Objavljeno u Nacionalu br. 764, 2010-07-06

Autor: Nina Ožegović

Brijunski Shakespeare londonske spisateljice

Mlada hrvatska dramatičarka Tena Štivičić, stalno nastanjena u Londonu gdje je ostvarila međunarodnu književnu karijeru, predstavila je u Zagrebu novu knjigu, a na Brijunima surađuje na postavljanju nove Shakespeareove drame Teatra Ulysses

Novi život - Dramatičarka Tena
Štivičić, koja se
nedavno udala za
škotskog glumca
Douglasa Henshella, u Londonu stalno sprema nove projekte,
ali vezana je uz Zagreb koji često
posjećujeNovi život - Dramatičarka Tena Štivičić, koja se nedavno udala za škotskog glumca Douglasa Henshella, u Londonu stalno sprema nove projekte, ali vezana je uz Zagreb koji često posjećujeIako živi u Londonu, mlada i uspješna hrvatska dramatičarka Tena Štivičić ne miruje ni u Zagrebu. Za Kazalište Ulysses je dramatizirala Shakespeareovu “Oluju”, a zatim je prošlog tjedna promovirala svoju knjigu “Vrag ne spava” u izdanju Profila. U njoj Tena Štivičić, kako je rečeno na promociji, s humorom i ironijom “vodi bitku protiv sveopće medijske, intelektualne, estetske i moralne površnosti”. Nakon promocije otputovala je na Brijune na probe za ovogodišnju premijeru Ulyssesa, a na jesen će se pripremati za nekoliko premijera svog najnovijeg teksta “Invisible” u Engleskoj. Tena Štivičić je otišla u London prije sedam godina na magisterij iz dramskog pisma na College Goldsmith, a prije tri godine počela je nizati uspjehe ne samo u Hrvatskoj, nego i u Engleskoj.


Prvo je s ocem Ivom Štivičićem, hrvatskim dramatičarem, najpoznatijem po scenariju za seriju “Kuda idu divlje svinje”, dramatizirala “Pijanu noć 1918.” za Ulysses, a zatim joj je drama “Fragile” o životu imigrantice u Londonu, pisana na engleskom, praizvedena u malom, ali značajnom londonskom kazalištu Arcola. Kad je za nju dobila pozitivne kritike u londonskim listovima Times, The Stage i Time Out, uslijedile su premijere i u nekoliko gradova u Njemačkoj, zatim izvedbe “Krijesnica” i “Sedam dana u Zagrebu” u Zagrebu te prvo gostovanje u New Yorku. Napisala je desetak drama, objavila nekoliko zbirki drama i kolumni, a proljetos se i udala za svog dugogodišnjeg dečka, škotskog glumca Douglasa Henshella.

Nacional: Je li vaša nova zbirka “Vrag ne spava” svojevrsni nastavak prethodne knjige “Odbrojavanje” u kojoj ste pisali o životu mlade žene imigrantice u Londonu, ali i o tranziciji, politici?

- “Vrag ne spava” je naslov kolumne u kojoj pišem o pravu na izbor, ali zapravo se tiče većine tema koje dotičem. Radi se o tome da život čovjeka često prisiljava na besmislene i apsurdne situacije i da je često mnogo lakše ne preispitivati uloge koje su nam dodijeljene, autoritete i mitove kojima smo okruženi. Treba otvarati neugodne teme i treba se buniti.

Nacional: Koliko vam je bliska forma kolumni?

- Kolumne su mi izrazito draga forma. One su za mene male drame. Mnoge teme koje bi mogle prerasti u dramu, a neke od njih i prerastu, načinjem u kolumnama. Ponekad se neke od tih tema pretoče i u likove u dramama. Kolumne su mi bitne jer kroz njih razvijam vlastito mišljenje. Da ih ne pišem, razmišljanje o bitnim temama ostalo bi na razini prolaznih misli.

Nacional: Što vam znači suradnja s Kazalištem Ulysses na Shakespeareovoj “Oluji”?

- Kroz Ulysses svake godine prođe mnogo iznimno kreativnih i inspirativnih ljudi – zaista je zadovoljstvo biti dijelom toga. U Ulyssesu su se razvila neka posebna prijateljstva i veliko kreativno razumijevanje među najrazličitijim ljudima. A svake se godine pridružuju i neki novi ljudi s novom energijom i dogodi se neki novi i nepredvidljiv izazov.

Nacional: Kako ste Shakespeareov tekst prilagodili našem vremenu?

- Rezali ga jesmo, ali ne bešćutno. Mene na probama, kad ne dopuštam da se nešto štriha, optužuju da držim štangu Shakespeareu iz autorske solidarnosti. Ono što je divno kod Shakespearea je to da što više puta komad čitaš u njemu pronalaziš sve više ljepote, ali svjesna sam da svaka nova predstava traži i novu prilagodbu. “Oluja” je njegov posljednji komad pa iako se često tretira kao bajka, on zapravo vrlo bolno i ozbiljno govori o nepravdama i gorčini života, o suočavanju sa zločinima iz prošlosti i, prije svega, o oprostu.

