svog imenjaka, kolumnista Vjesnika i predvodnika skupine koja se opire promjenamaOsim toga, sudskom odlukom Milanović je morao biti vraćen na posao u Vjesnik. Budući da je njegova supruga godinama bila u više nego prijateljskim odnosima s tadašnjim vođom oporbenog HDZ-a Ivom Sanaderom, kad je potkraj 2003. HDZ ponovo došao na vlast, Sanader se svojim političkim utjecajem pobrinuo da bračni par Milanović-Divković bude izdašno honoriran u zamjenu za potpunu odanost hrvatskom premijeru: Milanović je u Vjesniku dobio status stalnog kolumnista s plaćom od petnaestak tisuća kuna, a njegova žena visoku funkciju na Z1 televiziji.

Osim što je u Vjesniku veličao Sanadera, bivšeg premijera navodno je pogotovo veselio drugi zadatak koji je dao Milanoviću: da se u svojim kolumnama svake subote obračunava s vođom oporbenog SDP-a koji ima isto ime i prezime kao Vjesnikov kolumnist, a ta je koincidencija navodno često bila predmet posprdnih komentara Sanadera i njegovih bliskih prijatelja. Kad je u srpnju prošle godine Sanader pobjegao s vlasti, među novinarima Vjesnika postojala je ideja da se taj trenutak iskoristi za promjenu uređivačke politike, odnosno za otvaranje prema ostalim političkim opcijama i ublažavanje dugogodišnjeg Vjesnikova ulizivačkog odnosa prema vlasti. Međutim, to se nije dogodilo jer su se tomu protivili Sanaderovi ljudi: glavni urednik Darko Đuretek i Zoran Milanović.

Obojica su očito pretpostavljali da će biti dovoljno da svoju odanost i usluge ponude novoj hrvatskoj premijerki Jadranki Kosor, no to očito nije bio dobar i održiv plan: pod Đuretkovim vodstvom Vjesnik je došao do ruba propasti, a Milanović se posljednjih dana iz sve snage trudi održati postojeće stanje i svoj položaj, premda je on navodno već gotovo prošlost.