Zoran FerićSredinom devedesetih netko je napisao da bi hadezeovci dok svira himna, umjesto na srcu, trebali držati ruku otraga, na guzici, gdje im se nalazi novčanik. Nakon još jednog tužnog desetljeća u kojemu je ta stranka zasjela na vladajućoj poziciji svima postaje jasno upravo suprotno: da bismo, dok oni drže ruku na srcu, mi morali držati vlastiti novčanik. I to čvrsto, panično se okrećući lijevo i desno, kao da smo u tramvaju punom džepara. Upravo to je ova stranka učinila od Hrvatske, tramvaj pun džepara, splav Meduze na kojoj se uzajamno proždiremo, zemlju dostojnu svakoga sažaljenja, a njene građane pretvorila je u sivu masu tužnih lica. I sada, kad Vlada na godišnjicu odlaska Ive Sanadera proživljava svoju najtežu krizu, zato što je u subotu nakon sedam godina iz vladajuće koalicije izašao HSLS, a prijevremeni izbori su vrlo izgledna opcija, možda nije preuranjeno upitati se što će nam ova stranka ostaviti kao svoje najmarkantnije naslijeđe. Konstituiranje države? Oslobođenje zaposjednutih teritorija? Hrvatska država stvorena je u Domovinskom ratu koji je kasnije opterećen sramnim dogovorom Tuđmana i Miloševića o teritoriju i podjeli Bosne.

TAJ JE RAT, nadalje, opterećen upravo zločinima u Bosni i odličan je primjer kako se pravedan obrambeni rat može pretvoriti u sramnu agresiju i međunarodnu izolaciju. Isto je tako i s "Olujom", brza i učinkovita vojna akcija opterećena je kasnijim nepotrebnim zločinima nad civilima i, još više, nespretnim i neuspjelim pokušajima njihova zataškavanja. Isto je i s drugim Tuđmanovim idejama. Ideja o velikoj pomirbi ustaša i partizana, ideja o dvjesto obitelji koje će vladati zemljom, ideja o nekakvim stališima društva, urodile su gorkim plodovima: nepomirljivom podjelom na desne i lijeve koja prožima svaki segment našeg društva, kriminalnom privatizacijom i neviđenom polarizacijom na šačicu bogatih i mnoštvo siromašnih. Na one koji su iznad i one duboko ispod zakona. Duh ove zemlje je slomljen, optimizam amputiran, a radni elan ljudi pretvoren u žalosnu apatiju. Iz Sanaderove pak epohe stvari stoje još i gore. HDZ je rasprodavao Hrvatsku samo da bi se održao na vlasti.

SVE SE U OVOJ zemlji moglo kupovati: ispiti, presude, božji oprosti, tvornice i poduzeća, utakmice, tuđa zemljišta i stanovi, magisteriji i doktorati, građevinske dozvole, radna mjesta, medijski status ili specijalizacije. A najgore je što se moglo kupovati i glasače. Stranka je učinila podvig bez presedana: korumpirala je vlastite građane njihovim novcem i njihovom kreditnom sposobnošću. Frizirala stanje u zemlji tako da su glasači opetovano davali povjerenje njenim gramzivim i nesposobnim političarima, kriminalnim ministrima i državnim tajnicima, čitavom tom izopačenom aparatu kojemu je na srcu stajala samo jedna stvar: kako legalizirati pljačku i ozakoniti opljačkano. Sve u svemu, najmarkantnije naslijeđe HDZ-a bit će to što je toliko kompromitirao politički život. Prljavim metodama i političkom korupcijom podmitio i članove drugih stranaka te tako opasno zarazio politički život jednim od najopasnijih virusa: egoizmom i akutnim nedostatkom morala.

IZ POLITIČKOGA ŽIVOTA egoizam, lopovluk i nedostatak morala ulazili su u poslovne odnose, prvo u državna pa onda i u privatna poduzeća koja posluju s državom, u pravosuđe, u policiju, u bolnice, na fakultete i škole, među sindikate, čak i u crkvu. Na taj način trasirao je hrvatskome društvu uvjerljiv put u propast, veći i širi nego autoput do Splita. Zadatak vlasti nije samo upravljanje resursima i osiguranje zakonitosti, što im nikako nije išlo, nego i nešto puno više: od vlasti očekujemo da stvore uvjete za human život, da trasiraju međustranačke, ali i međuljudske odnose primjenom zakona, ali i inzistiranjem na zakonitosti i jednakosti građana pred zakonom i državom. I druge zemlje imaju korupciju, i druge zemlje imaju svoje pokvarene političare, gramzive biznismene i kriminalne pripadnike tajnih službi. Ali tamo sve to nije pravilo, nego ipak iznimka. Kako vidimo iz trilogije "Millennium", ultimativnog krimi- bestsellera prerano preminulog švedskog pisca Stiega Larssona, ima ih i Švedska čije društvo već desetljećima ostatak Europe idealizira. Međutim, ono što je drugdje eksces, kod nas je pravilo, ono što je drugdje kriminal, kod nas je poželjno ponašanje, ono što je drugdje nepristojno, kod nas je osobina bogatih i moćnih. Takvu klimu i takvu tužnu zemlju je ovdje stvorio upravo HDZ i to je njegovo naslijeđe.

MOGLO BI SE IĆI i korak dalje i reći da je HDZ kriv i za esdepeovske ili haesesovske korupcijske skandale. Kako? Jednostavno tako što je osigurao okvir i percepciju politike kao velike krave muzare gdje se lopovi raznih boja mogu lako namiriti. HDZ je stvorio alibi ljudima koji kažu: “Svi kradu, pa zašto ne bih i ja.“ HDZ je stvorio negativnu selekciju i kriminalno kadroviranje za političke stranke, pa je politika u takvome stanju privlačila karijeriste i tipove dužih prstiju. I, na kraju, HSLS je otišao iz koalicije nadajući se da će ih glasači abolirati zato što su sedam godina pružali potporu gramzivoj i korumpiranoj vlasti. Hoće li im se to kao stranci isplatiti, vidjet ćemo na izborima. Međutim, jedini efikasni lijek za bolest koja već dvadeset godina izjeda Hrvatsku kao karcinom jest da HDZ kao stranka jednom za svagda ode u političku prošlost. A i svi oni koji je ozbiljno podupiru.