Tena Štivičić na
konferenciji za
novinare Kazališta
Ulysses za koje je dramatizirala
Shakespeareovu 'Oluju' s Radom
Šerbedžijom, Lenkom
Udovički i Ninom
ŠerbedžijomTena Štivičić na konferenciji za novinare Kazališta Ulysses za koje je dramatizirala Shakespeareovu 'Oluju' s Radom Šerbedžijom, Lenkom Udovički i Ninom ŠerbedžijomNacional: Imali ste premijere u Hrvatskoj, Londonu, Kölnu, Wiesbadenu, Beogradu, objavili ste dvije knjige kolumni i jednu zbirku drama, nastupali u New Yorku i dobili dvije europske nagrade. Jesu li vam ti uspjesi promijenili navike, donijeli nove obaveze?

- Jesu, makar se sve to događalo postepeno. Obaveza ima sve više, stalno radim na nekoliko frontova, uvijek iz neke velike znatiželje i želje da ne propustim nešto što će mi biti intrigantno i zanimljivo. Ne moram se bojati hoću li i kako uspjeti plasirati svoje tekstove, ali to razvija i sve veću odgovornost prema poslu.

Nacional: Jesu li vam te europske nagrade – za autorstvo i inovativni tekst - otvorile neka vrata u europskim kazalištima ili izdavačkim kućama?

- Jesu, ali i ne samo te nagrade. I gostovanja ZKM-a s “Krijesnicama” i “Sedam dana u Zagrebu” u inozemstvu, zatim produkcije mojih tekstova u Ateljeu 212 u Beogradu i Mladinskom gledališču u Ljubljani te aktivnosti Hrvatskog centra ITI i HDP-a i raznih privatnih osoba koje su preporučivale moje drame svojim prijateljima iz svijeta. Ove me godine čekaju još tri nove premijere u Njemačkoj, jedna u Bugarskoj, a još je nekoliko u pregovorima. Taj proces traje dugo i napreduje polako, a treba biti spreman i na mnoga odbijanja. Ali isto tako, izađu ti u susret mnogi velikodušni ljudi koji su spremni pomoći ako vjeruju u kvalitetu tvojih tekstova.

Nacional: Kako je došlo do predstavljanja vaše nove drame “Invisible” u njujorškom kazalištu Martin E. Segal Theatre?

- Ivanu Sajko i mene pozvali su Ivan Talijančić, redatelj hrvatskog porijekla koji živi u New Yorku, i Jasen Boko u sklopu razmjene hrvatskih i američkih pisaca. Bio mi je to prvi pravi posjet New Yorku i baš me oduševio. Možda je to zato što je New York cijeli kao sklop raznih filmskih setova i svaka slika evocira sjećanje na neki film koji mi je u određenom trenutku života nešto značio. Ali ima i nešto neodoljivo u gradovima u kojima ima toliko života, danju i noću. Povrh toga, uživala sam u druženju s Ivanom Sajko, pričale smo i pješačile koliko su nam noge mogle podnijeti. Prezentacija naših drama bila je jako lijepo primljena i sad polako razgovaram s ljudima koje sam tamo upoznala o mogućnostima suradnje.

Nacional: Je li i “Invisible” priča o životu imigranata kao što je bio vaš veliki hit “Fragile”? I znate li kada i gdje će biti praizvedena?

POČETAK KARIJERE
Tena Štivičić prije devet
godina, kada joj je
praizveden jedan od prvih
tekstova 'Dame birajuPOČETAK KARIJERE Tena Štivičić prije devet godina, kada joj je praizveden jedan od prvih tekstova 'Dame biraju- To je priča koja je u početku bila o imigraciji, tj. o ‘migraciji’, o toj velikoj trajnoj struji koja postoji na svijetu od samih početaka čovječanstva. Međutim, nekako je spontano ta priča prerasla svoju temu i postala priča o globalizaciji – koja, naravno, uključuje migraciju, ali se bavi i nekim novim neurozama u životu zapadnoga, privilegiranog čovjeka, a i duša u progonstvu. Bit će praizvedena sljedeće godine u Engleskoj, u koprodukciji Transport Theatrea, New Wolsey Theatrea, Complicitea i National Theatre Studija.

Nacional: Je li drama “Fragile!” vaš najuspješniji komad, gdje je izvođen i kako to još nije izveden u Zagrebu?

- “Fragile!” je mnogo igran u Sloveniji, u Engleskoj, u Njemačkoj već u dvije produkcije, a sljedeće godine će još u jednoj. Igran je u Hrvatskoj u HNK-u Osijek, igran je na radiju u nekoliko zemalja, a slovenska je predstava obišla cijelu Europu. Međutim, i moj prvi tekst “Nemreš pobjeć od nedjelje” doživio je nekih pet ili šest produkcija. I “Krijesnice” su imale već tri kazališne produkcije, očekuju ih još dvije u Njemačkoj, a izvedene su i na BBC Radiju. Bilo je nekih razgovora u vezi s “Fragile!” u Zagrebu, ali su nekako zamrli. Ali ima vremena. A i trenutačno sam više okupirana novim tekstovima.

Nacional: Možete li se prisjetiti prvih mjeseci nakon dolaska u London prije sedam godina i reći što vam je bilo najteže u novoj sredini?

- Prvi su mjeseci bili super. Bila sam u stanju šoka. Sve mi je bilo zanimljivo i ludo. A i zaleđe fakulteta olakšava situaciju i pruža sigurnost. Kasnije, kad sam tamo počela baš živjeti, sama i od svojih mogućnosti, tada su došli neki teži dani. Ali i to je bilo dragocjeno. Ne znam, to je bila kombinacija mnogih konfliktnih osjećaja, želja, strahova, sumnji, umora, energije... ali sve zajedno je bilo vrlo živo i na neki način mi je produbilo svijest.

Nacional: Kako zapravo danas živite? Je li to i dalje život imigranta ili ste se u potpunosti prilagodili Londonu, osobito nakon udaje, te doživljavate li ga kao svoj grad?

- Prilagodila sam se. Lijepo mi je tamo. Ima stvari koje me duboko nerviraju i protiv kojih se stalno bunim i o kojima pišem i u dramama i u kolumnama, ali svaka sredina ima svoje tamno lice. Što se svakodnevnog života tiče, osjećaj pripadnosti čine i ljudi i mjesta i navike, ali i mogućnost rada u novoj sredini, to neko profesionalno ispunjenje i prepoznavanje. Danas se u Londonu, nakon dugo vremena, prvenstveno zahvaljujući svom mužu, osjećam kao kod kuće.

Nacional: Možete li nam reći koji su trenutačno aktualni književni i kazališni trendovi u Londonu i kako se vi uklapate u tu scenu?

- Prednost Londona je ta što je velik i što ima mjesta za razne trendove i poetike. Ne znam ni sama uklapam li se u neki od trendova. To što ja pišem je postao amalgam britanskih utjecaja, balkanskog nasljeđa i senzibiliteta “nepripadnosti”. To se na neki način nikamo ne uklapa, a opet svuda može naći svoje mjesto i svoju publiku.

TENA ŠTIVIČIĆ SA
SUPRUGOM Douglasom
Henshallom, škotskim glumcem, nakon premijere 'Becoming Jane' na Leicester Squareu u LondonuTENA ŠTIVIČIĆ SA SUPRUGOM Douglasom Henshallom, škotskim glumcem, nakon premijere 'Becoming Jane' na Leicester Squareu u LondonuNacional: Nedavno ste se i udali za dugogodišnjeg dečka, škotskog glumca Douglasa Henshalla, a na vjenčanju su vam bili i Rade Šerbedžija i Lenka Udovički. Zašto ste odabrali Las Vegas? I je li i vjenčanje bilo jednako spektakularno kao što je taj grad?

- To se dogodilo vrlo spontano i bilo je sasvim intimno. Mislim da nije bilo dovoljno spektakularno da bih o tome pričala u novinama.

Nacional: Počeli ste pisati kolumne i za englesko izdanje časopisa “Psychoogies”. Kakav je to list i što tamo pišete?

- To je moj omiljeni ženski list, ustvari jedini koji čitam, a koji se othrvao senzacionalizmu. Napisala sam tek jedan članak o nekim iskustvima života u Londonu, a vidjet ćemo što će biti dalje.

Nacional: Što vas najviše potiče na pisanje – ljudi, politika, tranzicija?

- Svaki dan donosi neku vrstu informacije koja polako pridonosi nekom novom osvještavanju. Kako se desi da se to stanje formira u impuls iz kojega proizađe drama, toga ni sama nisam svjesna. Često nosim sa sobom jednu sliku ili rečenicu i čekam da mi sama objasni zašto je bitna i kakva značenja može nositi kad se počne uobličavati u dijaloge.

Nacional: Idete li često u kino i kazalište u Londonu, posjećujete li izložbe, konzumirate li bogat kulturni i klupski život tog velegrada?

- Idem relativno često u kazalište i na izložbe. Klubovi i ja više nismo na istoj valnoj dužini. U kino idem prilično često, ali najviše filmova odgledam na London Film Festivalu. U Zagrebu sam nedavno gledala krasnu predstavu “Izlog” Nataše Rajković i Bobe Jelčića, a vidjela sam i fascinantnu retrospektivu Jagode Buić. Čitam stalno, ali najviše teorijsku literaturu vezanu uz ono na čemu radim. Trenutačno čitam Jungovu “Psihoanalizu i alkemiju” i roman “Tuđi život” moje prijateljice Marine Vujčić.

Nacional: Koliko često ste u Zagrebu i koliko vam nedostaje?

- U Zagrebu sam relativno često, svakih nekoliko mjeseci. Tako da mi, zapravo, ne nedostaje jako. Kad mi počne nedostajati, dođem.

Vezane vijesti

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće Haaškoga suda u predmetu "Gotovina i Markač" donijet će odluku o zahtjevu obrane za uvođenjem novih dokaza u žalbeni postupak "što je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika